SVJETSKI PRIZNATA HRVATSKA KULTURNA BAŠTINA

Eufrazijeva bazilika i katedrala sv. Jakova

Autor

ri

Nastavljamo niz kratkih osvrta na hrvatsku kulturno-umjetničku baštinu prepoznatu i na UNESCO-vim popisima: nakon Splita, Trogira i Dubrovnika, došao je red na Poreč i Šibenik.

Hrvatska kulturna baština jedna je od najbogatijih u Europi, ne samo brojnošću svojih kulturnih proizvoda, već i svojom raznolikošću: sakupljanjem najboljeg od svih civilizacija na čijemu se raskrižju Lijepa naša nalazi. Na UNESCO-vom se popisu svjetske baštine tako možemo pronaći i dvije sakralne građevine na hrvatskoj obali: Eufrazijevu baziliku u Poreču i katedralu sv. Jakova u Šibeniku.

11.12.2018. u 11:21
Ispiši članak

Hrvatska elektroprivreda dugogodišnji je pokrovitelj hrvatske kulture i tradicije.

Eufrazijeva bazilika izgrađena je u Poreču - kako je to bio i običaj, na mjestu prethodne, ranokršćanske crkve - u davnom šestome stoljeću. Iako iz perspektive 2018. godine na Eufrazijevu baziliku i šibensku katedralu sv. Jakova gledamo kao na jednu te istu kategoriju, to jest arhitektonske relikte minulih vremena, stara crkvena remek-djela na jadranskoj obali, Eufrazijeva je bazilika zapravo nastala tako davnih dana da je više vremena prošlo od njezine izgradnje pa do izgradnje katedrale sv. Jakova nego što je prošlo od podizanja katedrale sv. Jakova pa do danas.

Baziliku je, kao što joj i ime govori, dao izgraditi mjesni biskup Eufrazije, za vladavine cara Justinijana. Eufrazijeva bazilika nije samo Eufrazijeva bazilika - ona se, naime, sastoji od nekoliko građevina: same Eufrazijeve bazilike, Župne crkve, Sakristije, Krstionice i zvonika, Maurova oratorija, kao i obližnjega biskupskog dvora.

Riječ je o ponajljepšem primjeru bizantskoga umjetničkog utjecaja u Hrvatskoj. Riječ je, jednostavno, o umjetničkome stilu srednjovjekovlja koje je, kako piše Trpimir Vedriš, "počivalo na ideji rimske baštine", te je "nedvojbeno sastavni dio najstarije hrvatske kulturne baštine". Ovo remek-djelo je, uostalom, u višestoljetnome kontinuitetu samo raslo, o čemu svjedoče i poduhvati poput onoga biskupa Otona, koji je u 13. stoljeću dao izgraditi veliki mramorni ciborij u okviru Eufrazijeve bazilike.

Iako je, prema godini izgradnje, u usporedbi s Eufrazijevom bazilikom šibenska katedrala sv. Jakova mala beba, ovo životno djelo glasovita kipara i graditelja Jurja Dalmatinca - izgrađeno kroz 15. i 16. stoljeće - zapravo i nije samo djelo Jurja Dalmatinca, nego i drugih graditeljskih vizionara, od kojih je najvažniji Dalmatinčev nasljednik, Nikola Firentinac. Juraj Dalmatinac je, doduše, toliko obilježio izgradnju katedrale da se razdoblja njezina nastajanja dijele na etape prije i poslije Dalmatinčeva puta u Dubrovnik, odakle se vratio s brojnim arhitektonskim rješenjima.

Nakon njegove smrti 1473. godine, Dalmatinčevu ulogu preuzima Firentinac, i projekt gradnje katedrale, zadobivajući današnje konture, privodi se kraju. Sigurnost katedrale je i nadalje kroz povijest povremeno bila narušavana: u 16. je stoljeću počelo dolaziti do propuštanja vode, pa su kroz iduća stoljeća obavljeni brojni popravci; u 20. stoljeću, u Domovinskom ratu u kojem je Hrvatska izvojevala nezavisnost, kupola katedrale probijena je granatom JNA.

Najzačudnije i najfantastičnije obilježje šibenske katedrale svakako leži u njezinoj optočenosti skulpturama ljudskih glava, kojih je uzduž i poprijeko čitave građevine u prirodnoj veličini posađeno više od 70. Kako piše Ivo Glavaš, samo jedna glava nedvojbeno je identificirana - ona bizantskog cara Ivan VIII. Paleologa, koji je u bijegu pred Osmanlijama pomoć tražio na Zapadu. Ostale glave još su uvijek anonimne: neki misle kako pripadaju onovremenim europskim uglednicima, drugi kako je riječ o običnim Šibenčanima s kojima se Juraj Dalmatinac svakodnevno susretao, a treći kako je sedamdesetak glava tek plod mašte i klesarskog umijeća.

 

*Sadržaj omogućio HEP

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.