ISKRENA ISPOVIJEST Hrvatska glumica o borbi s opakom bolešću

"Godinu prije nego što sam to otkrila bila sam na ultrazvuku i nije mi ništa nađeno. Upravo zbog toga je samopregled bitan. Napipala sam kvrgu dok sam se tuširala i iskreno, u prvi trenutak nisam mislila da je išta ozbiljno, upravo zbog toga što sam bila na ultrazvuku. Kako sam tada bila dosta zaposlena, a kvržica nije prolazila, tek nakon četiri mjeseca otišla sam liječniku koji mi je kazao da hitno moram na operaciju", kazala je Danira za Večernji list.

Kada su je operirali, pokazalo se da je karcinom bio veličine čak 5,5x5x3 centimetra. Nakon operacije tek je uslijedila borba.

"Prvo sam bila šokirana, nisam mogla spavati nekoliko tjedana, opsjedale su me mračne misli. Sin Paško tada je imao pet godina i bojala sam se što će se dogoditi ako ostane bez majke. Osjećala sam nevjericu jer sam do tada uvijek bila zdrava. U tim najtežim danima pomoglo mi je puno ljudi, a prijateljica i kolegica Vesna Tominac Matačić doslovno me držala za ruku. Skupa smo gledale te nalaze i pokušavale odgonetnuti što u njima piše. A ono što svakako ne bih savjetovala jest da guglate. Preko Googlea možete pronaći nekakav kalkulator preživljavanja u koji upišete simptome i on vam kaže koliki vam je postotak preživljavanja. Mašta vam tada počne ići u najgorim smjerovima. Tih prvih mjesec dana nisam mogla spavati bez tableta. Svi smo navikli da, kad imamo neki problem, napravimo plan kako da taj problem riješimo. Međutim, kod raka ne možete napraviti plan, više se to mora pustiti da ide svojim tijekom. Počela sam živjeti dan po dan, svjesna svoje smrtnosti koja me ionako čeka. Život se neće ponoviti i iz današnjeg kuta to vidim kao neki blagoslov. Ova me bolest fizički unazadila, ali mentalno unaprijedila. Prvo sam se borila s mišlju zašto se to meni dogodilo, ali kad mi je psihijatar kazao da sam izvukla lošu kartu, shvatila sam da na to jednostavno ne mogu utjecati. Što sam više radila na sebi, počela sam uviđati što je bio izvor moje patnje i što je možda i bio razlog moje bolesti", kaže Danira koja je, oporavljajući se, prestala misliti o tome tko joj je što napravio.

Tako joj je ta bolest bila početak novog života, svojevrsni okidač da shvati što u životu ne valja.

"Najteže mi je bilo reći roditeljima. Već sam imala pripremljen govor i odjednom sam počela plakati. Prvi sam put u životu pružila drugima priliku da mi pomognu. Dobro je to što možete raditi što vas je volja. Ja sam sve prebacila na humor pa mi je to isto bio način borbe. Otvorila mi se sloboda jer mi je prestalo biti važno što ljudi misle. Recimo, kada sam počela primati kemoterapiju, obrijala sam glavu i kupila periku plave boje. Imam konzervativne roditelje i, da sam prije tako bojila kosu, njima se ne bi svidjelo. A ovako mi nitko ništa nije mogao reći. S druge strane, kad sam s tom perikom došla u vrtić po sina, svi su klinci bili oduševljeni i htjeli su se fotkati sa mnom jer je plava kosa tada bila pravi hit u svijetu. Sinu sam rekla da je mama bolesna i da mi zbog lijekova ispada kosa. On je to odmah shvatio, no nije mu bilo svejedno kad me vidio ćelavu", rekla je glumica koja je glumila i tijekom kemoterapije.

Iza glumice je mastektomija i ukupno 16 kemoterapija, no još uvijek ne može sa sigurnošću reći da je sve gotovo.

"Što više vremena prođe od dijagnoze, to je manja šansa da će se rak vratiti. Ja sam imala lokalne metastaze na limfnim čvorovima i to smo uspjeli suzbiti. Tek nakon pet godina računa se da ste zdravi. Idem na preglede svakih šest mjeseci i nadam se najboljem", zaključila je Danira.