KNJIŽEVNI POVJESNIČAR

HAZU Započeo dvodnevni znanstveni skup o Ljubimiru Marakoviću

Autor

rj/h

Dvodnevni znanstveni skup o književnom povjesničaru, kazališnom i filmskom kritičaru Ljubomiru Marakoviću, koji se uz sudjelovanje tridesetak znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva održava u Zagrebu i u Topuskom, počeo je u četvrtak u Knjižnici Hrvatske akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU), pokrovitelja tog skupa.

25.04.2019. u 15:37
Ispiši članak

To je 17. u nizu znanstvenih skupova koji se organiziraju u čast hrvatskih književnih povjesničara, kao dio znanstvenog projekta Hrvatski književni povjesničari koji vodi Tihomil Maštrović, viši znanstveni savjetnik u trajnom zvanju na Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU.

Po Maštrovićevim riječima, Maraković se svojom  književnokritičkom  djelatnošću istaknuo  kao obrazovan  i obaviješten hrvatski književni,  kazališni  i  filmski kritičar  katoličkoga smjera te bio među prvima koji su zbivanja u suvremenoj hrvatskoj književnosti povezivali  s  europskima.

"Odlikovalo  ga  je zanimanje i otvorenost za nove tendencije, pokrete i eksperimente  u  književnosti.  Književna  djela je razmatrao kroz  prizmu svojevrsnoga književnoga manifestnog  programa, temeljenoga  na načelima kršćanske  filozofije  i  etike.  S pravom mu se pripisuje  najveći  utjecaj  na  postanak  i  razvoj hrvatskog  katoličkog  književnog  pokreta“, rekao je Maštrović na otvorenju skupa.

Ljubomir Maraković (Topusko, 1887. – Zagreb, 1959.), studij slavistike i germanistike završio je u Beču, a kao pristaša hrvatskog katoličkog pokreta u Beču četiri je godine uređivao katolički časopis Luč. Bio je gimnazijski profesor u Banja Luci i Zagrebu, dva je desetljeća uređivao Hrvatsku prosvjetu a od 1941. urednik je za film, poredbenu književnost i teoriju književnosti u Hrvatskoj enciklopediji.

Godine 1944. postao je profesor na Visokoj pedagoškoj školi u Zagrebu, ali je 1945. bio suspendiran kao profesor sa svih državnih učilišta, 1947. osuđen i zatvoren s dvogodišnjim gubitkom političkih prava. Od 1949. bio je profesor na Interdijecezanskoj nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu.

Bio je jedan od najutjecajnijih hrvatskih književnih i kazališnih kritičara između dvaju svjetskih ratova, a i jedan od prvih hrvatskih filmskih kritičara. Objavljivao je i veće sintetske prikaze, među kojima se ističu njegove studije o književnom stvaralaštvu 1930-ih.

Zagovarao je književnost kršćanskog katoličkog nadahnuća tražeći u književnosti jedinstvo etičkih i estetskih načela. Upućen u zbivanja u svjetskoj literaturi, isticao je vrijednost katoličkih pisaca, ali je objektivno prosuđivao i djela drugih pisaca.

Poznatija djela su mu  Nov život (1910.), Novi pripovjedači: kritičke studije i minijature (1929.), Pučka pozornica: bit i uspjesi nestručne pozornice (1929.), Hrvatska književnost 1860–1935: stilsko-razvojni pregled (1936.). Priredio je antologije Moderni hrvatski pripovjedači (1934.) i Hrvatska književna kritika (1935.), a posmrtno mu je tiskana monografija Petar Preradović (1969.).

Skup su organizirali Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatskim filološkim društvom iz Zagreba, Ogrankom Matice hrvatske u Varaždinu, Sveučilištem Jurja Dobrile u Puli te Sveučilištem u Zadru.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.