Čuvari identiteta upisani na listu UNESCO-a: Ovi Hrvati oduševljavaju generacijama

Zvončari su mladići ili muškarci koji posjeduju fizičku snagu proći kilometre i kilometre puta kako bi bili na ponos svojem mjestu. Biti zvončar posebna je čast jer oni, tjerajući zimu i prizivajući proljeće, generacijama čine identitetski simbol kvarnerskog kraja. Iako se na prvi pogled sve zvončarske skupine čine istima, svaku od njih karakterizira poseban izgled i hod, a razlikuju se i po broju te veličini zvona. 

Najstarijim zvončarskim skupinama smatraju se one s područja Halubja, Rukavca, Zvoneće i Žejana. Unatoč tom ustaljenom mišljenju na području Kastavštine, ove podatke nije moguće točno utvrditi. Jedna od legendi povezuje početak zvončarskih običaja s navalom Turaka na područje Istre i Kastavštine te s maskiranjem kukuruznih usjeva u ljude kako bi se zbunili protivnici.

Treba naglasiti kako upravo ovaj dio pokladne tradicije zaslužuje posebnu pažnju jer je tradicionalni pohod zvončara s područja Kastavštine, odnosno Brežanski zvončari, Brgujski zvončari, Halubajski zvončari, Mučićevi zvončari, Munski zvončari, Rukavački zvončari, Zvonećanski zvončari, Žejanski zvončari, Zvončari Frlanije, Zvončari Vlahov Breg i Zvončari Korenskega, 2009. godine upisan na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine svijeta.

FOTO: HINA/Damir Senčar

Područje s najviše zvončarskih skupina

Područje s najviše zvončarskih skupina je općina Matulji, kojoj pripadaju Brgujski zvončari, Mučićevi zvončari, Munski i Žejanski zvončari, Rukavčani i Zvonećani, Frlanski, Korensko-Vlahov breg te Lipajski zvončari. Ističu se po tom što nose tri zvona te su pokriveni cvijećem od krep-papira. Odjeveni su u mornarske majice, bijele hlače s crvenom crtom, na leđima im je ovčja koža, u rukama nose bačuku, dok su im na nogama crne cipele. 

Najbrojnija skupina su Halubajski zvončari koji održavaju tradiciju zvonjenja od općine Viškovo do Kastva. Njihova se oprava sastoji od zvona, ovčje kože s maskom, crvenog rupca, bačuke, mornarske majice, bijelih hlača s crvenom crtom te crnih cipela. Grad Rijeka također se može pohvaliti sa svojom skupinom, a riječ je o Zametskim zvončarima. Njihova oprema slična je onoj Halubajaca, no oni nemaju pokriveno lice. Uz veliko zvono na leđima, Grobnički dondolaši nose i nekoliko manjih na prsima. Njihove hlače su crne boje, a košulja je karirana, dok im je na leđima također ovčja koža. 

Međunarodna karnevalska povorka

 Tu su i Kukuljanski zvončari koji na glavi nose tuljak obučen u kožu na kojoj su rogovi.  S vrha tuljka preko lica visi šest žutih i šest crvenih traka. Od opreme kukuljanskog zvončara tu su još i karirana košulja, crveni rubac, crne cipele. Ova je tradicija 2009. godine uvrštena na UNESCO-ov reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine svijeta, a zvončarski moto "Krepat, ma ne molat" (Umrijeti, ali ne odustati) postao je karakterističan za čitav Kvarner.