Č. Antolić: Put nije lagan, ali su zadovoljstva nemjerljiva!

Zovu Vas legendom duhovne glazbe. Kada ste se počeli baviti glazbom i osjetili da je vaš poziv duhovna pjesma?

Legenda je upitna kategorija, a netko me je prozvao takvim zbog moje upornosti i predanosti glazbi, duhovnoj glazbi. 

Od toga jesam li legenda ili nisam važnije je to da doista ima lijepi broj ljudi koji vole moje pjesme. Poziv se ne osjeća u jednoj sekundi, poziv je u predanosti i u vjeri u ono što radiš, a nakon puno godina to prerasta u tobožnju legendu, ali ja sam jednostavno sretan čovjek što sam na tome putu Gospodnjem dugo, i još uvijek.

Glazbom sam se počeo baviti onda kada sam kao mali prvi puta dotaknuo gitaru moga oca Rudolfa, i tih nekoliko tonova mi se zauvijek urezalo u svijest i probudilo u meni kreaciju, a 1969. godine je sve počelo na Fratrovcu u kapelici Kraljice apostola.

Tada ste počeli stvarati duhovnu glazbu s grupom 'Kyrios'. Kako su izgledala vaša druženja, svirke, nastupi?

Druženja su bila zapravo temelj moga života, pa i glazbenog. Uvijek smo bili dobri prijatelji, što je i najvažnije, da su si ljudi dobri međusobno i da vjeruju u ono što rade. Prvenstveno smo bili vjeronaučna zajednica na Fratrovcu, te smo imali probe koje su bile u veselju, uz podršku svećenika kojih je bilo zaista puno. A nastupi su bili produkt naše predanosti i druženja. Pater Turčinović nas je prozvao "Kyrios" i tako je nastala kazeta "Pjesma svakodnevna".

Od Kyriosa do danas imali ste dugu i plodonosnu karijeru. Izdali ste čak osam albuma. Koliko ste pjesama ukupno napisali i ima li koja Vama posebno draga?

Napisao sam stotinjak pjesama, a jedna od najdražih mi je pjesma "Živim", nastala za vrijeme grupe Kyrios, s albuma "Pjesma svakodnevna".

Osvojili ste četiri Porina za duhovni album, od kojih dva za suradnju sa Željkom Marinović. Više ste puta pobijedili na Uskrsfestu. Koliko vam znače nagrade i priznanja?

Nagrade su dobrodošle, ali one mi nisu bile glavni smisao zašto sam radio. A za Željku Marinović sam godinama pisao pjesme i to smo utkali u dva albuma "Želim ti dati najbolje" i "Svjetionik".

Vašu ljubav prema glazbi prenijeli ste na kćer Petru i sina Matiju. Oboje su odlični pjevači i glazbenici, a  s Matijom već duže godina uspješno surađujete . Zajedno ste objavili  više albuma u Matijinim aranžmanima. Kako izgleda suradnja oca i sina?

Na to što su mi djeca odabrala glazbu kao poziv gledam sa zadovoljstvom. Matija i ja sviramo zajedno već 15 godina. Na tome putu smo objavili album Božićnih pjesama, adventskih pjesama, dvostruki duhovni album "Nakon svega", te kajkavski album "Bluz po domačem". Odsvirali smo zajedno puno misa, koncerata i raznih nastupa, suradnici smo na poseban način.

‘Ne žalim ni za čime’

Poznata su i vaša likovna djela – slikate akvarele. Bavite li se još slikarstvom i kako to da ste od ove godine krenuli i u kiparstvo, u izradu jaslica od gline?

Slikao sam tijekom života mnogo, i kada nije išla pjesma išlo je slikarstvo. U današnje vrijeme slikarstvom se bavim tu i tamo, ali uvijek nešto radim i tražim kreaciju. Ne znam iz kojeg razloga poželio sam raditi s glinom, i tako sam počeo raditi jaslice. Dobro mi ide, veselim se tome, i to modeliranje mi opet daje jednu stabilnost u raznoraznim životnim prilikama. A da ima smisla vidi se po tome da se ljudima jako dopada, čak sam napravio i jedan komplet jaslica za jednu crkvu u Hamburgu. Modeliranje je kao da pišete pjesmu, samo u glini.

Pišete i pjesme na kajkavskom. Koliko ste zbirki pjesama objavili i zašto vas privlači kajkavština?

Objavio sam zbirku pjesama "Pjesnik Gospodnji", a kajkavština je duboko urezana u moje djetinjstvo, jer su majka i moj otac bili umjetnici u pravom smislu riječi, a njihovo porijeklo je bilo usko vezano uz dragi naš kaj. Produkt toga je upravo album "Bluz po domačem". Objavio sam ga s mojim sinom Matijom koji je i producirao album, te uz vrhunske glazbenike, a povratne informacije o tome albumu su i više nego pozitivne.

Vaš je prijatelj Rene Medvešek, glumac i redatelj s kojim uspješno surađujete. Na koje ste projekte i trenutke posebno ponosni?

Posebno sam ponosan na recital "Grad" kojeg godinama izvodimo u čast Vukovara i Siniše Glavaševića. Rene je kazivao Sinišine stihove, a ja sam svirao svoje duhovne pjesme i to smo pronosili diljem Europe i naših krajeva. Ključna je stvar da smo Rene i ja inače u životu veliki prijatelji.

Već dugo godina djelujete kao voditelj zbora Hrid u župi Kraljice sv. Krunice na Koloniji. Koliko vam znači ovaj zbor i pjevanje na nedjeljnim misama?

Moj put u duhovnoj glazbi nije bio lagan, jer je društvo sklono nečem drugom i taj put iziskuje čovjeka jakih uvjerenja, ali istovremeno pruža nemjerljiva zadovoljstva, a jedna od najljepših potvrda je pjevanje na svetoj misi. To zadovoljstvo je iznad svega, pjevati Gospodinu i ljudima. Već 18. godinu vodim zbor Hrid, koji mi kao i svi zborovi u kojima sam radio, znači jako puno, jer okuplja ljude i kada ljudi nakon probe ili mise idu doma s veseljem to je najveća nagrada.

Borite se s teškom bolešću. Što proživljavate i nadate li se oporavku?

Bolest je teška. Ne nadam se oporavku nego samo da s Gospodinom podijelim sve to što me snašlo. Živi se dan po dan, kreativno i s veseljem, pa kako Bog da.

Na Facebooku ste se oprostili od velikana Olivera Dragojevića. Jeste li imali priliku upoznati se i surađivati? 

Nisam ga nikada upoznao, ali sam ga poštovao uvijek, i kroz život sam svirao njegove pjesme. Svatko od nas dao je ono što mu je Bog dao.

Nastupili ste na nebrojenim festivalima duhovne glazbe. Kako gledate na duhovnu scenu u Hrvatskoj?

Duhovna scena u Hrvatskoj je vrlo živopisna i kreativna. Svatko na svoj način pjeva Gospodinu i to je najvažnije.

Vaš je život bio prožet glazbom, pjesmom, umjetnošću i duhovnošću. Kada danas pogledate svoj život biste li nešto mijenjali?

Ne žalim ni za čime. Ponekad mi bude žao što nisam završio Muzičku akademiju, nego sam bio vječiti samouk. No, to što nisam naučio note u mojim me kreacijama nikada nije sputavalo, a budući da sam se uglavnom i bavio kreativnošću na svoj način, u sviranju sam bio slobodan. Ovakav put donosi iskustva i blagodati koje donose posebne ljepote, koje ni jedna škola ne može dati…