Habsburška carica spasila zagrebačku 'vješticu' torture: Bio je to zadnji slučaj u Hrvatskoj

Maria Theresa Walburga Amalia Christina ili kraće Marija Terezija Habsburg (1717. – 1780.) bila je jedini ženski vladar doma Habsburg i posljednji njezine glavne obiteljske grane. Naime, njezin je sin bio Josip II. Habsburg-Lorraine. Njezin otac Karlo VI. umro je 1740. godine bez muškog nasljednika. Ipak, 1713. godine, prije njezina rođenja, donio je Pragmatičku sankciju. To je odluka kojom daje pravo da ga, ako ne bude imao muških nasljednika, naslijedi i kći. 

Marija Terezija je 1740. godine okrunjena za kraljicu Ugarske i Hrvatske, kraljicu Češke te je preuzela titulu nadvojvotkinje Austrije. Nakon nekoliko godina ratovanja, 1745.  njezin je suprug Franjo I. 1745. okrunjen za cara Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti, a ona za caricu. Iako je službeno Franjo I. bio nositelj carske vlasti, svu stvarnu vlast imala je ona. Njihova djeca i nasljednici nosili su prezime Habsburg-Lorraine jer je on bio vojvoda od Lorraine (Lotaringije).

Marija Terezija od 1752. godine pokazuje interes za različita magijska i druga vjerovanja na području njezine vlasti. Stoga je 1755. godine poslala van Swietena u Moravsku da istraži i prouči slučajeve navodnog vampirizma. Nakon terenskog istraživanja proglasio je mit o vampirima barbarskom neukošću vlaških i srpskih doseljenika izbjeglih u Moravsku zbog osmanlijskih ratova.

FOTO: Pexels

Pitanje vampirizma

Detaljno je to opisao u svojem izvještaju Rasprava o postojanju duhova (njem. Abhandlung des Daseyns der Gespenster). U njemu je objasnio sva neobična stanja i pojave u grobovima znanstvenim putem. Nakon toga je Marija Terezija službeno zabranila probadanje, odrubljivanje glava i spaljivanje pokojnika kao obranu od vampira, što je dotad bio uvriježen običaj, poglavito među pravoslavnim pukom.

Vampirizmom u Moravskoj pozabavio se 1755. godine van Swieten, a tri godine prije, 1752. godine, Marija Terezija izražava hrvatskom banu Karlu Batthyányju želju da vidi pravu vješticu iz Hrvatske, jer je o takvim slučajevima doznala iz izvještaja. Iz tog doba poznato nam je nekoliko sačuvanih zapisa o suđenjima za magijske zločine na sjevernohrvatskom prostoru tijekom 1750-ih godina. 

Sudilo se u Gradecu 1750. godine Katarini Fabianić, između 8. kolovoza 1751. i 4. svibnja 1752. godine. Pred sudom Zagrebačke županije održalo se suđenje Marijani Vugrinec, Mariji Fućkan, Marijani Brukec i Magdaleni Brcković, koje su osuđene i spaljene. 1751. godine pred sudom Zagrebačke županije osuđena je Doroteja Blašić, koja je naposlijetku spaljena.

FOTO: Pexels

Povijesni presedan

Godine 1757. sudilo se pred sudom vlastelinstva Međimurje u Čakovcu Heleni Bibač, čija presuda nije poznata. Četiri godine poslije, prema odluci Marije Terezije, Hrvatski sabor 26. ožujka 1756. godine donosi izmjenu 6. članka "O postupku zbog čarobnjaštva", u kojoj stoji: "Prema premilostivom, pod danom 26. ožujka izdatom, cesarsko-kraljevskom naređenju zaključuje se: 

U poglavarstvenim parnicama pokrenutim zbog zločinstva čarobnjaštva i vračanja imade zakonita poglavarstva, doduše, na zakonit način i propisanim redom postupati protiv takvih zločinaca, koji budu uhvaćeni u području njihove nadležnosti, i donijeti osudu, ali ovu nemaju niukoliko izvršiti, nego je prije proglašenja, sa čitavim spisom postupka podnijeti Njegovoj Preuzvišenosti i, preko njega, Njenome posvećenom cesarsko-kraljevskom Veličanstvu, očekujući dalje milostivo kraljevsko rješenje."

Povijesni presedan na kojem je kraljica utemeljila svoju odluku dogodio se tijekom procesa posljednjoj službeno optuženoj ženi za neki magijski zločin, u ovom slučaju vještičarstvo, na hrvatskim prostorima. Riječ je o Magdaleni Logomer zvanoj Herucina, iz Križevaca, koju je križevački magistrat 22. travnja 1758. godine optužio da je vještica.

FOTO: Pixabay

Posljednji slučaj na tlu Hrvatske

Magdalena Lugomer (Logomer) rođena je 1706. godine u selu Podgajcu pokraj Križevaca. Godine 1727. godine udala se za Franju Heruca pa Herucina može značiti da je Herucova žena. Također, između Podgajca i Brckovčine postoji zaselak Heruci odakle je Franjo Heruc, kojem je navedeno prebivalište Brckovčina, pa je moguće i da su živjeli u Herucima te da joj je ovaj nadimak obilježje prebivališta.

Herucina je živjela u uzbudljivo doba za Križevce. Veliki požar pogodio je grad 1735. godine. Veliki proces u kojem je osuđeno 13 žena za vještičarenje, među kojima i dvije djevojčice, vodio se između 1740. i 1741. godine. Gornji i Donji grad Križevaca ujedinio se u cjelinu 1752. godine te je počela gradnja mnogih baroknih crkava i palača. Godine 1755. na imanjima u blizini Križevaca zbila se i velika seljačka buna.

Franjo i Magdalena imali su šestero djece rođene između 1727. i 1746. godine. Magdalena se bavila travarstvom, izradom melema i liječenjem. Bila je uspješna u tome, a isto je učila i svoju kćer Barbaru. Navodno je Magdalena bila nagle naravi i ćudljiva žena. Već jednom je završila u zatvoru, i prije suđenja za magijske zločine, zato što je udarila neku ženu. Tada se izvukla s opomenom i jamčevinom.

FOTO: Pixabay

Istražni proces 

Herucina je drugi put uhićena 1757. godine kad je imala 51 godinu. Jedini je sačuvani izvor za ovaj dio procesa van Swietenov izvještaj. Druga izvorna dokumentacija sa suđenja nije sačuvana ili još nije pronađena. Prvi svjedoci bili su Herucinin kum Matija Sunsić i njegova supruga. Oni su se prisjetili događaja otprije nekog vremena kad se Sunsić razbolio te trpio bolove po cijelom tijelu.

Herucina ga je uspješno izliječila. Matija i supruga su se prisjetili i kako se Herucina nedugo prije toga s Matijom cjenkala oko nekog drvenog badnja. Tom prigodom Herucina mu je prijeteći rekla: "Moj kume, sad mi ga nećeš dati, ali kasnije ćeš mi ga sigurno dati." To se "kasnije" tijekom suđenja smatralo otegotnom okolnošću i bilo je prozvano urokom.

Nakon ozdravljenja, zadovoljan liječenjem, uz novčanu nagradu, Matija joj je dao i badanj. Sjetio se i kako mu je Herucina jednom povjerila da je njezina vještina znatno veća, ali se ne usudi pokazati sve što zna jer ju prati sjena njezina neprijatelja, pokojnog podsudca Stjepana Švagela. Matija Sunsić je unatoč uspješnom liječenju umro u travnju 1759. godine, nedugo nakon završetka procesa.

FOTO: Pixabay

Svjedočenja

Sljedeći svjedoci bili su supruga oboljelog sumještana Andrije Hoosa Uršula Pintarić i njezina služavka Tereza Kollin. Herucina je liječila Hoosa, no za razliku od Matije Sunsića, ovo liječenje nije bilo uspješno. Pokušavala mu je pomoći različitim metodama, a pritom je razgovarala sa svjedokinjama, koje su na suđenju navele njezine izjave koje su je inkriminirale za magijske prakse.

Služavki Uršule Pintari Terezi Kollin, navodno je rekla: "Kada bih ja htjela koga začarati, stavila bih komad ugljena u vodu, te ovo postavila na vatru, na što bi meni taj ugljen govorio i ja bih doznala sve što će se prisutnima dogoditi. Danas sam se ispovjedila, a ispovjednik mi je rekao da sam ja, sudeći prema mojoj ispovijesti, uistinu vještica jer liječim bolesnike, za što mi on ne može dati odrješenje grijeha."

Tijekom bečke revizije procesa van Swieten je odbacio da bi Herucina takvo što rekla jer bi je to teško optužilo iako nije nemoguće zbog njezina osebujnog karaktera. U svakom slučaju, pučka magijska praksa divinacije, uricanja i liječenja uroka s pomoću ugljena u vodi raširena je na hrvatskome povijesnom prostoru. Ništa od navedenoga nije isključeno da je moglo biti dio redovite pučke magijske prakse iscjeljivanja kojom se Herucina bavila.

FOTO: Pixabay

Početak ispitivanja i mučenje

Treći se inkriminirajući slučaj zbio četiri godine prije suđenja. Lokalna plemkinja Perus zatekla je Herucinu u svojem vinogradu kako krade breskve. Herucina ju je zamolila da to ne kaže svojem suprugu.  U zamjenu za šutnju, Herucina je ponudila Perus novac. Plemkinja je tada sve rekla suprugu i istog dana dobila groznicu. Nakon toga je od supruga tražila da prijavi Herucinu sudu, no to se ipak nije dogodilo. Ali, kad je 1757. godine Herucina završila na sudu optužena za magijske zločine, čini se da su i Perusovi iskoristili priliku te izložili i svoj slučaj.

Ispitivanje je počelo 19. rujna 1757. godine kad su joj palčenicama stegnuli ruke da prizna gdje joj je skriven "vražji pečat". Nije dala iskaz, ali je krvnik napravio samostalan pregled i "uočio" njezin "vražji pečat" na vratu koji je nožem izrezao kao dokaz. Potom je tortura podignuta na drugi stupanj, metodama stavljanja španjolske čizme na potkoljenicu i vješanjem o ruke. Prema propisima, tortura se smjela ponoviti do tri puta. Nad Herucinom su navodno morali postupak ponoviti dvadeset puta dok nije "priznala" sve što su istražitelji htjeli čuti. 

Nakon što je završeno ispitivanje pod torturom i nakon što su istražitelji bili zadovoljni zapisnikom, Herucina je stavljena u tamnicu. Ondje je provela sljedećih sedam mjeseci, od rujna 1757. do travnja 1758. godine. Iz tamnice su je izvukli 22. travnja 1758. godine. Pročitana joj je presuda i potvrđena smrtna kazna spaljivanjem na lomači. Prema navodu, nije je potvrdila, već samo nerazumljivo mrmljala.

FOTO: Pixabay

Carica je oslobađa

Sudci su poslali predmet na potvrdu u Beč očekujuću da će se sve uskoro završiti kako je presuđeno. No 9. lipnja 1758. godine, umjesto potvrde presude, iz Beča je došao nalog i osobno pismo kraljice i carice Marije Terezije. Naredila je da se svi spisi te sama osuđenica Magdalena Logomer Herucina hitno spreme i pošalju u Beč. Nakon toga su, čini se, sudci ponešto i dodatno frizirali dokumentaciju. 

Kraljičinom izravnom pismenom naredbom Logomer je prizvana u Beč o trošku lokalne uprave. Predana je na pomno istraživanje kraljičinim dvorskim liječnicima Gerardu van Swietenu i Antonu de Haënu. U Beču je Herucina provela pet mjeseci uz liječenje i razgovore s van Swietenom. On, nakon iscrpnih provjera, kraljici podnosi detaljan izvještaj 25. kolovoza 1758. godine. Nekoliko mjeseci poslije, kraljica Marija Terezija pismom od 23. studenoga 1758. oslobađa Herucinu svake krivnje.

Dopušta joj slobodan povratak u Križevce zabranjujući ikome da joj na ikakav način u vezi s tom optužbom naudi. Magdalena Logomer vraća se u Križevce potkraj 1758. godine. Njezin suprug Franjo Heruc poživjet će još malo više od godinu dana. Umro je 1760. godine, a ona vjerojatno između 1770. i 1780. godine. Marija Terezija već je 1752. godine, zajedno sa svojim savjetnicima, započela reformu kaznenog zakonika pod imenom Opći zakon o kaznenom sudskom postupku, koji će se po njoj nazvati kraće Theresiana.

FOTO: Pixabay

Ukinuće smrtne kazne

Nakon promjene zakona o magiji, Marija Terezija nekoliko godina poslije donosi i odluku o ukinuću torture, 22. ožujka 1776. godine. Ta je odluka izazvala snažnu reakciju mnogih lokalnih predstavnika vlasti, među ostalim, ponajprije Skupštine Zagrebačke županije (u listopadu 1776. godine), Skupštine Križevačke županije (u studenome 1776. godine) i Zajednice Varaždinske županije. 

Nasljednik Habsburgovaca kršten u zagrebačkoj katedrali: Nosi ime jednog hrvatskog kralja

Sin Marije Terezije i nasljednik na prijestolju, car Josip II. 1786. godine ukinuo je i smrtnu kaznu. Zamijenio ju je teškim prisilnim radom osuđenih, obilježenih i išibanih, vučenja lađa suprotno od riječnog toka ili tamnicom u okovima. Međutim, 1790. godine, prije smrti, Josip II. vratio je zakone na stanje iz 1780. godine, pišu Blaga i misterije.