'Kroćenje goropadnice' i 'Govori glasnije' u konkurenciji za festivalske nagrade

Komad "Kroćenje goropadnice", napisan početkom 1590-ih, jedna je od Shakespeareovih najranijih i najkontroverznijih drama, u čijem se nasilnom muškom svijetu u okruženju prosaca i proračunatoga oca nalaze dvije sestre, goropadnica Katarina i slatkica Bianca.

Shakespeare u ritmu splitskih ulica

U režiji Ivana Plazibata i dramaturgiji i adaptaciji Mile Pavičević, Shakespeare splitskog HNK-a dobio je ritam splitskih ulica i ludila turističke sezone - njegova suvremena adaptacija govori o slobodi kao o neukroćenim predjelima divljine, ulice, grada. Prostor je to svakodnevice, gdje se Shakespeare samo pojavljuje kao draga i daleka uspomena koja gledatelja nasmijava, rastužuje i otvara brojna pitanja.

Igraju Filip Radoš, Katarina Romac, Goran Marković, Marjan Nejašmić Banić, Ana Marija Veselčić, Nenad Srdelić, Pere Eranović, Stipe Radoja, Nikša Arčanin i Luka Čerjan. Predstava se igra u prijevodu Milana Bogdanovića, scenograf je Ozren Bakotić, kostimografkinja Ana Marin, autor glazbe Damir Šimunović. Svjetlo je oblikovao Srđan Barbarić, a ton Marko Mandić.

Kao još jedna od predstava u konkurenciji za festivalske nagrade u srijedu, 5. prosinca, bit će prikazana predstava "Govori glasnije", autorski projekt Bobe Jelčića u produkciji Satiričkog kazališta Kerempuh, gdje i igra.

Riječ je o autorskom poigravanju s motivima stvarnosti i fikcije koje teatar pretvara u mjesto konfrontacije - unutarnjeg i vanjskog, osobnog i zajedničkog, našeg i njihovog, moralnog i nemoralnog, stvarnog i izmišljenog.

Predstava je koncipirana kao poligon za polemično promišljanje stanja u kojemu se nalazi suvremeno društvo, povezivanjem sadašnjega trenutka, trenutka moralne degradacije gospodarski i politički devastiranog postratnog krajobraza, s trenutkom podjednako ideološki korumpiranog početka rata koji je taj krajobraz proizveo.

Država o kojoj je u predstavi riječ današnja je Bosna i Hercegovina, čije je stanovništvo trajni talac statusa quo socijalnih slabosti društva razdiranog nacionalnim i inim ideologizacijama. Bezizlaznost tog začaranog kruga stradanja maloga čovjeka potencirana je smještanjem radnje u Hrvatsku.

U kontekstualnim preklapanjima krije se kritika indiferentnosti društva općenito i poziv na preispitivanje lakonske nezainteresiranosti za sudbine svih koji nisu "ja".

Polazište za to preispitivanje je sudbina Branke, 56-godišnje Srpkinje koja, bježeći pred ratom, dolazi prijateljima u Hrvatsku pokušati stvoriti okolnosti za bolji život. Privremeno se useljava u dječju sobu, gdje se osjeća "kao uljez i lijevo smetalo". Prijatelji ju prihvaćaju s toplinom i željom da joj budu od pomoći, ali su nesposobni istinski se zainteresirati za njezin jad.

Esencijalna kriza ljudskosti

U tom srazu prijateljskog prihvaćanja osobe u nevolji i stvarne odsutnosti interesa za tu istu osobu, nalazi se prostor polarizacije i esencijalne krize ljudskosti.

Dok tako promišljaju što bi jeli, s kim bi spavali i jesu li predebeli, protagonisti komada čitavo se vrijeme klackaju između osjećaja distancirane odgovornosti prema osobi u nevolji, kontrapunktiranog s osjećajem odbojnosti prema nametnutim pitanjima savjesti.

Branku igra Jadranka Đokić, Vilim Matula je student-aktivist privremeno deložiran iz svoje sobe, što mu teško pada jer nema privatnosti sa svojom djevojkom, Ninom Erak-Svrtan. Njegovi otac i majka su Nikša Butijer i Petra Svrtan, Marko Makovičić je susjed, a Damir Poljičak prijatelj koji se dobro snašao u strukturama vlasti i kojega se zove kad treba "nešto negdje pogurati". Jelčić je odabrao i glazbu, kostimografkinja je Ana Paulić, a scenograf Miljenko Sekulić.

33. Gavelline večeri otvorila je u subotu drama-komedija "Slikari rudari" zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle u režiji slovenskog redatelja Same M. Streleca.

Do 14. prosinca u teatru u Frankopanskoj bit će prikazano ukupno 11 ponajboljih kazališnih ostvarenja iz Splita, Rijeke, Ljubljane, Beograda, Zadra i Zagreba u konkurenciji za festivalske nagrade, dok će izvan konkurencije biti prikazana predstava "Povratak Filipa Latinovitza" Miroslava Krleže u produkciji Hrvatskog kazališta Pečuh iz Mađarske i u režiji Nine Kleflin.