INTERVJU: IVONA JUKA

'Hribar je u toaletu trljao nos i odskočio kao oparen, čudna reakcija prehlađenog čovjeka'

Autor

mjš

"Smiješno mi je kad u medijima čitam panegirike o njemu od njegovih plaćenika, kako kukaju za njim, a ustvari je grabež te interesne skupine kriv za sve o čemu sada kukaju. Također, njihova tobožnja zabrinutost oko 'politike koja se miješa u film' je van pameti. Pa upravo zbog veza s političarima nitko od njih nije odgovarao za nedjela koja su činili godinama, a danas cendraju kao mala djeca koja su ostala bez slatkiša, jer im valjda ti isti političari nisu više mogli ili htjeli omogućiti na ono što su navikli. Mijenjali su se pravilnici kako bi i kada bi to odgovaralo interesnim skupinama", govori redateljica Ivona Juka za Direktno.

27.02.2018. u 18:16
Ispiši članak

HTV 2 će 1. ožujka u 21 sat prikazati nagrađivani film "Ti mene nosiš" redateljice Ivone Juke. U filmu je riječ o tri kćeri koje se bore za prihvaćanje, iskupljenje i nove prilike. 

Dora, koju tumači Helena Beljan, zanemarena je djevojčica koja sanja da postane nogometna menadžerica i počinje se zbližavati s ocem kriminalcem. Ives, koju tumači Lana Barić, redateljica je sapunica koja se brine o ocu oboljelome od Alzheimerove bolesti. Nataša, koju igra Nataša Dorčić, uspješna je producentica koja saznaje da je trudna i odlučuje se suočiti sa svojim otuđenim ocem. Glavne likove povezuje rad na sapunici čiji je virtualni svijet iluzija postavljen kao kontrast realizmu svakodnevnoga života, stoji u najavi filma.

Film je na Pulskom filmskom festivalu dobio tri Zlatne arene - za kameru, glazbu i vizualne efekte, te nagradu Breza za najboljeg debitanta. Ivona Juka dobitnica je godišnje Nagrade Vladimir Nazor za scenarij i režiju filma "Ti mene nosiš". Film je prikazan i nagrađen na brojnim međunarodnim filmskim festivalima, a među nagradama su i dva Grand Prixa za najbolji film (Avvantura Film Festival i LET'S CEE Film Festival), kao i Zlatna mimoza za najbolju režiju u Herceg Novom te regionalna Nagrada Mirko Kovač za najbolji scenarij 2015. godine.

U povodu prikazivanja na Hrvatskoj televiziji, porazgovarali smo s redateljicom filma, Ivonom Jukom.

Kako s vremenskim odmakom od nekoliko godina gledate na postignuća filma "Ti mene nosiš"?

Premijerno prikazivanje filma je bilo 2016. u kinima. Dobili smo odlične kritike, čak i od Hollywood Reportera. Publika je također odlično reagirala, u što smo se uvjerili u kontaktu s publikom na festivalima u inozemstvu do naše publike u kinima. "Ti mene nosiš"  je prvi hrvatski film kojeg je prestižna platforma Netflix otkupila za prikazivanje u cijelom svijetu i prevela ga na sve svjetske jezike. U trenutku kad smo ga prodali Netflixu, bilo je 75 milijuna pretplatnika, a vjerojatno je ta brojka danas i veća, dakle to je najbolja opcija distribucije filma, što je značajno za promociju hrvatskog filma, kao i naše kulture. Prosječan gledatelj u inozemstvu, koji ne ide na festivale, ima priliku vidjeti naše glumce, slušati hrvatski jezik, gledati naše lokacije, preko filma upoznati našu kulturu. Naravno, zadovoljna sam i sretna što se trud naše male, ali moćne ekipe – isplatio.

Jeste li zadovoljni gledanošću i popularnošću filma u Hrvatskoj i u svijetu?

Upravo sam se vratila iz Berlina s filmskog marketa na kojem smo imali sastanke s inozemnim producentima u vezi novih projekata i iznenadilo nas je koliko ih je gledalo naš film na Netflixu. Naravno, to su ljudi iz struke, no svejedno lijepo je čuti da su oduševljeni filmom, a nama je to značajna referenca za buduće projekte. Strani producenti misle da su nam sva vrata u Hrvatskoj otvorena nakon prodaje filma Netflixu, jer su svjesni kakav je to uspjeh. Njima je normalno da netko tko ostvaruje rezultate ima veliku podršku svog filmskog fonda i filmske zajednice. Nažalost, kod nas nije baš tako, ali Anita i ja se ne predajemo. Uostalom, to nam je bio slogan filma: "Nema izdaje, nema predaje", rečenica koju kaže desetogodišnja Dora u filmu.

Što se tiče gledanosti filma u distribuciji, kad smo pripremale distribuciju, predviđali su nam tristotinjak do osamsto gledatelja, tako su u to vrijeme u distribuciji prošli neki domaći filmovi u kinima. Bez imalo potpore HAVC-a, čak štoviše, s ogromnim zalaganjem HAVC-a da naš film ne bude gledan, ipak smo uspjele bez ikakve financijske potpore, vlastitim snagama promovirati film i doći do brojke deset tisuća gledatelja u kinima. Našem filmu je najbolja reklama bila usmena predaja. Distributer se čudilo kako brojka raste s vremenom, a uobičajeno je da je prvi vikend udaran, nakon toga prvi tjedan, a onda brojka gledatelja pada. Nama se događalo suprotno, ljudi su išli u kino gledati naš film na preporuku onih koji su ga gledali. Međutim, takav način usmene predaje ipak nije dovoljan.

Jedan moj kolega koji je imao distribuciju svog filma nakon našega, dobio je od HAVC-a pola milijuna kuna za promociju filma u distribuciji. Za njegov film se audiovizualno vijeće HAVC-a sastalo samo da mu odobri novac za promociju. Drugi moj kolega je za premijeru svog filma na festivalu dobio basnoslovne iznose za promociju, 11 zaposlenika iz HAVC-a je išlo na taj festival iako je bio u sporednoj konkurenciji, platili su izuzetno skupog stranog publicista i još niz troškova, od smještaja glumaca pa nadalje. Nas prije premijere u Karlovyim Varyima, koji je A festival, nisu htjeli ni primiti u HAVC-u. Doslovno smo im poslali preko 30 zahtjeva dok nas nisu primili, a tada nam je ravnatelj HAVC-a, Hrvoje Hribar opisivao kako je je najbolje da na festival idemo osobnim automobilima i opisivao rutu a la ViaMichelin kako da dođemo do festivala.

Naravno, nisu htjeli ni čuti da sufinanciraju troškove u jednakom iznosu kao tom kolegi. Ma, ni pola od toga. I da, zgodna anegdota - Hrvoja Hribara smo čekali pola sata u HAVC-u, toliko je kasnio. Nakon pola sata čekanja, otišla sam prema toaletu i doslovno se sudarila s njim. Trljao je nos i odskočio kao oparen kad smo se gotovo sudarili na uskim vratima toaleta, a onda neobično promrmljao kako je tu toalet i pokazao mi rukom na toalet u koji ulazim. Dosta čudna reakcija prehlađenog čovjeka. Nakon toga, sastanak je prošao mirno s naše strane, istrpili smo šutke vrijeđanje kako je naš film "mali" i otišli iz HAVC-a ljuti na sebe što smo uopće gubili vrijeme.

Ovo opisujem samo zato da vam barem djelomično objasnim razloge zašto smo moja produkcija i ja više nego zadovoljni što smo sve uspjeli postići u promociji i distribuciji filma bez ikakve potpore HAVC-a. No, dobro, sve je to iza nas, taj "mali" film je kupio Netflix i stavio ga uz bok svjetskih hitova, i to sve nakon beznačajnog sastanka u HAVC-u, s još manje značajnim ljudima. Također, film je osvojio 14 nagrada i danas nam još stižu reakcije gledatelja iz raznih zemalja. Sada se samo nadam dobroj gledanosti filma na televiziji 1. ožujka u četvrtak u 21 sat. To je premijerno prikazivanje filma pred širom hrvatskom publikom i nadam se da će se gledateljima film dopasti.

Poznati ste i po kritici djelovanja HAVC-a. Držite li da je ta ustanova nakon smjene Hrvoja Hribara funkcionalnija ili mislite da bi čitav sustav financiranja filmova u Hrvatskoj trebalo postaviti na drukčiji način?

Kritizirala sam ga i kad sam prolazila na natječajima i kad nisam. Moje je pravo i dužnost odnositi se kritički prema mojoj struci, kao i vodstvu moje kinematografije. Dakle, nitko mi ne može spočitavati tzv. "privatni sukob" s Hribarom, jer to ne postoji. S njim nikada nisam bila u nikakvom privatnom odnosu, nismo bili ni suradnici na ijednom projektu, niti mi je bio profesor ili slično. Inače, tu krilaticu "privatnog sukoba" su izmislili oni koji su ga štitili i kojem je odgovaralo loše upravljanje HAVC-om zbog njihove osobne koristi, kako bi obezvrijedili moju kritiku. HAVC je nakon njega ostao u golemim dugovima i upravo zbog takvog upravljanja HAVC-om sada je situacija kritična.

Smiješno mi je kad u medijima čitam panegirike o njemu od njegovih plaćenika, kako kukaju za njim, a ustvari je grabež te interesne skupine kriv za sve o čemu sada kukaju. Također, njihova tobožnja zabrinutost oko "politike koja se miješa u film" je van pameti. Pa upravo zbog veza s političarima nitko od njih nije odgovarao za nedjela koja su činili godinama, a danas cendraju kao mala djeca koja su ostala bez slatkiša, jer im valjda ti isti političari nisu više mogli ili htjeli omogućiti na ono što su navikli. Mijenjali su se pravilnici kako bi i kada bi to odgovaralo interesnim skupinama, zakone su čitali gramatički, iako logika pokazuje da to nije ispravno niti moralno.

Apropos ovih njihovih isprika u vezi gramatičkog čitanja zakona i pravilnika svaki put kad bi im tako odgovaralo za njihovu korist – preporuka europskih sudova jest da se zakoni kad postoji dvojba teleološki tumače, a ne gramatički. Svi znamo da ne postoji savršen zakon i ako postoji dvojba, onda dvojba nije isprika da se nemoralno koristi nedorečenost nekog zakona ili zato što nešto u zakonu doslovno ne piše. Upravo to je, vjerovali ili ne, bila isprika u nizu slučajeva kad su sami sebi dodjeljivali novac i slično. Ma molim vas, je li doista potrebno da negdje piše da ne smijete biti član upravnog odbora neke ustanove koja dodjeljuje na natječaju par milijuna vašoj firmi? Je li potrebno da piše u zakonu da ne smijete sjediti u AV vijeću, odnosno biti član AV vijeća dok to vijeće glasa da se Vama dodijeli film? Ovo im ni na jednom europskom sudu ne bi prošlo.

Poznato je da je HAVC vrlo ispodprosječnom svotom pridonio snimanju filma "Ti mene nosiš". Koliko je teško financirati snimanje filma bez pomoći HAVC-a?

Izuzetno teško, jer bez inicijalnog sufinanciranja od matičnog fonda ne može se tražiti sufinanciranje fondova u inozemstvu, kao ni privatne investitore. Doslovno ne možete niti aplicirati na druge fondove za koprodukciju ili dogovoriti sastanak s ikim dok nemate osigurana barem inicijalna sredstva iz svog matičnog fonda. Osim financijske potpore, matični fond je važan i zbog konekcija s filmskim fondovima u inozemstvu, produkcijskim kućama, lobiranja za film pred selektorima festivala, promocije filma i još niz drugih stvari. Bez takve potpore, izuzetno je teško ne samo snimiti film, već i napraviti postprodukciju, zatim promociju i distribuciju filma. Prirodno je da matični fond prati i pruža potporu svojem filmu u svim fazama, ne samo financijsku već i nabrojane. Zbog svega ovog postoji filmski fond u gotovo svakoj zemlji, kako bi razvijao svoju kinematografiju, služio njezinoj promociji u svijetu i podupirao svoje autore.

Kakva je, po vašem mišljenju, kulturna politika Republike Hrvatske u cjelini i kako bi je se moglo popraviti?

Ne mogu govoriti u cjelini, jer slabo sam upućena u ostale grane kulturne politike osim u film, a što se tiče filma – ne postoji. Moglo bi se mnogo popraviti, odnosno napraviti da imamo osobu na čelu Ministarstva kulture koja je doista zainteresirana za hrvatsku kulturu. Uopće me ne zanima je li ta osoba desno ili lijevo orijentirana ili u centru, odnosno NE zanima me politička orijentacija i svjetonazor te osobe, samo bih željela da na to mjesto napokon dođe osoba kojoj je stalo do – kulture.

I po mogućnosti osoba s menadžerskim sposobnostima, a ako ih nema, onda dovoljno inteligentna da zaposli menadžere oko sebe. Na tom mjestu treba biti netko tko zna pronaći novce za kulturu, ali istovremeno i oploditi novac od kulture. Da, u kulturi se zarađuje, naši kulturni proizvodi suprotno uopćenom shvaćanju u javnosti, zarađuju i donose prihode ovoj zemlji. Sasvim drugo pitanje je gdje taj novac nestaje. Pogledajte dosadašnje osobe na toj funkciji i nije čudo što nam je ovako.

Imali smo doslovno plejadu likova, koje kad bi stavili u film, gledatelji bi rekli "Ma, daj, ovo je pretjerivanje, ovo nisu karakteri, već karikature...", ali doslovno je tako – neki potpuno indiferentni, mladi političar kojem je funkcija ministra kulture bila samo prijelazno mjesto do neke druge željene funkcije, zatim gospođa koja je teturala od alkohola... Zanimljivo, kako su prema njoj bili blagonakloni, iako je bila najkatastrofalnija osoba na toj funkciji do sada. Valjda zato što im je potpisivala što su htjeli. Najbolji do sad je bio Božo Biškupić, ovo ne govorim iz političkih uvjerenja, već zato što njemu možemo zahvaliti osnivanje filmskog fonda, on je prepoznao potrebu za filmskim fondom i s pokojnim Kapovićem, nikad prežaljenim ravnateljem, osnovao HAVC.

A što se tiče popravka sadašnje situacije, iz HAVC-a moraju otići gotovo svi koji su radili prije i HAVC-u treba potpuno novi kadar. Novi ravnatelj Rafaelić ili bilo tko iza njega, ne može ništa napraviti s Hribarovim učenicima. Postoji tamo pokoja vrijedna osoba, ali sve koji su uhljebi treba zamijeniti s novim ljudima, energičnijima i strastvenijima prema kinematografiji. To je prvo i osnovno. Nije problem nove ljude naučiti sve što treba, uostalom ni ovi nisu bili nešto kreativni, osim što su prepisivali što rade vani, a i za to prepisivanje im je trebalo par godina i mnogo "službenih" putovanja na naš trošak.

Drugo, treba izbrusiti novi AV zakon, ovaj novi prijedlog je opet loš, ne pokriva nove oblike audiovizualnih djela, kao na primjer videoigre. Čak nije jasno ni tko će financirati nove oblike audiovizualnih djela, hoće li to biti fond unutar HAVC-a ili neki novi... Uz to, u ovom prijedlogu zakona nisu pokrivena mnoga područja vezana uz film, kao npr. distribucija, zaštita domaćeg kulturnog proizvoda na tržištu itd. Ne bi se smjelo tako bitna područja ostaviti za regulaciju pravilnicima, jer ako država proizvodi skup proizvod, a ne promovira svoj proizvod, onda radi direktno protiv sebe.

Treće, AV vijeće ne smije glasati za nacionalni program dok se još ne zna budžet. Dosadašnja praksa je da glasaju za nešto što je upitno hoće li biti ostvarivo, pa čemu onda donošenje nacionalnog programa za koji se ne zna hoće li ga biti ili ne? Taj program se treba donositi nakon odobrenog godišnjeg budžeta. A što se tiče sufinanciranja filmova, koji su tek dio svega ovoga, uh, tu ima mnogo toga. Od povećanja broja umjetničkih savjetnika (više njih, manja mogućnost namještanja), smanjenja njihovih plaća, jer zbilja je glupo da šest mjeseci čitaju 30, 40-ak scenarija i za takav posao dobivaju navodno svih šest mjeseci 8 tisuća kuna neto plaću svakog mjeseca, kad je to realno posao od mjesec dana. Definitivno treba ukinuti odobravanje sufinanciranja filmova samo po čitanju scenarija umjetničkih savjetnika, već treba uvesti i prezentaciju projekta od strane autora i produkcije umjetničkim savjetnicima. I još mnogo toga. Ima tu posla.

Odakle inspiracija za scene u kojima vrlo mlada junakinja srčano recitira riječi Zdravka Mamića?

Dora je dijete iz disfunkcionalne obitelji. Iako inteligentna, lijena je i mašta o uspjehu i novcu. Mediji joj nude različite slike uspjeha, a ona odabire uzor u nogometnom menadžeru. Sviđaju joj se nogometaši, no ne želi biti ovisna o njima, već hoće da su oni ovisni o njoj, pa joj se budućnost u ulozi nogometnog menadžera čini bolja od, recimo, supruge nogometaša. Scenaristički sam mogla odabrati bilo koju sliku, odnosno lik iz medija koji se predstavlja kroz prizmu slave, moći ili bogatstva, ali nije čak bitno koga sam odabrala, već u realnoj pojavi. Klinci, ne samo iz disfunkcionalnih obitelji, već i iz prosječnih obitelji, gledaju i oponašaju što rade ljudi koji su u medijima, a mediji im nude površnu sliku uspjeha. Premalo ulažemo u obrazovanje i kulturu kroz medije, ne samo mi, već nažalost, cijeli svijet.

Kakvo je vaše mišljenje o suvremenom hrvatskom filmu? 

Nemam ga i ne zanima me, jer kako kaže narodna: "Uzdaj se u se i u svoje kljuse". Zanima me samo moja ekipa, suradnici s kojima stvaram, moji projekti, kao i projekti drugih autora u mojoj produkciji 4film, te nekih dragih kolega. Sedam godina sam bila doslovno progonjena, kao i neki moji bliski suradnici. Nikome od njih nisam napravila ništa loše, nikoga onemogućila u bilo čemu, osim pomogla bilo kome tko mi se obratio, ali bome me više ne zanimaju. Bila sam gladna, nisam imala od čega plaćati račune, a sva vrata mojeg fonda su, ne samo meni, već i našoj produkciji bila zatvorena.

Anita i ja smo tada prolazile užasno životno razdoblje s roditeljima koji su se teško razboljeli, otac je doživio moždani udar, ostao posve nepokretan, majka je također bila bolesna i bez primanja, i u takvoj situaciji, doslovno smo radile u prosjeku 16-18 sati dnevno da preživimo dok su nam ugrožavali egzistenciju i karijeru. Izmišljali su o nama laži, pisali pisma fondovima da ne dobijemo potporu i radili još niz gadosti, kojih se ne želim ni sjećati. Nitko od mojih "dragih" etabliranih kolega koji su imali moć da nešto učine u tom pogledu nije napravio ništa. Nitko od tih etabliranih kolega nije stao u zaštitu, nego su samo gledali kako da omaste svoj brk i ugrabe za sebe što više mogu. Bilo mi je krasno gledati kako, na primjer, potpisuju neke peticije za nekog dalekog redatelja da se zaustavi progon nad njim, a imali su kolegicu pred nosom koja je prolazila isto, a na to su se smješkali.

Naravno, imala sam i imam krasne kolege koji su mi bili hrabra potpora, moralno i kao suradnici, no takvi nisu imali moć da zaustave progon prema Aniti i meni. Nisu se pokušaji šikaniranja i progona zaustavili, i danas mi pokušavaju napraviti isto, jako ih uzrujava što otvoreno i javno govorim o nepravilnostima i drugim nedjelima u kinematografiji, čak bi me rado izbacili iz društva redatelja. Međutim, situacija se obrnula. Ja više definitivno nisam debitant, već afirmiran autor i nitko mi od njih ne može ništa. Ne mogu me spriječiti da se borim za bolju kinematografiju do koje mi je stalo, niti da snimam filmove. Pogotovo što se tiče mojih filmova, mogu mi gledati u leđa. Ma kako ovo zvučalo, svjesna sam da im ni Anita ni ja ne bismo bile ovako u fokusu da smo lošije od njih. Stoga, zanima me jedino hrvatski suvremeni film kojeg osobno radim i eventualno rad onih koji se trude i zaslužuju poštovanje.

Možete li nam nešto reći o svojim novim projektima?

Trenutno razvijam nekoliko filmskih projekata i jednu tv seriju. Silno se radujem novim projektima i odmaku od barem djelića ovog o čemu smo razgovarali! Sve više se veselim kako stvari napreduju, naravno, očekuju nas prepreke, ali to su izazovne prepreke. I što je još važnije, suborci su mi cool, baš onakvi kakve volim i cijenim. Dobro je biti s njima, u dobrom i kreativnom društvu.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.