Fabijan Šovagović kao mlad susreo se s velikim strahom: 'Nisam mislio da ću preživjeti tamo'

Fabijan Šovagović rođen je 4. siječnja 1932. godine u Ladimirevcima, slavonskom selu nedaleko Valpova, kao najmlađi od četvero djece. Srednju školu građevinskog smjera završio je u Osijeku. Nekoliko mjeseci je i radio kao građevinski tehničar, iako mu je teatar već tada ušao pod kožu. Režirao je i glumio u amaterskim predstavama u Ladimirevcima, a potom u omladinskom KUD-u "Milica Križan" u Osijeku.

Godine 1953. upisao je studij glume na Akademiji kazališne umjetnosti u Zagrebu. Nakon stjecanja diplome 1957. godine, dobio je angažman u "Zagrebačkom dramskom kazalištu" , današnjoj "Gavell". Glumac, redatelj i pisac koji je odredio smjer u kojem se u 20. stoljeću razvila hrvatska dramska umjetnost, najpoznatiji je po kazališnim ulogama u "Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja", "Novinar", "Lisica", "Bitka na Neretvi" i "Čovjek koji je volio sprovode".

Više je puta osvajao zlatne Arene za svoju glumu, na kraju je postao apsolutni stup hrvatskog glumišta i legenda regionalnog filma. Tako je na malim ekranima zaigrao više puta, a najupečatljicije je uloge ostvario u ostvarenjima: "Svoga tela gospodar" (1957.), "Posljednji Stipančići" (1968.), "Imam dvije mame i dva tate" (1968.) "Dnevnik Očenašeka kao tip u kafiću" (1969.), "Bitka na Neretvi" (1969.).

FOTO: Screenshot/YouTube

Zaljubljenik u rodnu Slavoniju

Tu su još i legendarni "Prosjaci i sinovi" (1971.), "Ovčar" (1971.), "Kuda idu divlje svinje" (1971.), "U gori raste zelen bor" (1971.), "Majstor i Margarita kao Berlioz" (1972.), "Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj" (1973.) "U registraturi" (1974.), "Seljačka buna" (1975.), "Jelenko" (1980.), "Servantes iz Malog Mista" (1982.), "Inspektor Vinko" (1984.), "Putovanje u Vučjak" (1986. – 1987.), "Sokol ga nije volio" (1988.), "Čaruga" (1991.), "Đuka Begović" (1991.), "Vukovar se vraća kući" (1994.), "Treća žena" (1997.).

Za Šovagovića se tvrdi da je imao dvije najveće ljubavi – kazalište i svoju suprugu Maju. U braku je dobio sina Filipa i kćer Anju, koji su oboje poznati glumci. Do kraja života bio je veliki zaljubljenik u svoju rodnu Slavoniju. Kada se isprva doselio u Zagreb mislio je da neće preživjeti u velikom gradu. Ipak, Zagrepčani su ga iznimno voljeli, što dokazuje i spomen-ploča koja mu je 2010.  godine postavljena na pročelju kuće u Mesničkoj 14, gdje je živio.

Problemi sa zdravstvenim stanjem za glumca su započeli u proljeće 1990. godine kada je doživio svoj prvi moždani udar. Rat ga je jako opterećivao te je tako tijekom agresije Srbije na Hrvatsku snimio i pjesmu "Ne dirajte mi ravnicu" sa Zlatnim dukatima. Već 1991. godine zadesio ga je drugi udar, kada je slušao vijesti o četničkom napadu na Dubrovnik. Sljedeći se udar dogodio u Našicama nakon povratka iz Osijeka gdje je, uz redatelja Branka Schmidta, za hrvatske branitelje recitirao poeziju.

FOTO: Screenshot/YouTube

Ima svoju stranicu

Stanje mu se u drugoj polovici 90-ih pogoršavalo, a preminuo je u zoru prvog siječnja 2001. godine. Pokopan je na Mirogoju i to 4. siječnja, na svoj nedoživljeni 69. rođendan. Mnogi kažu da je bio prepun životnih anegdota, ispisanih na stranici "Fabijan Šovagović" koju su činili njegovi zapisi što ih je sačuvala obitelj. "Majka me željela dati u popove jer sam bio najmlađi. Kad je majka umrla, imao sam deset godina i stric je ispunio njenu želju i dao me na školovanje u Osijek. Bio sam dobar đak u nižoj školi, recitirao sam pjesme i bio ministrant", piše. 

Anja Šovagović Despot dirljivom objavom sjetila se oca Fabijana

O svom prvom pijanstvu rekao je: "Sjećam se kako sam se prvi put napio sa sedam godina, nakon sestrine svadbe. Popio sam sve što sam našao na stolu. Otac me premlatio, a nedugo nakon toga je umro. Vidio sam ga kroz stakleni prozorčić na lijesu i dugo pamtio to žuto lice. Zbog toga nisam popio kap alkohola do dvadesete godine, a ni do danas nisam naučio pušiti. To mi stvara teškoće u filmovima jer znam da pogrešno uvlačim dim". 

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Anja Šovagović (@anjasovagovic)