SPOJ LIBRETA I GLAZBE

"Elizabeta Austrijska - Sissi": Novi baletni klasik HNK-a Zagreb

Autor

mš/h

Balet "Elizabeta Austrijska - Sissi", premijerno izveden u utorak u Hrvatskom narodnom kazalištu (HNK) u Zagrebu u redateljskoj i koreografskoj viziji Francuza Patricea Barta, raskošno je realizirano autorsko viđenje života jedne od najintrigantnijih i najljepših vladarica u povijesti, u komadu koji emotivnom snagom izvedbe i dramatičnim spojem libreta i glazbe postavlja temelje za predstavu koja bi mogla postati novi klasik baletne literature središnjeg nacionalnog teatra.

28.03.2018. u 04:46
Ispiši članak

Na glazbeni predložak odabranih novoromantičarskih djela češkoga skladatelja Bedricha Smetane, u aranžmanima talijanskog skladatelja i dirigenta Ermanna Floria koji je i dirigirao premijernom izvedbom, Bart je stvorio zaokruženo baletno djelo obilježeno intenzivnom umjetničkom sinergijom interpreta Baleta HNK-a Zagreb.

Elizabetu Austrijsku, kćer vojvode Maksimilijana Josipa Bavarskog koja se sa sedamnaest godina udala za cara Franju Josipa I., utjelovljuje senzualna Natalia Kosovac, čija se erotična energija dinamično isprepliće s dijaboličnom nježnošću Ive Vitić Gameiro u liku njezina alter ega Melankolije.

Osmišljena kao alegorija Sissine mračne strane, čežnje za smrću koja ju je konstantno pratila, Melankolija se kako predstava odmiče pojavljuje sve češće, sve agresivnije opsjedajući caricu u kojoj neprekidno tinja čežnja neispunjenoga života, praćena tugom i sjećanjima na sve tragedije koje je doživjela.

U sve dramatičnijim okršajima dviju balerina, razotkriva se sva tragika izmučene duše carice koja je u svoje vrijeme bila ikona mode i elegancije, mlade žene koja je hrabro prkosila krutim pravilima habsburškoga dvora, ali svejedno nikada nije uspjela pronaći sreću.

Predstavu je prema povijesnoj priči oblikovala njemačka dramaturginja Christiane Theobald, a počinje zapravo od kraja: u apokaliptičnom krajobrazu mutnog plavetnila Ženevskoga jezera, pod kovitlacem zle slutnje teških oblaka, nepoznati muškarac prilazi dvjema ženama i jednoj od njih zabija iglu u prsa, u inscenaciji napada talijanskog anarhista u kojemu je Sissi smrtno ranjena u Ženevi 1898. godine.

Potom se vraćamo svemu onome što je prethodilo tome tragičnome svršetku Sissina života: pratimo Elizabetu od njezina prvog susreta s mladim carem Franjom Josipom, preko roditeljstva, lošeg odnosa sa svekrvom caricom Sofijom, Sissine patnje jer joj je oduzeto pravo da sama odgaja vlastitu djecu, strepnje nad nježnim sinom Rudolfom (koji si kasnije oduzima život što će ju zauvijek progoniti i što je također prikazano u predstavi).

Prisutni su i razni simboli Elizabetina života – gimnastika, mačevanje, jahanje, uz niz referenci na elemente iz njezine biografije (posjećivanje umobolnice za žene, ljubav prema Mađarskoj i navodnome ljubavniku grofu Andrassyju), do njezine ljubavi prema konjima i psima (čak se pojavljuje i jedan pravi pas), prijateljstva s bratićem Ludwigom, opsjednutosti izgledom i fascinacijom dugom kosom itd.

Dinamika glazbe prati promjene emotivnog raspoloženja, od scena prve zaljubljenosti kada su sve mogućnosti još otvorene, preko grubog susreta sa svijetom striktnih i strogih dvorskih pravila i naglog otrežnjenja, do obnovljene nade drugoga dijela s odlaskom u Mađarsku i pojavom grofa Andrassyja.

Veseloj atmosferi s kojom počinje drugi dio dvosatne predstave kontrapunktirana je makabričnost Rudolfova samoubojstva, praćenog možda najdojmljivijom scenom bizarne pogrebne povorke u kojoj i mrtvi i živi plešu valcer smrti. Sve kulminira dramatičnim svršetkom, kojim se ponovo vraćamo na početnu točku i Sissinu tragičnu smrt.

Svoj prvi autorski projekt u HNK-u Zagreb, gdje je već 2016. postavio Shakespeareovu ljubavnu dramu "Romeo i Julija", Bart je zamislio kao plesno propitivanje Sissine psihologije; nastojeći plesnim sredstvima pronaći put do 'prave' Elizabete i pokušati razjasniti njezine stavove i razvoj osobnosti. Stoga su u produkciju uvedeni i ulomci iz Sissinih pjesama ili pisama, čitanih u interpretaciji glumice Olge Pakalović, u namjernom miješanju introspektivnih dionica s otvorenom posvetom jednoj povijesnoj ličnosti i jednoj odavno nestaloj epohi.

Franju Josipa I. na premijeri je utjelovio Andrea Schifano, Ludwiga Balint Rauscher, grofa Andrassyja Takuya Sumitomo, a Rudolfa Tomislav Petranović, dok se u ulozi Katarine Schratt, glumice koja postaje Franjina ljubavnica, pojavljuje primabalerina Edina Pličanić, kojoj je to prva uloga nakon dulje stanke.

U ostalim su ulogama George Stanciu (Smrt), Stjepan Krešimir Zvonković (mladi Rudolf), te Milka Bartolović, Kornel Palinko, George Baldovin, Rieka Suzuki, Miruna Miciu, Cristiana Rotolo, Daria Brdovnik Bukvić, Andrej Barbanov, Gianmarco Beoni, Andrej Izmestjev i drugi.

Osim glazbeno – jer Smetana je živio i radio u Češkoj koja je bila dijelom Austro-Ugarske, "Elizabeta Austrijska - Sissi" i kostimografski i scenografski oslikava duh vremena, gradeći jedan dojmljiv svijet baletne izvrsnosti u raskošnoj predstavi koja bi se mogla pokazati novim klasikom domaće baletne literature.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.