Krešo iz Potjere reagirao na objavu o Vukovaru: 'Kada će biti vrijeme?'

"Prije nekoliko godina sam u šali napisao da je najbolje cijeli mjesec studeni pretvoriti u mjesec sjećanja, a zatim i cijelu godinu. Da smo kao društvo konstantno uronjeni u patnju i smrt. Kao da je netko to doslovno shvatio pa se sad, bez iznimke, govori o mjesecu sjećanja na stradanje, na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Sve započinje, logično, s Danom mrtvih pa se nastavlja preko obilježavanja ostalih stratišta iz 1991.", započeo je Ivančić objavu pa dodao:

"Ovdje se, dakako, ne misli stati. U četvrtak će se ovom mjesecu pridružiti još jedan datum, a to je pogreb Nicoliera u Vukovaru na kojem se očekuje više desetaka tisuća ljudi. To je još jedan poraz za pokušaj da grad na Dunavu zaista živi. Jer taj grad nije normalan grad, on se pretvorio u muzej sjećanja: Lijep je izvana, a truo iznutra. Iz tog nezdravog okruženja mnogi će otići, a oni koji ostanu, riskiraju da postanu dio muzejske tišine."

Za kraj je istaknuo: "Vjerujem da će pojedinci ovo shvatiti kao blaćenje žrtve Vukovara, ali moje razmišljanje ide upravo u suprotnom smjeru. To je da se prestane s banaliziranjem tog i tih datuma koji služe prvenstveno za politiziranje. Kultura sjećanja koja se u ovom društvu njeguje nije zdrava. Svodi se na konstantno čačkanje i prekapanje čime se oduzima i samo dostojanstvo žrtve, a najbitnije od svega, onima koji su živi ne da se da zaista i žive. Smrt, patnja i sjećanje na nacionalnoj razini cijeli mjesec? Ne smiješ ni o čem drugom tad. Pa zašto onda ne bismo i cijelu godinu."

'Kada će biti vrijeme?'

 U komentarima mu se javio lovac iz HRT-ovog kviza Potjera Krešimir Šućević-Međeral , inače svojedobno kandidat za Hrvatski sabor Radničke fronte  koju vodi Katarina Peović, koji je napisao: "Čest je argument 'nije još vrijeme' da se sjećanja ostave sjećanjima, a da se uz njih razvija suvremeni život. Prošlo je 34 godine. Čitava jedna generacija. Kada će biti vrijeme? 1990. neki su i nakon 45 godina živo čuvali sjećanja i kivnost na ustaše, pa su iz revolta počeli stavljati balvane na ceste."

Lovac Krešo nije znao odgovor o legendarnoj hrvatskoj brigadi: 'Morat ću naučiti'

Još je dodao: "Tada nam se to činilo apsurdnim, nakon 45 godina netko i dalje živi u prošlosti i strahu, iako su oni koji su činili te zločine uglavnom umrli ili su već bili nemoćni starci (kao Artuković). No lako si mogu zamisliti kako za samo 11 godina netko kod nas još uvijek tvrdi kako još nije vrijeme. Zato što vrijeme nije objektivna činjenica, već subjektivna odluka da prošlost ostavimo u prošlosti, da prihvatimo ono što ne možemo promijeniti, a da barem sadašnjost gradimo neopterećeni prošlošću."