Lederer komentirala gostovanje kod Bujanca i 'kompleks Frljić': Politički aktivizam ne može se financirati novcem poreznih obveznika

Koji su, po Vašem mišljenju, najveći problemi kulture Grada Zagreba koje treba prioritetno riješiti?

Dobar dio problema niz godina generira državna politika bez ideje i volje da promijeni sustav i zakonodavnu podlogu koja je za kulturnu i umjetničku produkciju statična, neučinkovita, zastarjela i nefleksibilna, a što mogu govoriti iz iskustva prakse. Bez njezine promjene nema pravih kvalitetnih pomaka ni za kulturu grada Zagreba. S druge strane, za kulturnu produkciju, same umjetničke procese i dosege podjednako, zakoni su nevažni; iznimni kulturni i umjetnički dosezi događaju se neovisno i bez obzira na zakone i paragrafe. Iako je u analizi stanja locirala mnoge probleme, postojeća strategija kulture grada Zagreba iz 2015. nije zaživjela, pa treba izraditi novu. Nakon što se kultura konačno osamostalila, treba u punom smislu te riječi ured konstituirati te istodobno pokrenuti njegovo brzo i efikasno funkcioniranje za cijeli kompleks kulturne produkcije kojim upravlja, a na što sam u ovom trenutku koncentrirana, posebice u razgovorima s ravnateljima. Prioritetni su mi i rokovi za projekte EU u suradnji s nadležnim uredom kolegice Zubak i njezinih suradnika.

Razmještanje članova vaše stranke u upravljačke odbore nekih od kapitalnih i najvećih zagrebačkih kulturnih institucija očito je rezultat stranačke strategije. Koja je ona i koji su vaši ciljevi?

Kao što je uobičajeno, sukladno broju zastupnika u skupštini, sve stranke koje čine skupštinsku većinu imaju članove u upravnim vijećima, pa tako i NHR ima svoje, između ostaloga, i u vijećima zagrebačkih kulturnih institucija. Riječ je, dakle, o procentualnoj zastupljenosti. Kultura je nedvojbeno u našem fokusu, važno poglavlje u našoj stranačkoj strategiji: načelni ciljevi iz moga prvoga odgovora bit će vidljivi i kroz način vođenja ureda.

U lanjskoj predizbornoj kampanji gostovali ste i kod Velimira Bujanca čija emisija zastupa tezu o antihrvatstvu i antidržavnosti djelovanja ljudi poput Olivera Frljića. Slažete li se s takvim stavovima i namjeravate li, s obzirom na vašu ocjenu da njegov rad nije umjetnički nego agitatorski, spriječiti njegove buduće angažmana u okviru programa ustanova koje su pod ingerencijom ureda koji sada vodite?

Da, gostovala sam i u, sviđalo se to nekome ili ne, vrlo gledanoj emisiji gospodina Bujanca, u kojoj sam imala prostora za različite teme, pa tako i za "kompleks Frljić". Ponavljam po ne znam koji puta vrlo jasno – politički aktivizam ne može se financirati novcem poreznih obveznika. Pretpostavljam da ima potencijalnih financijera za igrokaze njegovih ideoloških agitacija, u kojima će – sigurna sam – besplatno i iz uvjerenja igrati njegovi istomišljenici. Njegov rad nema veze s društvenim angažmanom, jer se ni jednim ozbiljnim problemom nikada nije ni bavio.

Nekoliko je vezanih problema u kompleksu Frljić: jedan je njegova galopirajuća mržnja na sve i svakoga što ima veze s Hrvatskom kao državom, a što je metastaziralo u govor mržnje koji je pak uništio njegovu teatarsku darovitost. Ne bih se, međutim, bavila analizom bilo čijega psihograma, pa ni njegovoga. Ne vidim razloga da u njegovim teatarskim igrokazima stradavaju pisci kao nedavno Pirandello u Kerempuhu, iako ruku na srce, nikada i nije znao režirati tekst: od početka karijere samom mu je bilo jasno da ne može izrežirati dramski tekst, pa se okrenuo režiji konteksta, još od afere Bakhe na Splitskom ljeto. Uz svesrdnu podršku određenih medija, izvrsno režira kontekst tobožnje fašizacije hrvatskoga društva protiv koje se kritički bori svojim tobožnjim predstavama.

Intervju Ane Lederer u cijelosti pročitajte u Večernjem.