Zdravlje tijela

Joga i prehrana

Autor

Direktno.hr

27.11.2014. u 16:54
Ispiši članak

Svi smo čuli da se trebamo zdravo hraniti, a culi smo i da su ljudi koji se bave jogom pretežno vegetarijanci. No da li je nužno da budete vegetarijanci ako se bavite jogom? Nije naravno, sami trebate izabrati što je za vas dobro.

U članku pročitajte neke razlike koji bi vam mogli razjasniti razliku između vegetarijanstva, veganstva i makrobiotike... Dobar tek.

Jogijska prehrana

Jednostavna, prirodna, ne pre-stimulativna, pogodna za izgradnju tkiva, ona koja daje energiju, bezalkoholna hrana i piće će zadržati vaš um mirnim i čistim, te vam pomoći u praksama joge i postizanju određenog životnog cilja.

Pet savjeta starih jogija na temu kako se zdravo hraniti i postići vitku liniju bez muke, dijeta i odricanja:
● Ne pijte vodu kad ste gladni, ne jedite kad ste žedni
● Ne jedite na brzinu; svaki zalogaj polako i s užitkom žvačite. Poštujte staro pravilo: Tekućinu pijte kao da je žvačete, a krutu hranu žvačite kao da je na kraju želite popiti.
● Nikad ne jedite kad ste pod negativnim emocijama bilo koje vrste; kad ste tužni, bijesni, ljubomorni, očajni...
● Ne zaboravite da hrana nema samo okus: ona mora imati i izgled: raspored na tanjuru, oblik, boju. Naročito su boje važne. Obrok mora biti „mali obred" u kojem će uživati sva vaša osjetila, a ne samo nepce.
● Hrana pripremljena pod negativnim emocijama nije hrana, nego otrov! Svaki obrok mora biti pripremljen s ljubavlju.

Hrana koju treba izbjegavati :

Sva hrana koja je trula, ustajala, raspadnuta, nečista, dva puta kuhana, podgrijavana ili odstajala kuhana preko noći, treba je izbjegavati pod svaku cijenu.
Prema jogi, hranu dijelimo u tri kategorije: satvična, rajasična i tamasična.
Satvična hrana- Mlijeko, ječam, pšenica, žitarice, maslac, sir, rajčica, med, datulje, voće, orašasti plodovi. Ona čini um čistim i mirnim.
Rajastična hrana-Riba, jaja, meso,sol, čili, asafoetida. Ona pobuđuje strasti.
Tamastična hrana-Govedina, vino, češnjak, luk i duhan. Ona ispunjava um ljutnjom, nezadovoljstvom, tamom i inercijom.
Hranu koja povećava život, čistoću, snagu, zdravlje, radost i vedrinu, jedu satvične osobe.
Hranu koja je gorka, kisela, slana, pretjerano vruća, suha i gori vole rajasične osobe i ona je produkt boli, tuge i bolesti.
Ono što je ustajalo, ukiseljeno, bez okusa, trulo, dvaput kuhano, pretjerano kuhano, nečisto i otpad, je hrana koju jedu tamastične osobe.
Različite namirnice, proizvode različite učinke na razne dijelove mozga. Za potrebe meditacije, hrana treba biti lagana, hranjiva i satvična.
Međutim, u ničemu nije dobro raditi nagle promjene, a posebno u pitanjima koja se odnose na hranu i piće. Neke promjene trebaju biti sporije i postupnije. Sustav treba prilagoditi bez velikih napora. Također zapamtite da jogijski praktikant koji provodi puno vremena u čistoj meditaciji, treba vrlo malo hrane, ali jogi koji se bavi teškim i energičnim radom, aktivnim radom - zahtijeva i dosta hrane, i to vrlo kvalitetne, hranjive hrane.
Vegetarijanska prehrana je bila hvaljena kao najveći doprinos duhovnom i psihičkom razvoju. Dugotrajni post se ne preporuča za praktikante joge, jer stvara fizičku i mentalnu slabost i umor. Međutim, povremeno, blagi postovi su vrlo korisni. Oni će temeljito očistiti -''remontirati'' sustav, određeno vrijeme, dati odmor želucu i crijevima, te će uspješno eliminirati mokraćne kiseline. Vrijeme jela je također vrlo važno! U Shiva

Samhiti se napominje:

''Joga se ne smije prakticirati odmah nakon obroka, ali niti kada smo vrlo gladni. Prije početka prakse, trebalo bi konzumirati malo mlijeka i maslaca.''Jogijski praktikanti mogu uzeti jedan puni obrok u jedanaest sati, šalicu toplog mlijeka ujutro i pola litre mlijeka i neko voće uvečer. Zadnji dnevni obrok treba biti vrlo lagan! Ako je želudac preopterećen, biti ćemo jako pospani i umorni, a previše spavanja je štetno za joga prakse. Tko puno spava ne možete napraviti realan pomak na putu joge. Napunite ''pola želuca'' ugodne, zdrave i slatke hrane, ispunite ''četvrtinu želuca''s vodom i pustite da preostala ''četvrtina''bude slobodna za širenje plinova i vrenje.

Vegetarijanstvo

U stvarnosti vegetarijanska prehrana posjeduju neke osobine koje mogu objasniti, čak i djelomično, dobrobit na opće zdravstveno stanje organizma. Te osobine u vegetarijanskoj prehrani jesu: smanjen sadržaj ukupnih masti, zasićenih masnih kiselina i kolesterola; povećani sadržaj prehrambenih vlakana (korisne za regulaciju crijevnih funkcija i za održavanje razumne razine glukoze i kolesterola u krvi) i kao najvažnije, ovakav tip prehrane osigurava povećani unos voća i povrća, namirnica koje zahvaljujući svojem visokom sadržaju antioksidansa, imaju zaštitnu ulogu u borbi protiv razvoja nekih oblika tumora, krvožilnih bolesti i kod razvoja staračkih mrena na očima.

Sve u svemu, ne smiju se baš sve prednosti koje donosi ovakav način života pripisati samo prehrani, jer vegetarijanski stil života podrazumijeva i određena pravila koja su često puta okosnica u organizaciji sveukupnog životnog stila pojedinca koji se za to opredijelio. Vegetarijanci su uglavnom osobe koji pomno vode računa o održavanju redovite tjelesne težine, redovitom vježbanju, umjerenoj ili gotovo nikakvoj upotrebi alkoholnih pića i izbjegavanju duhanskog dima.

MAKROBIOTIKA je vještina i umijeće zdravlja i dugovječnosti. Kao prirodan i cjelovit sustav koji podrazumijeva međusobnu vezu i djelovanje prehrane, životnog stila i okoliša, makrobiotika predstavlja sveobuhvatan i učinkovit pristup ka postizanju i održavanju fizičkog, mentalnog i duhovnog zdravlja.
Za razliku od uvriježenog mišljenja, makrobiotika nije samo „dijeta“ ili tip prehrane, ili nešto što prakticiraju oni koji imaju rak. Makrobiotika je cjelovit i prirodan životni stil, koji se ne odnosi samo na prehranu, već na sve aspekte našeg življenja. Prehrambena komponenta makrobiotičkog pristupa zasniva se na tradicionalnim obrascima, naglašavajući upotrebu cjelovitih i organski uzgojenih žitarica i mahunarki, povrća, algi, sjemenki i voća. Do sada su mnoge znanstvene institucije dokazale dobrobiti prehrane prema makrobiotičkim načelima. Tisuće ljudi primijenili su makrobiotička načela kako bi podržali svoje zdravlje ili riješili zdravstvene probleme.

Drugi aspekti makrobiotike odnose se na brigu o tijelu, fizičku aktivnost i općenito pogled na svijet. U svrhu postizanja fizičke, duhovne i mentalne ravnoteže, makrobiotički učitelji podučavaju mnogim izuzetno korisnim vještinama poput masaže stopala, orijentalne dijagnoze, tehnika disanja, feng shuija, upravljanje stresom i drugi.
Makrobiotički pristup podrazumijeva življenje u skladu s prirodom jer je čovjek njen sastavni dio, te stoga prati njene cikluse i stalne promjene i ne čini ništa što bi narušilo njezinu ravnotežu. Upravo zato mi u Makronovi svoje djelovanje temeljimo na načelu osobne ekologije, koje podrazumijeva ovaj suživot.

Makrobiotika je umijeće koje nudi niz korisnih znanja i vještina koje usvajamo kako bismo:
• postigli dobro zdravlje i mentalnu jasnoću
• stvorili duševni mir i obnovili tijelo
• poboljšali sportske rezultate
• zadržali osobni mir, sreću i radost te unaprijedili odnose s drugima.

Kao i svako drugo umijeće, načela makrobiotike se najbolje i najlakše uče uz stručno vodstvo iskusnih učitelja. Kako je svako ljudsko biće ima svoj osobitu konstituciju i stanje u kojem se nalazi, te okoliš i vanjske čimbenike koje utječu na život, važan je individualan pristup – stručan makrobiotički savjetnik dat će vam najbolje individualne preporuke.
Makrobiotika dolazi od grčke riječi «macro»-velik+»bio»-život i znači dug život.

Pojam je prvi sastavio Christoph Hufeland 1796. Popularizirao ju je George Ohsawa pravim imenom Joichi Sakurazawa, japanski filozof (1893-1966) i njegovi nasljednici Michio Kushi i njegova supruga Aveline Kushi koji su otvorili institut makrobiotike East-West (Istok-Zapad) u Bostonu 1978.
Temelji makrobiotike nalaze se u principima yin i yanga, drevne istočnjačke filozofije koja spajanjem suprotnosti postiže jedinstvo. Yang koji predstavlja pozitivni, muški princip, sunce i snagu odgovara slanoj, prženoj, mesnoj hrani. Yin koji predstavlja negativni, ženski princip, mjesec i nježnost odgovara slatkoj, kuhanoj, mlječnoj hrani. I jedan i drugi ekstrem trebaju se izbjegavati. Po makrobiotičkom vjerovanju u sredini između ekstrema je uravnotežena hrana i to cjelovite žitarice, prvenstveno riža, mahunarke, voće i povrće, te fermentirani sojini proizvodi. Poželjno je koristiti organski uzgojene ekološke proizvode, a izbjegavati one uzgojenu u plastenicima, onečišćenu pesticidima.

Svakodnevni obrok trebao bi se sastojati od 50% cjelovitih žitarica (smeđa riža, kukuruz, zob, pšenica, ječam). Pri tome su rjeđe zastupljeni kruh, tjestenina odn. proizvodi od brašna. Otprilike 30% pretstavlja povrće (zeleno lisnato i dr.) kuhano, pirjano i povremeno sirovo. Oko 10% čine mahunarke (grah, grašak i sl.) te sojini proizvodi, kao tofu, tempeh i natto. Poželjno je obrok započinjati juhom, miso ili shoyu, a od deserta konzumirati one bez šećera. Iznimno koristi se riba i morski proizvodi jednom tjedno. Upotrebljavaju se biljna ulja, hladno prešana: maslinovo, sezamovo i sojino. Izuzetno je važno prožvakati svaki zalogaj, te piti dovoljnu količinu tekučine, ali ne gazirana pića, već vodu, čaj i voćne sokove. Izbjegavaju se meso, sol i šećer. Dijetne upute variraju ovisno o dobi, spolu, te klimatskim uvjetima.

Veganstvo označava filozofiju i način života koji teži isključiti - koliko god je to moguće i praktično – sve oblike okrutnosti i iskorištavanja životinja za hranu, odjeću i bilo koju drugu svrhu i koji promiče razvoj i korištenje neživotinjskih alternativa za dobro čovjeka, životinja i okoliša.

Veganska prehrana temelji se na žitaricama, mahunarkama, voću i povrću. Vegani i veganke ne jedu meso, ribu, morske plodove, jaja, mlijeko, mliječne proizvode, med niti nose stvari od krzna, vune, kostiju, kože, koralja, bisera niti bilo kojih drugih materijala životinjskog porijekla. Mnogi vegani također izbjegavaju proizvode testirane na životinjama. Veganstvo se razlikuje od vegetarijanstva po tome što je svedeno u potpunosti na biljnu prehranu, dok vegetarijanci jedu i neke proizvode životinjskog porijekla, kada se pri dobivanju tih proizvoda životinje ne ubijaju, npr. jaja, med, mlijeko i dr.
Riječ vegan formirao je Donald Watson 1944. godine u Leicesteru, u Engleskoj, koji je, s još nekoliko članova Vegetarijanskog društva (eng.Vegetarian Society), a unutar njega, želio osnovati službenu podskupinu vegetarijanaca koji ne konzumiraju ni mlijeko ni mliječne proizvode. Kad je taj prijedlog bio odbijen, Watson i istomišljenici osnivaju Vegansko društvo (eng. The Vegan Society) koje zagovara potpunu biljnu prehranu, isključujući meso, ribu, jaja, mlijeko i mliječne proizvode (sir, maslac) i med te potiče i ohrabruje proizvođače hrane, odjeće i obuće da koriste alternative životinjskim proizvodima. Novoosnovana skupina složila se da je prestanak bilo kojeg oblika iskorištavanja nužan za stvaranje mnogo razumnijeg i humanijeg društva.

Ljudi postaju vegani iz mnoštva razloga, uključujući etičku brigu za životinje i prirodnu okolinu, kao i neke osobnije, vezane zazdravlje, duhovnost i vjeru. Što se etičkih principa tiče, veganska prehrana spriječava masovni uzgoj i sustavno klanje velikog broja životinjana na farmama. Veganska hrana sadrži niži nivo kolesterola i masti od uobičajene prehrane. S ekološkog gledišta, mesna industrija sudjeluje u zagađenju zraka, zemlje i vode, doprinosi eksploataciji i krčenju šuma i velikih zemljišnih površina za uzgoj biljnih kultura namijenjenih prehrani velikog broja uzgajanih životinja.

Dobro isplaniranom veganskom prehranom mogu se zadovoljiti sve potrebe organizma. Loše organizirana veganska prehrana može uzrokovati manjak kalcija, joda,omega-3 masne kiseline, željeza, vitamina B12 i vitamina D, koji se onda moraju uzimati iz vitaminskih i mineralnih dodataka prehrani.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.