Ivica Zadro: 'Ne postoji rat između radija i društvenih mreža, to je i dalje najbrži medij'

Zadro iza sebe ima 20 godina rada u medijima. Radio je kao novinar, reporter, urednik i voditelj na Plavom, Otvorenom i Zagrebačkom radiju, a bio je i glavni urednik Radio Cibone. Na HRT-u je radio kao novinar, reporter i urednik na Radio Sljeme i Prvom programu Hrvatskog radija, a bio je i urednik i voditelj Vijesti HTV-a, kao i dnevni izvršni urednik informativnog televizijskog kanala HRT4 te izvršni urednik deska Informativnog medijskog servisa. Radio je i na portalu Direktno, a kao slobodni novinar pridružio se uredničkom timu emisije Argumenti HKR-a. Na FPZG-u predaje i vodi seminarsku nastavu na radijskim kolegijima III. godine preddiplomskog studija novinarstva (Oblici radijskog izražavanja i Radijska redakcija).

U intervjuu za Generaciju Zadro nam je otkrio koje su posebnosti radija kao medija, što uči studente novinarstva, kako izgleda rad u radijskoj redakciji, koliko su dezinformacije prisutne na radiju, jesu li djeca i mladi u Hrvatskoj dovoljno medijski pismeni i koja je budućnost radija.

Što je specifično za radijsko novinarstvo? Koje su mu posebnosti?

Radijsko novinarstvo je specifično po kratkom, jednostavnom i lako razumljivom izričaju. S obzirom na to da je radio sekundarni medij, odnosno, da se uz slušanje radija mogu raditi i drugi poslovi, potrebno je da svaka pročitana ili izgovorena riječ na radiju bude razumljiva cijeloj raznovrsnoj publici kojoj se obraća. I onima najmlađima i onima najstarijima, onima koji su slabo obrazovani i onima koji su stekli najviše akademske titule, jednom riječju – svima.

Tradicionalno, radio emitira vijesti u razmacima od pola sata ili sat vremena uglavnom između 6 i 18 sati, s iznimkom javnog radijskog servisa, Hrvatskog radija, koji vijesti na Prvom programu emitira tijekom cijelog dana od 0 do 24 sata. Iz sata u sat emitiraju se najvažnije vijesti, a jedanput, ili u slučaju Hrvatskog radija pet puta, na dan emitira se središnja (dnevna) informativna emisija koja, uz vijesti, sadrži izvještaje, reportaže, javljanja s terena i slično. Za sve to radijski novinari od snimljenog audiomaterijala biraju ono najkvalitetnije i sažeto ga prezentiraju javnosti.

Kako izgleda rad u radijskoj redakciji? Kako nastaje program koji se emitira na radiju?

Radijska redakcija u širem smislu obuhvaća cijeli prostor gdje se proizvodi radijski program. Obuhvaća barem po jedan radijski studio i pripadajuću režiju (koje su u novije doba često integrirane u jedan neodvojeni prostor) te po potrebi dodatne namjenske studije u kojima se snima program za kasnije emitiranje, promidžbene poruke ili se priprema dio materijala za radijski program (pretprodukcija). U užem smislu radijska redakcija je zasebna cjelina u kojoj novinari proizvode sadržaj uz pomoć urednika koji pripremaju emisije. Prema veličini radija i području koje obuhvaća radijska redakcija može se dijeliti s obzirom na tematska područja poput politike, gospodarstva, sporta, kulture itd. Rad u radijskoj redakciji počinje dogovorom o tome što će se taj dan, ili unaprijed nekoliko dana, pratiti na području za koji pojedini radio emitira. U idealnom scenariju novinar, nakon dogovora teme s urednikom, odlazi na teren i prikuplja materijal. U slučaju radija to je audiomaterijal, što je moguće kvalitetniji u smislu snimljenog zvuka, ali i sadržajno.

Ovisno o preferencijama radija novinar se može javljati i uživo s događaja, za što je danas dovoljan samo pametni mobilni telefon i pripadajuća aplikacija. Po povratku s terena novinar obrađuje snimljeni zvuk i montira najkvalitetnije dijelove u finalni proizvod koji će se emitirati kao zasebna cjelina ili unutar emisije. Ubrzanim razvojem tehnologije novinar je u poziciji da cijeli posao odradi samostalno, iako se na nekim radijima, primjerice Hrvatskom radiju, dio poslova još uvijek dijeli sa snimateljima i montažerima zvuka. Završni proizvod emitira se iz režije za emitiranje, a za taj posao zadužen je dežurni voditelj-realizator ili samostalni realizator programa. Ovisno od radija do radija taj posao je djelomično ili u potpunosti automatiziran i odvija se uz pomoć softvera za automatizaciju programa. Ponekad se u realizaciji programa koriste i gramofoni, magnetofoni, kazetofoni, CD playeri, ali vrlo rijetko i u iznimnim prilikama.

Što je važno da djeca i mladi znaju o radijskom novinarstvu?

Djeca i mladi trebali bi znati kako općenito funkcioniraju mediji pa tako i radijski mediji u svim svojim pojavnostima te da je novinar bitna karika u prenošenju istinitih, pravodobnih i provjerenih informacija.

Smatrate li da su djeca i mladi u Hrvatskoj dovoljno medijski pismeni? Kako situaciju promijeniti na bolje?

Djeca i mladi u Hrvatskoj su iznimno tehnološki pismeni, ali medijski nisu. Da bi se poboljšala njihova medijska pismenost potrebna je sveobuhvatna edukacija prilagođena njihovim kanalima komunikacije. Prvenstveno se to odnosi na društvene mreže. Istodobno se treba educirati i one koji bi to znanje trebali prenositi, da se prilagode novoj generaciji koja ne poznaje svijet bez mobitela i interneta.

Što učite studente novinarstva koji su odabrali smjer Radio? Što im savjetujete vezano uz pravila novinarske struke i budući rad na radiju?

Studente novinarstva na radijskim kolegijima uči se specifičnostima radija kao medija te ih se do određene mjere pokušava osposobiti za kreiranje radijskog sadržaja. Za to je važna i suradnja s prvim studentskim radijem u Hrvatskoj, Radio Studentom, koji djeluje na Fakultetu političkih znanosti. Tako da možemo govoriti i o sadašnjem radu na radiju studenata novinarstva, a ne budućem.

Što se novinarske struke tiče tu nema razlike bez obzira na medij, pravila struke su jasna i od njih se ne smije odustati.

Koje osobine su potrebne za dobrog radijskog voditelja? Kako ocjenjujete spikere na radiju danas?

Dobar radijski voditelj i nekada i danas je osoba s iznimnim govornim sposobnostima, širokog vokabulara i umijeća da jednostavnim rječnikom predstavi sve ono što se događa u svijetu oko njega te da ima ugodan glas bez izraženih govornih mana. Voditelje treba razlikovati od spikera koji samo čitaju pripremljene tekstove. Stoga su spikeri gotovo nestali na radiju, izuzev Hrvatskog radija, a i tamo se kvaliteta izgovorenog i pročitanog ponešto srozala.

Koliko mladi danas vjeruju tradicionalnim medijima, posebice radiju? Kakve dezinformacije se mogu čuti putem radija? Ima li prikrivenog oglašavanja i slično?

Povjerenje u radio još je uvijek najveće u odnosu na ostale tradicionalne medije. I tu nema iznimaka i kod mladih. Vrlo je malo dezinformacija koje se mogu čuti na radiju i uglavnom su rezultat nenamjerne pogreške ili brzopletosti. Prikriveno oglašavanje na radiju je prisutno u manjoj mjeri u odnosu na televiziju, a posebno pisane mediju u digitalnom ili tiskanom obliku. Više je iznimka nego pravilo.

Gubi li radio bitku s internetom i društvenim mrežama i koja je budućnost radija kao medija?

Ne postoji rat između radija i interneta i društvenih mreža. Radio je i dalje najbrži medij jer vam za plasman i primitak informacije ne treba dodatni angažman za razliku od interneta na kojem se morate angažirati u traženju sadržaja. Radio se prilagodio ubrzanom tehnološkom napretku i iskoračio i na internet te pruža dodanu vrijednost novim sadržajima koje se u širem smislu mogu smatrati radijem. Budućnost radija je na svim digitalnim platformama.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.