HNK Zagreb premijerno izveo operu "Adel i Mara" Josipa Hatzea

Orkestrom je na premijeri ravnao maestro Nikša Bareza, a zagrebačka je publika oduševljenim ovacijama ispratila interprete i autorski tim.

Operni libreto Branka Radice temelji se na istinitoj priči o nesretnoj ljubavi muslimana Adela i kršćanke Mare iz 1574. godine. Izvještaj o tom događaju koji je splitski knez poslao mletačkoj vladi pronašao je u 19. stoljeću u splitskom arhivu književnik Luka Botić te ga iskoristio za svoj ep "Bijedna Mara", koji je dramatičar Niko Bartulović 1922. dramatizirao pod istim nazivom.

Adel i Mara ugledaju se i zaljube na seoskom sajmu. No, vjerske, društvene i nacionalne podijeljenosti i razlike čine jaz između dviju zajednica predubokim da bi ga ljubav dvoje mladih mogla prebroditi. Adelovu javno obznanjenu ljubav Marin otac doživljava kao veliku sramotu pa, smatrajući kako ju je sama nekako skrivila, djevojku šalje u samostan da okaje svoje grijehe. Tamo se Mara razboli i umre.

Iz toga je predloška Hatze razvio orkestraciju nastalu na spoju mediteranske raspjevanosti, dalmatinskog melosa i orijentalnih elemenata, čija se dramska radnja temelji na polarizaciji dviju vjerskih i etničkih skupina – hrvatske katoličke i "turske", odnosno bosanske muslimanske.

Praizvedena u Ljubljani 1932., pa potom u Beogradu, te 1933. u Zagrebu, opera "Adel i Mara" nakon toga desetljećima nije scenski izvedena u integralnom opernom obliku – izvođena je tek koncertno i kao pojedinačne arije – a posljednji ju je put na sceni, nakon 20 godina stanke, 2011. u HNK-u Split postavila Dora Ruždjak Podolski.

U redateljskom čitanju Ozrena Prohića nova produkcija Opere HNK-a Zagreb priču o nesretnoj ljubavi dvoje mladih iz druge polovice 16. stoljeća suvremeno rekontekstualizira, sagledavajući podijeljenosti uzrokovane sukobom različitih vjera u razjedinjenoj sredini iz perspektive današnjice.

U operi je prisutna specifična melodika naših prostora – Hatze se koristio narodnom glazbom dvaju različitih područja Dalmacije, mediteranskog Splita i grada Klisa, koji je tada bio pod turskom vlašću, pa se tako u "Adelu i Mari" čuju utjecaji Mediterana prošarani insertima orijentalnog zvuka.

Prohić je režiji pristupio gotovo filmski – scene se izmjenjuju u brzim sekvencama, a iz te se protočnosti razvija snažna dramska priča o ljubavi i ljudskosti koje – poruka je te tragične pripovijesti – moraju biti ispred svih religijskih, etničkih ili bilo kakvih drugih podijeljenosti.

U "Adelu i Mari" nema velikih i malih uloga u pravome smislu, a na premijeri su nastupili Stjepan Franetović (Adel), Valetina Fijačko Kobić (Mara), Ivica Čikeš (njezin otac), Sofija Ameli Gojić (majka), Tamara Franetović Felbinger (sestra Ivanica), Ljubomir Puškarić (prijatelj Frane), te Sonja Runje, Nikša Radovanović, Cecilija Car, Siniša Hapač, Gorana Biondić Ruško, Ivo Gamulin, Alen Ruško, Siniša Galović i dr.

Scenografija Dinke Jeričević ansambl smješta u prostore lišene karaktera – to je tržnica koja ima izgled tvorničke hale ili bezlične kolodvorske čekaonice, samostanska ćelija, ogoljeli interijeri. Kostimi Petre Pavičić suvremeno su beskarakterni, ograničeni na paletu blijedih sumornih boja, uz pokoji orijentalni dodatak.

Iz tih je elemenata nastalo posve suvremeno glazbeno-scensko djelo snažne dramske poruke, razigrane melodijske orkestracije i upečatljive karakterizacije likova i ambijenta, čijim postavljanjem na scenu HNK Zagreb suvremenoj publici približava još jedno iznimno djelo hrvatske operne baštine.