Hrvatska pijanistica karijeru gradila u Njemačkoj: Objasnila razlike u odnosu na Hrvatsku

 Ova talentirana glazbenica i jedinstvena umjetnica u djetinjstvu je zavoljela klavir, a školovala se i gradila karijeru u Njemačkoj gdje se preselila sa samo 18 godina. Nedavno je izvela svoj klavirski recital "Povratak korijenima: Glazbena odiseja" u Galeriji Centra za kulturu Novi Zagreb, u sklopu ciklusa "Novi val klasike". Ovo joj je bio svojevrsni prvi 'povratnički' nastup pred zagrebačkom publikom. 

Maša svoje glazbeno obrazovanje započinje u devetoj godini u glazbenoj školi Rudolfa Matza. Slijedi matura u srednjoj glazbenoj školi Pavla Markovca, kao i matura u XVI. Jezičnoj gimnaziji u Zagrebu. S 18 godina započinje studij solističkog i pedagoškog smjera na Glazbenoj akademiji u Karlsruheu u Njemačkoj u klasi profesora Petera Eichera te kasnije u klasama profesora Michaela Uhdea i Markusa Stangea. U lipnju 2013. završava magisterij za klavir solo te započinje novi magisterij iz komorne glazbe koji završava 2015.

Već kao studentica se intenzivno posvećuje komornoj glazbi u različitim sastavima. Kao korepetitor prati klasu viole profesora Lüthya. U dosadašnjoj karijeri nastupala je na mnogim značajnim koncertima i sudjelovala na brojnim natjecanjima te osvajala nagrade. Dva puta nastupila je s komornim orkestrom Zagrebački solisti. Trenutačno živi u Zagrebu i radi kao umjetnički suradnik na Glazbenom učilištu "Elly Bašić" te kao vanjski suradnik na Muzičkoj akademiji. Ove je godine s pjevačicom Sophiom Maeno izdala debitantski album pjesama Friedricha Wilhelma Kückena pod njemačkim labelom Rondeau. Nedavno su zajedno gostovale na festivalu "Dani Max Regera" gdje su u dvije večeri izvele preko 30 pjesama ovog skladatelja.

Maša je za portal Generacija.hr govorila o počecima u klasičnoj glazbi, odabiru klavira, usavršavanju i mogućnostima za mlade glazbenike u Hrvatskoj i Njemačkoj, karijeri, nastupima i profesionalnom životu, novim projektima i planovima za budućnost te što bi poručila mladima koji tek započinju karijeru u glazbi.

FOTO: Erhard Gottschling

'Uvijek sam bila okružena glazbom'

Kada se rodila ljubav prema klasičnoj glazbi? Kako su izgledali vaši počeci i zašto ste odabrali klavir? 

Moja baka je bila profesorica glazbenog odgoja, a uz to je obožavala operu i imala jako lijep glas. Bavila se pjevanjem, dirigirala zborove i tamburaški orkestar, a znala je i sama svirati tamburicu i klavir. Kako sam djetinjstvo i vrijeme nakon škole najviše provodila s njom, uvijek sam bila okružena glazbom. Ona me naučila moje prve note, zajedno smo pjevale i svirale na klaviru.

S obzirom na moje oduševljenje, moji roditelji su zaključili da bi bilo dobro kad bih upisala glazbenu školu. Doduše, oni su me htjeli upisati na gitaru jer smo taj instrument imali kod kuće. No, prilikom upisa ja sam krišom zaokružila klavir jer sam znala da je to moj instrument. Srećom, tako je i ostalo.

Možete li se predstaviti našim čitateljima. Kako biste opisali svoj umjetnički put?

Mislim da je možda najbitnija stavka u mojem glazbenom razvoju činjenica da sam srećom uvijek bila okružena pedagozima koju su voljeli i živjeli svoj poziv. Od najranijih početaka uz prof. Srebrenku Crnković – Završki i kasnije prof. Jelicu Kuzmin, bila sam odgajana da razmišljam "muzički". To se odnosilo na oblikovanje tona, muzičke fraze i osjećaja koji se krije iza nekog muzičkog fragmenta. Sjećam se da me je oduvijek oduševljavalo uroniti se u osjećaj koji je glazba u meni stvarala i cilj je bio naučiti postati dovoljno protočan i na fizičkom i motoričkom nivou (tehnički aspekt izvedbe) ne bih li taj osjećaj potom mogla podijeliti s publikom.

Za vrijeme mog studija kod prof. Michaela Uhde se u meni stvorila velika ljubav prema komornoj glazbi, što mi je otvorilo mogućnost da izađem iz "pijanističkog" načina razmišljanja te proširim svoj tonski dijapazon i kapacitet slušanja. Zajedno smo tražili moj "Klang" (zvuk) i specifičan izražaj. 

FOTO: Erhard Gottschling

Dani ispunjeni vježbanjem

Koliko koncerata imate iza sebe i koji biste posebno izdvojili?

Od početka obrazovanja me prate i brojni nastupi, tako da ne bih znala koliko sam ih prošla, ali ako moram izdvojiti jedan to bi definitivno bio nastup s orkestrom u Brazilu prilikom kojeg sam izvela 2. klavirski koncert Sergeja Prokofjeva. Ovo djelo još od mojih dana kao mlada učenica spada pod jedno od mojih najdražih, a sam proces njegovog studiranja mi je dopustio da zaronim duboko u njegovu priču i poruku. Imati priliku izvesti ga na svoj rođendan s orkestrom u prepunoj dvorani je za mene bilo neponovljivo iskustvo.

Kako izgleda jedan dan profesionalne glazbenice? Koliko je truda, sati vježbanja i odricanja potrebno za uspjeh? Koliko ste često na putu?

Mislim da se to razlikuje od jedne razvojne faze do druge. Kao učenica i pogotovo tijekom studija dan je u biti bio ispunjen vježbanjem. To bi obično bilo oko 8 sati dnevno, ali u intenzivnim pripremama i više. No, tada sam također imala taj luksuz da se u potpunosti tome posvetim i imam na raspolaganju cijeli dan samo za sebe. S jedne strane je potrebno stvoriti takav prostor da bi se moglo ući duboko u materiju i u toj fazi je to bilo jako bitno. No, s druge, potrebno je također naučiti biti pragmatičan i u što manjoj količini vremena postići što bolji učinak i rezultat.

Ponekad kada imate puno vremena na raspolaganju, stvari se mogu rasplinuti i čovjek izgubi smjer kretanja. Uz to je i bitna stavka da kasnije, u “stvarnom” životu takva količina vremena nikada nije realna situacija. Tako sam morala naučiti napraviti u 3 sata ono što sam nekada radila u 8. Naravno, kada su faze koncerata i putovanja tada su i pripreme i probe intenzivnije. Često imam projekte u Njemačkoj, gdje surađujem sa svojom dugogodišnjim partnericom, pjevačicom Sophiom Maeno, tako da i više puta godišnje imamo zajedničke projekte i mini turneje po Njemačkoj.

FOTO: Sigi Müller

Razlika u prilikama između Njemačke i Hrvatske

Posvetili ste se komornoj glazbi. S kojim sve sastavima nastupate? Koliko vam je značilo nastupati sa Zagrebačkim solistima?

Tijekom studija sam nastupala u najrazličitijim sastavima, kako standardnim tako i vrlo nekonvencionalnima. Kasnije sam kao korepetitor najviše pratila gudače, a trenutno sviram s limenim puhačima i u stalnom, dugogodišnjem duu sa Sophiom Maeno. Imala sam prilike nastupiti dva puta sa Zagrebačkim solistima i svaki put je bilo fantastično iskustvo. Vjerujem da je jedna od odlika dobrih muzičara kad se mogu sporazumjeti bez puno riječi, kroz muziciranje, što je kad je ovaj komorni ansambl u pitanju apsolutno slučaj.

Usavršavali ste se u Njemačkoj. Kakve su mogućnosti za mlade glazbenike u toj zemlji u odnosu na Hrvatsku?

U trenutku kada sam donosila odluku o studiju u Njemačkoj to je definitivno bila ispravna odluka za mene. Njemačka je kolijevka klasične glazbe i kao takva nudi vrlo kvalitetno, višeslojno obrazovanje na ovom vrlo specifičnom području. Vrlo sam zahvalna na svemu što sam kroz to obrazovanje imala priliku upoznati i spoznati. Mislim da je najveća razlika u prilikama između Njemačke i Hrvatske u zasićenosti tržišta. Hrvatska ima puno izvrsnih glazbenika koji prečesto ostaju u sjeni jer naprosto nema dovoljan broj pozornica na kojima bi se predstavili. Za razliku od toga kao veća zemlja Njemačka tu čisto statistički nudi više mogućnosti i prilika u eventima različitih kalibara. 

Osvojili ste brojne nagrade u svojoj karijeri. Koje biste posebno izdvojili? Na koje ste uspjehe u glazbi posebno ponosni?

Moram priznati da mi natjecanja zapravo nikada nisu bila stvarni fokus, iako sam u mlađim dana prošla puno njih. Ako bih izdvojila neke nagrade onda su mi najviše posebne nagrade za izvedbe djela hrvatskih skladatelja. Oduvijek sam voljela izvoditi hrvatsku klasičnu glazbu i veselilo me što je moj pristup ovoj glazbi naišao na tako pozitivan odjek. Sjećam se da mi je jednom prilikom Berislav Šipuš dodijelio nagradu za izvedbu njegovog djela i bilo mi je tako drago što sam imala priliku ostvariti njegovu viziju. Posebno je iskustvo raditi na djelima živućih autora jer imamo priliku dobiti povratne informacije i upute za razliku od glazbe starih majstora.

'Svaki projekt me veseli i inspirira'

Na kojim sve projektima trenutačno radite i koje su vam želje za budućnost?

Nakon što smo ove godine Sophia i ja izdale naš debitantski album pjesama Friedricha Wilhelma Kückena pod njemačkim labelom Rondeau koji se posvećuje isključivo njemačkim neotkrivenim skladateljima i njihovim praizvedbama, naš fokus će biti na pjesmama Maxa Regera. Nedavno smo gostovale na festivalu "Dani Max Regera" gdje smo u dvije večeri izvele preko 30 pjesama ovog skladatelja.

Želja nam je, naravno, da jednoga dana taj repertoar možemo i ovjekovječiti na nosaču zvuka. Sljedeća godina će pak biti u znaku Fanny Hensel, sestre Felixa Mendelssohna, gdje ćemo u seriji koncerata u sjevernoj Njemačkoj izvoditi njezine pjesme, a ja ću uz to imati i solistički recital s njenim ciklusom "Godina". Svaki projekt me veseli i inspirira i mislim da je za svakog umjetnika najljepše kad ima priliku što više svirati i dalje se razvijati. 

Kakav repertoar volite izvoditi i imate li omiljene skladatelje? Što biste poručili mladim glazbenicima koje tek započinju karijeru u svijetu umjetnosti i glazbe? 

Ne bih rekla da imam omiljene skladatelje, ali definitivno mislim da se u jeziku nekih možda više pronalazim nego u skladateljskom jeziku nekih drugih, što me ne sprječava da ih ipak sviram. Skladatelji koje posebno volim izvoditi su Johannes Brahms, Franz Schubert i Franz Liszt, ali obožavam i cijenim glazbu mnogih drugih. Ono što je posebno u izvođenju manje ili potpuno nepoznatih skladatelja jest prilika da im se pruži glas kojeg oni više nemaju i tako njihovo nasljedstvo ima priliku ugledati svjetlo dana današnjeg doba.

Mlada harfistica iz Rijeke niže uspjehe u glazbi: 'Mama, sestra i ja često nastupamo zajedno'

Možda najbitnije iskustvo za mene jest spoznaja da nitko ne može odlučiti o tvojim ograničenjima osim tebe samog. Samo tvoje vlastito uvjerenje u svoje sposobnosti i ustrajnost su ono što čini razliku. Na kraju, oni koji uspiju su oni koji nikada nisu odustali. 

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Glazbeni talenti i umjetnici ispod radara" kojeg financira Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.