FOTO Manolić slavi 102 godine! Podsjećamo na njegovu biografiju; od optužbi preko uhićenja Stepinca do razlaza s Tuđmanom

U Jugoslaviji je bio visokopozicionirani pripadnik UDBA-e, a početkom devedesetih bio je jedan od najbližih suradnika prvog predsjednika Republike Hrvatske – Franje Tuđmana. Iako u poznim godinama, i dalje prkosi vremenu pa je tako prošle godine prebolio i Covid-19. Tri tjedna je bio na kućnom liječenju uz stalan nadzor. Imao je nešto teže simptome - početak upale pluća, zbog koje desetak dana nije mogao sam ustati iz kreveta. Liječnici su mu pak savjetovali da se ne cijepi jer bi zbog njegove životne dobi to bilo rizično. Nakon dva-tri dana Manoliću se vratio apetit, a lijekovi su mu pomogli u oporavku tako da se mogao vratiti i svojem vježbanju, kojeg redovito obavlja uz pomoć fizioterapeutkinje.

"Uspio sam se oporaviti, jedva čekam da idemo na kavu", veselo je kazao tada. Godinu dana ranije, 2020., korona virus je odgodio proslavu njegova jubilarnog 100. rođendana. "Datum mog rođendana ostaje isti, njega ne mogu promijeniti, u nedjelju ću imati 100 godina. Ali proslavu, nažalost, moram odgoditi za neko bolje vrijeme. Poslao sam prijateljima pozivnice, ali zasad od toga nema ništa i svima ću im naknadno javiti novi termin", govorio je u ožujku 2020. godine, piše Večernji list.

Foto: FaH (Josip Manolić)

A budući da je jako dobro poznavao još dvije kultne ličnosti hrvatske politike, Manolića su nerijetko znali pitati tko je bio veći Josip Broz Tito ili Franjo Tuđman. "Svatko u svoje vrijeme", odgovorio bi Manolić iako je 1994. godine jaz s Tuđmanom postao nepremostiv pa je došlo do njihovog razilaženja, a transkript razgovora je objelodanjen javnosti.

Tuđman: "Joža, kako ti nije jasno da bez Šuška ne bih mogao pobijediti u HDZ-u u BiH, da bez Šuška ne bismo imali ni HR Herceg-Bosnu. Nakon što nisu prihvaćeni moji i Šuškovi prijedlozi, što ti ne znaš, Šušak je bio sa mnom kad smo kod Vancea i Owena zagovarali rješenje BiH o provincijama. Ne shvaćaš ovo – muslimanska politika je išla za stvaranjem svoje islamske države i zato je došlo do sukoba s Hrvatima, a ne zbog greške Šuška. I kad je svijet shvatio da ne smiju dopustiti islamsku državu, onda su nas zadužili zato da bismo tamo spriječili islamsku državu. Ali ti to ne shvaćaš, nego ideš protiv glavne države. To ti neće proći, neće ti proći kod ovih politikanata koji nikada ništa nisu shvatili".

Foto: FaH (20. siječanj 2016., Na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu održano je prvo ročište u sporu predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka protiv Josipa Manolića koji ga je u intervjuu za tjednik Nacional, početkom lipnja prošle godine, optužio da je bio suradnik UDBA-e. Na fotografiji Josip Manolić i odvjetnik Željko Žganjer nakon ročišta)

Manolić: "Bit će sljedeći izbori, koji će potvrđivati jednu ili drugu opciju, jednu ili drugu politiku...". 

Tuđman: "Ako nećeš dati ostavku, onda danas počinje tvoje eliminiranje iz HDZ-ovske politike". 

Manolić: "U redu, imaš mašinu, ima i drugih mašina". 

Tuđman: "Ima i drugih mašina?". 

Manolić: "Moraju se braniti". 

Tuđman: "Neću ti dopustiti tvoje tajne policije niti marifetluke, jer ćeš ugrožavati Hrvatsku". 

Manolić: "Nikakvu Hrvatsku ja ne ugrožavam".

 Manolić je nakon toga zajedno sa Stjepanom Mesićem, Slavkom Degoricijom i drugima napustio HDZ. 

Foto: FaH (14. listopad 2016., Konstituirajuća sjednica devetog saziva Hrvatskog sabora. Na fotografiji Josip Manolić, Željko Jovanović, Ranko Ostojić)

Josip Manolić rođen je dakle 22. ožujka 1920. u mjestu Kalinovac kod Đurđevca. Radio je kao šegrt u cehu kožara u Bjelovaru. S 18 godina ušao je u SKOJ. Bio je potpredsjednik Udruženja radničkih sindikata (URS) u kožarskoj podružnici. 1939. je s 19 godina primljen u Komunističku partiju Jugoslavije. Prošao je nekoliko partijskih tečajeva. 1940. je izabran za sekretara Okružnog komiteta SKOJ-a za Novu Gradišku i člana pokrajinskom komiteta Partije.

Početkom rata 1941. bavi se ilegalnim radom u Novoj Gradiški. Zbog umnožavanja i raspačavanja letaka KPJ ustaške vlasti su ga uhitile u svibnju 1941. s 12 članova partijske i skojevske organizacije. Najprije su bili u zatvoru u Novoj Gradiški, a potom su prebačeni u Slavonsku Požegu gdje je zasjedao Okružni prijeki sud. Dvojica su bila osuđena na smrt, ali su kasnije pomilovana i osuđeni na kazne zatvora od dvije i tri godine, dok su ostala desetorica oslobođena.

Foto: FaH (27. studeni 2019., Na nastavljenom suđenju Branimiru Glavašu svjedočili su Josip Manolić i Vladimir Šeks)

Nakon toga odlazi u Zagreb, gdje je agitirao za partizanski pokret. U Zagrebu je ostao do listopada 1942. kada prelazi na teritorij pod partizanskom kontrolom. Kao partijski agitator obilazi cijelu Hrvatsku. Sa smjenom Andrije Hebranga 1944. bilo je smijenjeno i vodstvo SKOJ-a pa tako i on ka organizacijski sekretar. Partija ga tada šalje u Bjelovar. U ožujku 1944. postao je član Okružnog komiteta Partije za Bjelovarski okrug, a potom i organizacijski sekretar. U listopadu 1944. imenovan je za načelnika Ozne 2 u Bjelovaru, komunističke policije osnovane u svibnju te godine. Ozna 1 bila je usmjerena prema inozemstvu, Ozna 3 bila je vojna, a Ozna 2 zadužena za unutarnja pitanja.

Pod pritiskom  ofenzive oružanih snaga NDH, partizanske snage napuštaju Bjelovar u koji se vraćaju 5. svibnja 1945. Grad je bio pust. Kako je poslije sam rekao, njegova dužnost bila je "čišćenje terena od ostataka ustaško-neprijateljskih okupatorskih snaga". Bio je zadužen to provesti u cijelom Bjelovarskom okrugu u koji su tada spadali i kotari Koprivnica, Križevci, Đurđevac, Vrbovec, Čazma i Ivanić-grad.

Foto: FaH (25. lipnja 2018., Svečani prijam bivše predsjednice Republike u prigodi Dana državnosti Republike Hrvatske u Uredu predsjednice. Na fotografiji Slavko Degoricija, Josip Manolić, Jadranka Kosor, Vladimir Šeks)

1946. prelazi u Zagreb za načelnika Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u Sekretarijatu za unutarnje poslove. Zatvorio je i kardinala Alojzija Stepinca. 1948. postaje načelnik u Sekretarijatu unutarnjih poslova. U tadašnjoj UDBA-i bio je zadužen za zatvore u kojima su bili politički zatvorenici. Tu dužnost je obavljao do 1963. Pravo je diplomirao 1960. kada postaje šef Sekretarijata unutarnjih poslova. Pet godina kasnije izabran je u Sabor SRH gdje je član Ustavne komisije, predsjednik Zakonodavno-pravne komisije i predsjednik Organizcijsko-političkog odbora. 1969. ponovno je imenovan u Sabor.

Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1972. smijenjen je sa svih dužnosti i umirovljen. 1989. postaje jedan od osnivača HDZ-a i najbliskiji suradnji Franje Tuđmana. Sudjeluje na osnivačkoj skupštini te stranke na zagrebačkom Jarunu, a potom postaje potpredsjednik Predsjedništva RH. Od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991. bio je predsjednik hrvatske Vlade. Šef kabineta bio mu je Tomislav Karamarko. Na toj dužnosti naslijedio je Stjepana Mesića, koji je otišao u Predsjedništvo SFRJ, a predao ju je Franji Greguriću, predsjedniku Vlade demokratskog jedinstva.

Potom prelazi na dužnost šefa Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Bio je na čelu Komisije koja je zapovjednika obrane Vukovara, Milu Dedakovića i Branka Borkovića, optužila za pokušaj rušenja ustavnog poretka. Predsjednikom Županijskog doma Sabora postao je 1993. Sljedeće, 1994. zajedno sa Stjepanom Mesićem, koji je bio predsjednik Zastupničkog doma, te nekolicinom drugih zastupnika, pokušao je izvršiti parlamentarni prevrat.

Kako nisu skupili dovoljan broj zastupničkih glasova da oduzmu parlamentarnu većinu Franji Tuđmanu, istupili su iz HDZ-a. Osnovali su Hrvatske nezavisne demokrate, čiji je predsjednik bio 1995. Potom je bio počasni predsjednik te stranke koja nije ostvarila značajnije rezultate. Od tada je u mirovini, ne bavi se aktivno politikom.

2006. je bio svjedok optužbe na suđenju šestorici bosanskohercegovačkih Hrvata pred Haaškim sudom. 2011. je Ministarstvo unutarnjih poslova objavilo kako ima dokaze da je Manolić kao načelnik bjelovarske Ozne naredio ubojstva 120 zarobljenika koje su partizani ubili u šumi Lug, te da je i osobno strijeljao civile. Teretilo ga se da je radio pritisak na saborsku Komisiju za istraživanje žrtava rata i poraća koja je 1992. ekshumirala posmrtne ostatke iz masovne grobnice u Lugu kako bi zataškao svoju umiješanost u tim likvidacijama. On sam je rekao kako "ne zna ništa o zločinima koji mu se stavljaju na teret".

Foto: FaH (Nastavak sjednice saborskog Istražnog povjerenstva za Agrokor. Na slici Nikola Grmoja i nekadašnji predsjednik Vlade Josip Manolić)