Bregović u intervjuu Tedeschiju: Ne mislim da sam ja trebao spašavati Jugoslaviju niti je Jugoslaviji bilo spasa

"Nisam ja bio umoran od rock n' rolla, ja sam bio umoran od toga da budem Goran Bregović. Sve ono što sanjaš, da si bogat i da te sve 'ribe' hoće, nakon nekoliko godina ti dosadi. Pogotovo kad se Jugoslavija raspala. Svirao sam pred rat u Srijemskoj Mitrovici, tamo su srpske zastave bile po dubini dvorane, poslije u Vukovaru, isto zastave... Ima i po drugim mjestima okupljanja za zastave, nije rock n' roll za to", rekao je Bregović na uvodno pitanje o tome je li ga umorio rock n' roll, piše tportal.

Na konkretnije podpitanje - osjeća li se odgovoran što je bio dio jugoslavenske elite, a nije mogao spasiti Jugoslaviju - Bregović je odgovorio: "U tom smislu u kojem sam ja bio Jugoslaven bili smo svi. Što je zapravo Jugoslavija? Svatko tko je imao rođaka u Beogradu, Skoplju ili Splitu bio je Jugoslaven. Htio sam zadržati prijateljstva. Ne mislim da sam ja trebao spašavati Jugoslaviju niti je Jugoslaviji bilo spasa, ali na tom emotivnom teritoriju, ja sam još uvijek tu", kaže skladatelj.

Intervju je potom skrenuo u razgovor o posljednjem Bregovićevom djelu, projektu "Tri pisma iz Sarajeva", skladanom za tri violine u židovskom, muslimanskom i europskom glazbenom ključu. Tedeschi ga je upitao: "Koji je tvoj pogled na Sarajevo? Ne bi li bilo bolje da je Sarajevo 'balkanski Berlin' u tom kreativnom smislu, a non-stop ga vučemo u tu paralelu s Jeruzalemom, gdje nikad nema mira?".

Bregović odgovara: "Bilo je neminovno da imamo tu strašnu povijest. Sarajevo je metafora. Ono što smo vidjeli devedesetih u Sarajevu, to vidimo na cijelom svijetu, to da će susjed pucati jedan na drugoga. Na posljednjoj ploči Bijelog dugmeta sklopio sam 'Tamo daleko' i 'Lijepu našu'. Na ovim prostorima to zvuči kao neki Frankenstein, no pronađi i poslušaj grčku verziju. Taj prijelaz s molskog na durski zvuči tako prirodno, kao da je to oduvijek bila jedna pjesma".