TALENTIRANA SPLIĆANKA

Iako je mlada, Karla iza sebe ima brojne uspjehe: 'Kod kazališta me uvijek fascinirala jedna stvar'

Autor

Maja Šubarić Mahmuljin/Generacija.hr

"Od učitelja u osnovnoj do profesorica iz hrvatskog u srednjoj, svi su prepoznali moje radove te ih slali na literarne natječaje. Uživala sam u slobodi i kreativnosti koju mi je bijeg u fikciju, bilo onu kazališnu ili onu na papiru, pružao", rekla je talentirana i uspješna dramaturginja Karla Leko (26). Iako je mlada, iza nje je već uspješna karijera i brojni projekti.

10.08.2024. u 14:55
Ispiši članak

Karla je rođena 1997. godine u Splitu. Uz gimnazijsko obrazovanje završila je i srednju glazbenu školu kao glazbenica oboistica. Magistrirala je dramaturgiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U dosadašnjoj karijeri radila je na brojnim kazališnim projektima kao dramaturginja ili asistentica dramaturgije u kazalištima kao što su ZKM, HNK Split, HNK Zagreb, HNK Zadar, Teatar &TD i Kazalište PlayDrama. Od autorskih projekata posebno se ističu "Beštije" u režiji Kristine Grubiše i produkciji Teatra &TD te predstava "Maske" Dražena Šivaka u koprodukciji UO Grupa i Dubrovačkih ljetnih igara.

Karla piše i dramske tekstove. Dramski tekst "Partitura šutnje" razvija u sklopu drugog izdanja programa New Stages. Autorica je teksta predstave za djecu "Sagradit ćemo kuću ponovno" u režiji Vinka Radovčića koja igra u Kazalištu lutaka Zadar. Ova svestrana umjetnica piše i filmske scenarije, a radila je i na multimedijalnom projektu "The Stranger Within". Za svoj je rad primila i nekoliko priznanja. U subotu, 10. kolovoza je očekuje premijera predstave "Priče s trajekta" na 70. Splitskom ljetu, a na kojoj radi kao asistentica dramaturgije.

U sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" za portal Generacija.hr govorila je o ljubavi prema glazbi i kazalištu, odabiru oboe, studiju na Akademiji u Zagrebu, karijeri, pisanju i profesionalnom životu dramaturga, sudjelovanju na projektu "The Stranger Within", dramskim tekstovima i predstavama, suradnji s kazalištima i planovima za budućnost te što bi poručila mladima koji razmišljaju o dramaturgiji kao profesiji.

FOTO: Marija Mikulić

'Uživala sam gledajući predstave'

Za početak, recite nam od kuda ljubav prema dramaturgiji i kazalištu? 

Ljubav prema kazalištu počela se rađati još tijekom osnovne škole. Fascinirala me moć kazališta, činjenica da nastaje u trenutku, pred gledateljem. Tada sam upisala dramsku u Gradskom kazalištu mladih jer sam i sama željela sudjelovati u stvaranju života na sceni. Tijekom srednje škole, gotovo sam svakodnevno odlazila s prijateljicama u kazalište. Gledale smo sve predstave HNK Split, GKM-a i PlayDrame, mnoge naslove po više puta. U HNK sam se honorarno i zaposlila kao hostesa. Uživala sam gledajući predstave, a kada nisam bila u gledalištu, čitala sam na hodnicima kazališta (na njima sam pročitala i većinu literature za prijemni).

Paralelno s tim, puno sam pisala. Od učitelja u osnovnoj do profesorica iz hrvatskog u srednjoj, svi su prepoznali moje radove te ih slali na literarne natječaje. Uživala sam u slobodi i kreativnosti koju mi je bijeg u fikciju, bilo onu kazališnu ili onu na papiru, pružao. U srednjoj školi upisala sam izborni predmet pod nazivom Kazalište kao kreativni proces u kojem sam se upoznala s dramaturgijom pa me, iako sam u tom periodu željela upisati glumu, zainteresirala širina koju to zanimanje pruža.

Završili ste i glazbenu školu. Zašto ste se odlučili za obou i kako da to niste nastavili s glazbom? 

Prvo sam završila osnovnu glazbenu za klavir, a kako nisam osjećala da sam dovoljno dobra, nisam planirala nastaviti s klavirom u srednjoj. Ipak, ljubav prema glazbi tjerala me da istražim druge mogućnosti koje bi me još zadržale u glazbenog školi. Na prijedlog jedne profesorice, odlučila sam upisati pripremnu koja je prvenstveno namijenjena učenicima koji u kasnijoj dobi upisuju glazbenu školu kako bi kasnije, ako žele, mogli upisati srednju. Ponuda instrumenata nije bila velika, a meni su, spletom okolnosti, ponudili obou. Iako nisam puno znala o tom instrumentu, odlučila sam prihvatiti. Ideja je bila zadržati se još te dvije godine u glazbenoj i naučiti nešto novo.

Ipak, zaljubila sam se u obou, upisala i srednju te se čak jedno vrijeme premišljala oko upisa na Muzičku akademiju. Kada je došlo vrijeme konačne odluke i kupnje novog instrumenta, shvatila sam da svoj put ipak ne vidim isključivo u glazbi te da mi kazalište i film pružaju mogućnosti koje bi više zadovoljile moje afinitete. Iskustvo i znanje koje sam dobila tijekom dvanaestogodišnjeg obrazovanja u glazbenoj školi Josip Hatze neprocjenjivo je i sve više vidim koliko mi koristi u radu, ali i u životu općenito.

FOTO: Marija Mikulić

Odabrana kao najmlađa autorica

Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj profesionalni put? Kako vam je bilo studirati na ADU i preseliti se iz Splita u Zagreb?

Kada je u meni već sazrela želja da upišem dramaturgiju i kada sam već ozbiljno počela s pripremama za prijemni, HNK Split raspisao je natječaj za prvu radionicu dramskog pisanja u sklopu 26. Marulićevih dana. Odabrana sam kao najmlađa, uz još pet već afirmiranih autorica. Tih deset dana u kojima smo radili na vlastitim dramskim tekstovima s mentorom Tomislavom Zajecom, koji će kasnije biti moj profesor i mentor na diplomskom, samo su mi potvrdili da je prijemni na koji ću otići samo dva mjeseca nakon, za mene dobar put. Studiranje na ADU za mene je jedan divan životni period, a Zagreb kao grad mi je već odavno ukrao srce. Odsjek dramaturgije može se pohvaliti zbilja stručnim, ali i empatičnim i susretljivim profesorima koji znaju prenijeti svoje bogato znanje i iskustvo.

Već na ljeto, nakon prve godine studija, započela sam s radom na profesionalnom projektu. Bila sam asistentica režije na predstavi "Kaligula/Britanik" na 65. Splitskom ljetu. Tijekom studija sudjelovala sam na brojnim studentskim projektima, a paralelno s tim asistirala sam po kazalištima kada god bih imala priliku za to. Tako sam bila asistentica dramaturgije na predstavi "Monovid 19" u ZKM-u te na predstavi "Sorry" u HNK Zagreb. Sva ta iskustva pomogla su mi u mom samostalnom profesionalnom radu koji je započeo tijekom zadnjih godina studija.

Malo studenata upisuje dramaturgiju. Što je sve potrebno za uspjeh u ovome poslu? Jeste li se usavršavali izvan Hrvatske?

Ovisno o tome što smatrate uspjehom. Za dobro obavljanje posla potrebna je analitičnost, znatiželja, kreativnost, upornost i puno strpljenja. Rekla bih i da je važno biti fleksibilan i otvoren za nove ideje jer je kazalište živ organizam koji podrazumijeva kolektivan rad. Uz sve to dodajte ljubav jer, koliko god zvučalo kao klišej, bez tog pokretača sve staje.

Do sada nisam imala inozemnih iskustava, ali mi je želja to promijeniti. Za početak, voljela bih surađivati s kolegama iz regije, a voljela bih otići i na neku rezidenciju.

FOTO: Marija Mikulić

Režirala projekt na 68. Splitskom ljetu

Surađivali ste i na projektu "The Stranger Within". Koja je bila vaša uloga na projektu i kako vam je biti dio ovog odličnog mladog tima? 

Na projektu "The Stranger Within" surađivala sam kao dramaturginja od njegovog samog početka. Autor ideje, producent i izvođač Mirko Škarica moj je dugogodišnji prijatelj, koji mi je ideju izložio dok smo oboje još bili na akademijama. Ideja se razvijala tijekom dugih Skype sastanaka na liniji Zagreb – London. Kada je bila praizvedba u HNK Split nažalost, zbog obaveza u Zagrebu, nisam mogla fizički prisustvovati, ali me Mirko zato pozvao da izvedbu režiram na 68. Splitskom ljetu. Bio je to veliki izazov, ali i ogroman užitak jer se na projektu skupilo puno mladih, entuzijastičnih i izuzetno talentiranih ljudi. Sretna sam kada se dogode projekti poput ovog u kojima imam priliku spojiti ljubav prema (klasičnoj) glazbi i dramskoj umjetnosti.

Iza sebe imate brojne kazališne projekte. Koje biste posebno izvodili i zašto? S kojim kazalištima najviše surađujete? 

Izdvojila bih predstavu "Beštije" koje sam radila u koautorstvu s redateljicom Kristinom Grubišom i divnim glumcima u Teatru &TD. Tijekom dugotrajnog procesa rada na predstavi, dogodila se prava kazališna sinergija koja je ostala upisana u likove i situacije koje danas prepoznaje i publika. Zbog kvalitetnog zajedničkog rada i suradnje u pravom smislu te riječi, izdvojila bih i predstavu "Maske" redatelja i glumca Dražena Šivaka koja je svoju prvu premijeru imala na 74. Dubrovačkim ljetnim igrama. Riječ je o predstavi koja zbilja ima posebno mjesto u mom srcu i zbog činjenice da smo kolega Patrik Gregurec, s kojim zajedno potpisujem dramaturgiju te predstave, i ja nagrađeni nagradom Marul na 34. Marulićevim danima.

Također, izdvojila bih i predstavu za djecu "Sagradit ćemo kuću ponovno" koju je prema mom originalnom tekstu režirao Vinko Radovčić u produkciji Kazališta lutaka Zadar. To je prvi projekt u kojem sam sudjelovala samo kao autorica teksta te me jako dirnula premijerna izvedba i reakcija djece, ali i odraslih u publici. Radila sam u dosta različitih kazališta, od nacionalnih kuća, gradskih kazališta do nezavisne scene. Svaka ta suradnja nosi različite užitke i izazove. Jako volim raditi u Zagrebačkom kazalištu mladih u kojem se zbilja osjećam kao kod kuće, a taj osjećaj je odavno prisutan u HNK Split u kojem me očekuje i idući projekt.

Na koji ste uspjehe i nagrade u karijeri posebno ponosni?

Osim navedene nagrade Marul, ponosna sam i na nagradu publike koju je predstava "Maske" dobila na 34. Marulićevim danima. Uvijek je lijepo dobiti priznanje publike za koju se predstava i radi, a mene osobno veseli što je predstavu nagradila baš splitska publika. Također, jako sam ponosna i na nagrade koje su dobili moji kolege Luka Knez (Nagrada hrvatskog glumišta za izuzetno ostvarenje mladih umjetnika i nagrada "Sabrija Biser" za najboljeg mladog glumca ) i Lara Nekić (nagrada "Sabrija Biser" za najbolju mladu glumicu) za uloge u predstavi "Beštije". Divno je gledati kako likovi koji su se postupno i zajednički stvarali na kraju oživljavaju, postaju punokrvni i stvarni. Uspjeh je za mene to što radim ono što volim i što na tom putu imam kolege i prijatelje s kojima dijelim tu ljubav.

FOTO: Marija Mikulić

'Važno je biti autentičan i iskren'

Pišete i filmske scenarije. Napisali ste i predstavu za djecu. Gdje se vidite u budućnosti?

Imam još puno želja i snova te se stalno podsjećam da sam na početku i da će biti vremena za sve. Voljela bih surađivati s različitim redateljima i redateljicama, glumicama i glumcima, raditi i na nezavisnoj sceni i u institucijama, pisati, istraživati, učiti i ne zaboraviti se igrati.

Mladi klarinetist o glazbi kao profesiji: 'To je kao da se bavite sportom, tri faktora su ključna'

Za kraj, što biste poručili mladim umjetnicima koje se tek počinju profesionalno baviti kazalištem i dramaturgijom?

Budite strpljivi i uporni. Idite u kazalište, nađite način da sudjelujete u stvaranju profesionalne predstave. Ja i danas, nakon diplome, jako volim asistirati jer tako učim od iskusnijih kolega te smatram kako je to jako važno tijekom studija. Čitajte, istražujte, pitajte i ne bojte se pogriješiti tijekom potrage za vlastitim spisateljskim glasom. Na kraju svega, važno je biti autentičan i iskren u onome što radiš. Ako je tako, nema straha za vlastito mjesto. Posebno cijenim kolege koji iskreno navijaju jedni za druge, smatram da je to jedna velika ljudska kvaliteta koja se prepoznaje i u poslu. Bez iskrene podrške, suigre i kolektivnog rada nema ni kazališta. To nikada ne bismo trebali zaboraviti.

 

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Komentari

VAŽNO Ako ne vidite komentare ne znači da smo ih zabranili ili ukinuli. Zahvaljujući pravilima Europske unije o privatnosti podataka treba napraviti sljedeće: 1. Logirati se na Facebook u ovom browseru i omogućiti korištenje kolačića (cookies). Logirati se možete ovdje: https://www.facebook.com/ 2. Uključiti third party cookies u svom browseru. Ako koristite Chrome to možete učiniti na chrome://settings/cookies. Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.