HRVATSKA MUZEJSKA BAŠTINA

BJELOVARSKI 'MUZEJ SJEĆANJA' Asketska narodna nošnja i revolucionarni duh stanovništva

Autor

ri

Kada bi se na kratko odmakli od Zagreba kao središta svih zbivanja pa tako i onih kulturnih i posjetili jedan od manjih gradova koji predstavljaju društvene, ekonomske i u konačnici umjetničke centre u nekoj od hrvatskih županija, vjerojatno bi se iznenadili povijesno-kulturnim naslijeđem i bogatstvom izričaja tamošnjeg stanovništva.

02.04.2020. u 09:18
Ispiši članak

Grad Bjelovar jedan je od mlađih gradova Republike Hrvatske osnovan 1756. godine, a danas središte Bjelovarsko-bilogorske županije. Veliki utjecaj austrougarske monarhije, osim u izgradnji grada kao poligona i upravnog sjedišta Križevačke i Đurđevačke graničarske pješačke pukovnije, vidljiv je i u arhitekturi grada čije središte ima ulice pravilnog kvadratnog oblika. Veliki dio grada početkom 20. stoljeća sagrađen je u secesijskom stilu.

Povijest grada: od poljoprivrednika do revolucionara

"Grad sira", kako ga se ponekad naziva ima višestoljetnu tradiciju proizvodnje milijeka i sira, a u cijeloj županiji naglasak je dugo vremena bio na poljoprivredi i šumarstvu te uzgoju stoke. Ovdje treba istaknuti i Franckovu tvornicu cikorije, jedinu sušionicu koju je imala Austro-Ugarska.

Bjelovar tradiciju sajmovanja njeguje od 14. i 15. stoljeća, u 19. i 20. taj grad je bio izlagačka sila ovog dijela Europe, a  značajnu ulogu u sajamskoj industriji zadržao je do današnjih dana. U Bjelovaru je danas smješteno nekoliko značajnih prehrambenih i industrijskih divova.

Današnjem Bjelovaru prethodi izrazito dinamična i zanimljiva povijest, a velika imena usko su povezana s razvojem Bjelovara tijekom posljednjeg stoljeća. Ruke i djela Ivana Mažuranića, Hermana Bolléa pa čak i Alojzija Stepinca te Josipa Broza Tita utjecala su na razvoj ovog bilogorskog kraja te ostavili pečat u mlađoj povijesti grada. 

Značajniji povijesno važni datumi vezani su uz najveći radnički štrajk 1932. godine, a tri godine kasnije održan je Euharistijski kongres predvođen tadašnjim zagrebačkim nadbiskupom koadjutorom Alojzijem Stepincem. Bjelovar je predstavljao i središte otpora i zbivanja bilogorskog područja za vrijeme Drugog svjetskog rata, a ratna zbivanja iz vremena Domovinskog rata uvelike su imala utjecaj na Bjelovar i širu okolicu pogođenu velikim razaranjima. Svoj obol otporu agresoru stanovništvo bilogorskog kraja dalo je posebno kroz formiranje 15. brigade Hrvatske vojske.

Ukratko o svemu

Bjelovar i okolica predstavljaju arheološki zanimljivo područje, a najstarija nalazišta datiraju iz mlađeg kamenog doba te su pronađena nalazišta Korenovske kulture, Sopotske kulture, Lasinjske kulture i Vučedolske kulture.

Zbog stalne opasnosti od osmanlijskih napada, narodna nošnja toga kraja je bila poprilično skromnog dizajna, gotovo asketskog. S obzirom na to da su se 'muži' stalno borili u nečijem ratu, na ženama je bio veliki teret održavanja gospodarstva te su živjele teškim životom koji im nije ostavljao vremena za izradu ukrasa. Odjeća je bila jednaka za svakodnevne i svečane prilike, jednaka za odrasle i djecu. Bila je jednostavna, bijele boje, izrađena od lana s crnim prslukom. Žene su nosile bijele marame, a muškarci crne šešire.

Sve navedeno dokumentirano je i prikazano u pet odjela i velikom broju zbirki kojeg Gradski muzej Bjelovara posjeduje u svom fundusu. Zbirke agrarne etnologije, obrta i zanata, uporabnog tekstila, narodnih običaja i pučke pobožnosti, samouke kiparice Evice Pocnić, oružja, vojne opreme i militarija te zbirka Domovinskog rata samo su neka blaga skrivena u zgradi sagrađenoj 1832. godine u današnjoj povijesnoj jezgri grada, koja ima status kulturnog dobra prve kategorije.

Inicijativu za osnutak bjelovarskog muzeja pokrenuo je 1946. učitelj Rade Kovač, kasnije jedan od njegovih prvih ravnatelja. Učitelji su, posebno u manjim sredinama i selima bile osobe od posebne važnosti i vrlo cijenjeni među svekolikim pukom stoga ne čudi veliki utjecaj kojega su u prošlosti imali prosvjetni radnici u mnogim zbivanjima od društvenog interesa.

Osnivanju bjelovarske 'ustanove pamćenja' prethodilo je osnivanje nekoliko privatnih zbirki od kojih je najznačajnija i danas najzastupljenija u fundusu Muzeja ona kolekcionara Heinricha (Hinka) Kamera, službenika Austrougarskih željeznica.

Treba reći da je Muzej dom djelima najznačajnijih umjetnika toga kraja; Ede Murtića, Ive Friščića, Ivana Kuduza te Naste Rojc za koju je Isidor Kršnjavi govorio kako se njezino ime i djelo neopravdano zanemaruje, a mi ćemo upravo njoj posvetiti nekoliko redaka.

Zbirka Naste Rojc Galerijskog odjela Muzeja grada Bjelovara, uz Zavičajnu zbirku čini temelj stalne postave ovog Muzeja. Kada se govori o Nasti Rojc ona prvenstveno predstavlja prvu hrvatsku akademsku slikaricu te simbol otpora i bunta protiv ustaljenih društvenih obrazaca poimanja žena i njihove uloge u društvu. Njezinu burnu biografiju sačinjavaju njezin antifašistički angažman te pristanak na brak sa sinom Augusta Šenoe, Brankom Šenoom isključivo kako bi joj bilo dopušteno i dalje baviti se slikarstvom. Dodajmo još kako je ona suosnivačica  zagrebačkog Kluba likovnih umjetnica 1920. godine. Najpoznatije djelo iz njenog slikarskog opusa velikim djelom posvećenoga portretima čini "Autoportret s puškom", a upravo je Nasta Rojc-Šenoa autorica ilustracija za prvo izdanje romana Čudnovate zgode Šegrta Hlapića Ivane Brlić-Mažuranić iz 1913. godine.

*Članak napisan pod pokroviteljstvom JANAF-a.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.