Hrvatski redatelj kaže da ne zna zašto se toliko vrti po Jugoslaviji: 'Otišla je, doviđenja'

Dolenčić je istaknuo da se danas iz proračuna za kulturu izdvaja više nego prije, ali da nikad nije dovoljno. "To su jedina ulaganja koja su važna, to su kultura i obrazovanje. I ništa dalje ne treba, jer sve drugo su posljedice. Inače, u protivnom, imaš izmanipulirane, polupismene ljude koji razgovaraju engleskim idiomima i prođe im tako cijeli dan, godina, život... I ne znaju više gdje se tko nalazi. Tako da mislim da je svaka štednja na kulturi i obrazovanju pogubna", upozorio je Dolenčić.

Skrenuo je pozornost na to da u Zagrebu nema dvorane kao što je primjerice Cankarov dom u Ljubljani, koji postoji već 45 godina. "Mi smo jedino mjesto u rasponu od puno tisuća kilometara koje nema jednu takvu dvoranu. To je multifunkcionalna dvorana u kojoj možeš imati predstave, mjuzikle, televiziju, balete, opere... Lisinski je tako građen da ne može baš puno toga ugostiti. Zadnje kazalište koje je u Zagrebu sagrađeno za potrebe kazališta je iz 1895. godine, a ostalo su adaptirane dvorane", naglasio je Dolenčić.

Dodao je kako već godinama sluša da će se nešto izgraditi i da će biti 'nešto'. "Puno se novca troši na te hladne pogone, na ansamble, na cijeli sustav koji je trom i nije pametan. Hvala Bogu, sad se radi druga scena HNK-a. Ja sam jedanput bio proglašen 'blamom mjeseca' jer sam u nekom hrvatskom ekonomskom časopisu izjavio da gradnja nove opere diže gospodarstvo. Ja to neću objašnjavati jer mislim da je to stvarno tako", rekao je redatelj u emisiji. 

FOTO: screenshot/HRT

'Nikad se nisam opravdavao'

Voditelja je zanimalo osjeća li Dolenčić da se građansko društvo, kao politički sloj i osvještena pozicija, u Hrvata stanjilo i nestalo. Odgovorio je potvrdno. "To je kao onaj princip nevidljivih gradova Itala Calvina. Mi živimo u nekom svijetu koji možda nestaje. Mi ga jako volimo i cijenimo i poštujemo. Ne govorim o Hrvatskoj, nego o toj općoj globalizaciji i strahovitom uniformiranju čovječanstva. Na kraju svakog tog hranidbenog lanca u svakoga se upire prstom i pita 'jesi za ovu ili si za onu stranu?', što i s jedne i s druge strane rađa određenu mržnju i otpor, sukob, netoleranciju... Ono kako mi doživljavamo građansko društvo, bi bilo neki centar svega toga".

Bolkovića je zanimalo kako njegov gost doživljava činjenicu da se i mnogo godina od obnove državnosti netko mora opravdavati za svoje hrvatstvo. "Ja se nisam nikada opravdavao, ali činjenica je, ja to volim reći, da ja kao da nisam nikad živio u Jugoslaviji. Uvijek je bila ta Hrvatska bitna i važna, i u mojoj obitelji, i u okolini. Ali pri tome, fantastične stvari sam doživljavao - gostovanja, prijatelje, u svim državama...", odgovorio je Dolenčić.

Obuljen došla na 10. rođendan poznate televizije: 'To nam treba u hrvatskim medijima'

Tu nije stao. "Nemam ja problema s nacijama, narodima, kulturama, religijama, ja imam problem s glupanima. Ta činjenica da je to sve u jednom kupusu, u jednom kotlu, meni baš nikada nije značilo ništa. Ne znači mi niti danas. Uopće ne znam zašto se toliko vrti po toj Jugoslaviji. Otišla je, doviđenja", zaključio je redatelj u emisiji.