Emil Mandarić stvara skulpture od papira s Brailleovim pismom, a vodi i Udrugu slijepih: Spremam se raditi ciklus slijepih sportaša!

Emil je oženjen i otac dviju kćeri. Po struci je strojarski tehničar, a radio je u INA-i 26 godina. U invalidskoj je mirovini od 2011. godine, otkad je MOL kupio INA-u. 

Umjetnik i predsjednik Udruge

Godine 2006. aktivno se uključuje u rad udruge kao zastupnik Skupštine i član Izvršnog odbora, a 2010. godine aktivan je kao član Nadzornog odbora. Na izbornoj skupštini 2014. godine članovi udruge su ga izabrali za predsjednika Udruge slijepih Primorsko-goranske županije, a tu ulogu obnaša i danas.

Emil je i predsjednik Udruge slijepih Primorsko goranske županije jer, kako kaže za portal Generacija.hr, "sve se stigne".

Udruga slijepih Primorsko-goranske županije kontinuirano djeluje 74 godine provodeći u svome radu aktivnosti s ciljem podizanja kvalitete življenja slijepih osoba i njihove socijalne integracije i trenutno broji 512 članova. Tijekom svog djelovanja, udruga je dala izuzetan doprinos razvoju sustava obrazovanja, osposobljavanja i stručnog usavršavanja slijepih osoba, podizanju njihove zapošljivosti i njihovu zapošljavanju, stambenom zbrinjavanju i prevenciji institucionalizacije.

Značajni su napori uloženi kako bi se osigurali uvjeti za ostanak slijepih osoba u lokalnoj zajednici. Naime, udruga pridaje veliki značaj informiranju članova te širenju važnosti o potrebi senzibilizacije javnosti za potrebe i prava slijepih osoba. Tako primjerice projekt 'Više nismo sami', realiziran uz podršku Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, nudi uslugu socijalne pomoći u obliku pružanja pratnje i pomoći videćeg pratitelja slijepim osobama koje žive u samačkim domaćinstvima te su bez bliže rodbine i nisu osposobljene za samostalno kretanje uz pomoć dugog bijelog štapa ili psa vodiča. 

"Tijekom 2019. godine realiziran je i projekt prikupljanja i uređenja civilne zbirke tiflotehničkih pomagala prikupljenih te za ovu namjenu doniranih od članova udruge. Riječ je o 32 predmeta kojima su se koristile slijepe osobe. Nadalje, 19. rujna na svečanoj sjednici održanoj u povodu 70. obljetnice USPGŽ, ravnateljici PPMHP Rijeka uručio sam ugovor o ovoj vrijednoj donaciji čiji je značaj ujedno i kulturna i povijesna vrijednost iste. Naime, zbirka će poslužiti i za senzibilizaciju javnosti i kao pokazatelj prisutnosti slijepih osoba u zajednici i njihova načina života", ispričao je svojedobno Emil Mandarić.

Kad netko pomisli na skulpturu od papira, vjerojatno ni ne može zamisliti kako je riječ o čvrstoj i visokoj tvorevini materijala nastalog od ekoloških vrećica od pak-papira uzetih iz trgovina. Skulpture predstavljaju osobe koje su nerijetko zanemarene i neprimjetne u našem društvu. Autor bira i povijesne momente za ideje. 

Po završetku intervjua, teško je bilo odvojiti kako započeti pisati i opisati ovog nevjerojatno svestranog čovjeka. Naime, Emil nije rođen kao slijepa osoba, već kao videća, a s oštećenjima vida prvi puta se suočio otprilike 1986. godine. Unatoč raznim pretragama, Emil je na koncu 2004. ipak proglašen slijepom osobom, u 39. godini života. 

Kada je proglašen slijepim, učlanio se u Udrugu slijepih Primorsko-goranske županije, a potom je shvatio da nema granica te da se slijepe osobe također mogu baviti svime kao i videće. Zainteresirao se za umjetnost i kiparstvo te tako počinje njegova priča.

"Kiparstvo nije lako, nije nimalo lako izrađivati skulpture", rekao nam je. Objasnio je da se najviše zainteresirao za izradu skulptura od papira. Papir je sada njegov materijal za izradu divnih djela.

Papir je sredstvo, ideje su nepresušne

U Tiflološkom muzeju u Zagrebu bila je predstavljena njegova izložba "Dodir od zlata" u tehnici kaširanog papira. Ispričao nam je kako ona predstavlja deset godina njegovog rada. Obuhvaća teme zanimanja slijepih osoba kao što su pletač košara, harmonikaš, likove iz primorskog kraja…

Jedna od posljednjih skulptura je glava nastala od papira, a za koju je napravljena i minijatura.

"Veliki i mali nastali su po uzoru na moju glavu, izmjerio sam sve po sebi. Sve je od papira, a crne naočale su simbol slijepih osoba i na njima je Brailleovo pismo", ispričao nam je Emil. Kazao je da se brada i kosa ne izrađuju od papira, stoga je glava "gola".

Koliko mu vremenski treba za izradu tih prekrasnih skulptura, zanimalo nas je. Objasnio nam je da uvijek radi više istovremeno. Skicira na dlan što će raditi, a sve mjeri po sebi. Za jednu skulpturu treba mu otprilike od pola godine do godinu dana. "Prvo treba skulpturu zamisliti u sebi", rekao je.

Od 2019. član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeka, gdje je održao izložbu. "Darovao sam im i minijaturu, skulpturu od 14.5 centimetara, a prikazuje slijepu osobu sa štapom".

Prvu je samostalnu izložbu imao u Bakru 2019. godine, a gdje je predstavio retrospektivni ciklus skulptur "Taktilna umjetnost".

Nedavno je imao izložbu u Zagrebu koja je predstavljala 10 godina njegovog rada, a od 19. svibnja ta će izložba biti dostupna u Puli. U Zagrebu je, kazao nam je, imao izložbe dva puta za sada. Kazao nam je da u planu ima izložbu u Slavonskom Brodu, svom rodnom gradu, i to 2024. "Bit će elemenata rodnog kraja, ali u svakoj izložbi ih svakako ima. Zlatna jabuka to predstavlja, na primjer. Zlatna jabuka ima Brailleovo pismo i posebno je značajna i zanimljiva", rekao je.

U Rijeci još nije imao "pravu" izložbu, iako su neka njegova djela izložena tamo u humanitarne svrhe. Naime, Emil Mandarić darovao je između 15 i 20 svojih djela, a neka od njih i u humanitarne svrhe. 

Zanimalo nas je kada je počeo razmišljati o umjetnosti kao karijeri. 

"Prva uspješnija skulptura je iz 2013. godine. Na jesen 2011. počeo sam se obučavati u kreativnoj radionici u Udruzi slijepih kod Mirjane Marin, likovne pedagoginje, sve te godine ona nas vodi i radi s nama i dan danas. Susreo sam se s radovima i gospodina Mihelčića, a do tada nisam imao predodžbu da slijepe osobe mogu takvo što uopće i raditi. Bila je objavljena i knjiga u povodu tridesete i šezdesete obljetnice rada Udruge, koju je napisao naš pokojni tajnik, prof. Dragutin Suden. Tamo su objašnjene životne priče slijepih koji su živjeli uspješno od svoga rada dok Udruga još nije postojala, a to je do prve polovice 20. stoljeća. Od tada je priča o bakarskom vodonoši, harmonikašu iz okolice Senja i slično", rekao je.

"Tada sam napravio Pletača košara u 2013. To je taj zlatni (slatki) ciklus djela – Harmonikaš, Pletač košare i Vodonoša. Dao sam im zlatni štih, kad sam ih završio, presprejao sam ih da im se oda počast. Živjeli su sami od svojih rada, kad nije bilo udruga, socijalnog rada…", objasnio je.

Kazao nam je da je radio puno skulptura slijepih osoba: Slijepi s bijelim štapom i Slijepi sa psom vodičem…

"Sada se spremam raditi posebni ciklus slijepih sportaša, to su posebni pokreti tijela", kazao je i objasnio kako bi otprilike izgledao bacač kugle ili biste.

Priča o Bakarskom vodonoši

Naime, Emil se u svojim djelima ne zamara toliko detaljima, primjerice, lica ili šake. Oblikuje ih kao jednu plohu, dok puno više detalja i pažnje posvećuje oblikovanju atributa koji karakteriziraju pojedini lik.

"Iz Primorskog kraja bili su i 'mali ljudi', na primjer Ribar, Starost ili Mlikarica, koja je jedna zapažena skulptura, a je bila predstavljena na EPK i izložena na Grobniku", kazao nam je. Mlikarica predstavlja žene koje su nekoć raznosile mlijeko po kućama, a bilo ih je oko Grobnika, Bribira i Novog Vinodolskog. Skulpturu je napravio kao spomen na težak rad kojim su se počele baviti još kao 15-godišnjakinje. 

"Izložena je u prostorijama društva s kojim planinarim u slobodno vrijeme", rekao je.

Ima tu i skulptura koje predstavljaju svakodnevicu: "Čovjek mora osjetiti površinu, materijal".

Objasnio nam je kako je započela priča s Bakarskim vodonošom. 

"Od 2020. do 2021. turistička je zajednica pokrenula priču o bakarskom vodonoši, a direktorica je pokrenula suradnju s udrugom i pripovjedačicom. Krenulo se putevima bakarskog vodonoše i cijela je godina bila posvećena tome. Zajedno s njima sam odlazio u škole gdje su učenici osnovne (i srednje) škole u Bakru i Hreljinu kao i područne škole Krasica, bili educirani o slijepim osobama, kiparstvu i izradi skulpture te radili slikovnicu. Tekst o bakarskom vodonoši napravili su sami, kao i crteže, a na kraju je napravljena i audio slikovnica 'Kamenčići od suza'. 

Građani Bakra nisu platili uvijek za tu uslugu što im je on nosio na ramenu vodu u bačvi od 50 litara. Kad je vodonoša umro, našli su u njegovoj kući podatke i novčane jedinice zapisane kamenčićima i stakalcima. Bilo je sve puno stakla. Bakrani nisu baš bili ponosni na to jer ga nisu plaćali… Tom audio slikovnicom pokušali su se nekako odužiti za to sve", objasnio je Emil, kojemu je posebno drago što se stvorilo sjećanje na jedan posebno težak život.

Za više o EU fondovima: www.esf.hr i www.strukturnifondovi.hr.

Projekt "Jednake mogućnosti" sufinancira Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda u iznosu od 400.058,88 HRK. Trajanje projekta je 18 mjeseci, a ukupna vrijednost projekta iznosi 470.657,50 HRK. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Generacije.hr.