HRVATSKA MUZEJSKA BAŠTINA

Dame koje su obilježile arhitekturu modernoga doba

Autor

ri

Muzej posvećen prikupljanju, pohrani i istraživanju relevantne dokumentacije iz povijesti hrvatske arhitekture ostao je u online sferi i nakon popuštanja epidemioloških mjera zbog korona virusa jer je zgrada Muzeja stradala u potresu.

11.06.2020. u 09:04
Ispiši članak

Vila Ehrlich-Marić, zaštićeno kulturno dobro na zagrebačkoj adresi Ivana Gorana Kovačića 32, značajno je stradala u potresu s nizom pukotina koje su pritom nastale te je nakon brzog pregleda statičara dobila žutu oznaku, dok je postav ostao neoštećen.

Hrvatski muzej arhitekture Hrvatske akademije za znanost i umjetnost osnovan je 1995. godine proširenjem djelatnosti Kabineta za arhitekturu i urbanizam Razreda za likovne umjetnosti čija je bogata zbirka arhivalija postala inicijalna zbirka Muzeja.

U svom radu Muzej poseban naglasak stavlja na prikupljanje građe iz razdoblja moderne, to jest od kraja prošloga stoljeća do danas. Zbirka ima oko 18.000 komada različitih arhivalija: nacrta, crteža, modela, fotografija, dijapozitiva, korespondencije i ostalih dokumenata vezanih uz povijest hrvatske arhitekture. 

U studenom prošle godine Muzej je otvorio izložbu 'Le Corbusier i hrvatska arhitektura - dijalozi i refleksije'. Izložba je posvećena Charles-Édouard Jeanneret — Le Corbusieru (1887.–1965.) koji je odredio smjer modernog arhitektonskog odgovara na urbanističke zahtjeve gradnje realiziravši višestambenu zgradu Unité d’habitation u Marseillesu, odnosno njegovom velikom utjecaju na hrvatske arhitekte. Zahvaljujući navedenom, Corbusierove Unité nikle su diljem tadašnje Jugoslavije.

Nakon drugog svjetskog rata započinje i najplodonosnije razdoblje za hrvatskog arhitekta Dragu Galića, a vrhunac njegovog arhitektonskog stvaralaštva čine dvije korbizijeovske stambene zgrade u Vukovarskoj aveniji (1953./54) i uglena zgrada na Svačićevu trgu (1953).

Na njegov rad je presudan utjecaj imala i suradnja s arhitektom Dragom Iblerom, a zajedno su projektirali niz zgrada funkcionalističkih obilježja. Od Iblerovih djela svakako treba spomenuti 'drveni neboder' u zagrebačkoj Martićevoj ulici 9 (1958.), Visoku školu za vanjsku trgovinu u Zagrebu (1928.), upravnu zgradu Higijenskoga zavoda na Mirogojskoj cesti (1931.), također u Zagrebu. Projektirao je i kuću Rittig u Ilici 163 (1929.), kuću Wellisch u Martićevoj ulici 13 i stambenu zgradu u Vlaškoj ulici 60 u Zagrebu (1930.).

Dame hrvatske arhitekture

Muzej je virtualno predstavio, od 15. do 29. svibnja, 11 arhitektica pridruživši se tako temi Međunarodnog dana muzeja 'Muzeji za jednakost: različitost i uključivost'. S ciljem da njihov rad postane vidljiviji javnosti jer je riječ o vrsnim autoricama s brojnim međunarodnim nagradama i priznanjima i njihovom značajnom utjecaju na modernu arhitekturu, Muzej je kroz 11 dana predstavio život i djelo ovih svestranih žena.

Dragica (Daša) Crnković-Očko arhitektica je, urbanistica i pedagoginja koja je djelovala kao samostalna arhitektica u Africi gdje je radila na projektima društvene i stambene namjene.

Zoja Dumengjić kći je ruskog generala Petra Nepenina koja nakon revolucije 1923. godine s obitelji napušta Ukrajinu i dolazi u Zagreb. Diplomiravši arhitekturu na Tehničkom fakultetu, svoj rad je posvetila djelovanju u zdravstvenom sektoru te je radila i kao projektantica pri Ministarstvu narodnog zdravlja NRH i načelnica Odjela za izgradnju zdravstvenih ustanova.

Srebrenka Gvozdanović-Sekulić predavala je na zagrebačkom Tehničkom fakultetu te je ujedno vršila i dužnost dekanice, a iza sebe je ostavila bogat opus knjiga i članaka.

Minka Jurković-Haberle radila je na projektiranju i izvedbi zdravstvenih ustanova te sudjelovala na mnogobrojnim izložbama arhitekture u zemlji i inozemstvu.

Sonja Jurković magistrirala je na Agronomskom fakultetu, a doktorirala na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu s temama oblikovanja parkova i pejzaža. Radila je kao profesor, bavila se znanstvenim radovima, a radila je i kao glavni planer na velikom broju prostornih planova, urbanističkih planova i projekata, studija i projekata vrtne, parkovne i pejzažne arhitekture.

Branka Kaminski posjedovala je ono što se zove nesvakidašnji slikarski talent ubrzo postavši vodećom crtaćicom među arhitektima izradivši brojne arhitektonske perspektive prema arhitektonskim i urbanističkim projektima brojnih arhitekata u Hrvatskoj, Njemačkoj, Danskoj i Saudijskoj Arabiji. Od 1980. radi kao samostalna umjetnica, a između ostalih, dobitnica je nagrade The Architectural Review Centenary Drawing Competition 1996. godine za crtež pulske arene.

Vera Marsić poznata je po svom velikom doprinosu istraživanju i projektiranju arhitekture kazališta, a Antoaneta Pasinović intenzivno se bavila pisanjem kritičkih tekstova o aktualnim arhitektonskim i urbanističkim pitanjima, graditeljskoj baštini i srodnim temama.

Maja Perinić radila je na projektima stambenih zgrada, a realizacijom projekata bioklimatske rehabilitacije pri rekonstrukciji poslijeratnih stambenih zgrada 1983. godine, sa svojim ateljeom među prvima u Europi uspješno ostvaruje uštedu energije za grijanje.

Emilija Poletti-Kopešić je od kraja pedesetih godina projektirala oko stotinu osnovnih škola i dječjih ustanova koje su izgrađene u različitim gradovima i mjestima Hrvatske te ujedno surađivala u izradi normativa i projektiranju tipova školskih ustanova.

Angela Rotkvić, pejzažna arhitektica, autorica je više od dvjesto projekata hortikulturnog oblikovanja stambenih naselja, javnih objekata, škola, vrtića, turističkih i industrijskih zona te javnih parkova, groblja i spomeničkih objekata u Hrvatskoj i šire, od kojih je gotovo polovica realizirana.

*Tekst je napisan pod pokroviteljstvom JANAF-a.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.