Dječak koji je poslužio kao inspiracija za Mowglija zaista je postojao: Ovo je njegova priča

Unatoč pokušajima da ga se nauči ljudskim navikama, on se nikada nije u potpunosti prilagodio ljudskom svijetu. Vjeruje se da je njegov fascinantan život nadahnuo jednog od najomiljenijih likova u književnosti: Mowglija iz "Knjige o džungli". Ovo je priča o Dini Sanichar, divljem djetetu iz stvarnog života čiji je život zauvijek promijenio način na koji su ljudi gledali na ljudsku prirodu i životinjske instinkte.

Dina Sanichar okarakteriziran je kao divlje dijete, ono koje je mladost proživjelo izolirano od ljudskog kontakta, često u divljini, bez doticaja s tipičnim ljudskim odgojem. Divlju djecu karakterizira djetinjstvo u kojem ih odgajaju životinje i koja odražavaju ponašanja divljih bića među kojima su odrastali. Takva se djeca često bore za ponovnu integraciju u društvo, jer su propustila kritične razvojne faze koje su neophodne za društvene, kognitivne i jezične vještine.

Godine 1867. lovci su otkrili neobičnog dječaka dok su pratili životinje u okrugu Bulandshahr, koji je danas dio Uttar Pradesha u Indiji. Na njihovo zaprepaštenje, dječak se više doimao kao životinja nego kao čovjek. Kretao se četveronoške, režao je poput vuka, a po izgledu se dalo naslutiti da već nekoliko godina živi u divljini. Dina Sanichar je odveden u sirotište koje su vodili misionari, gdje su ga pokušavali integrirati u ljudsko društvo. 

Nesposoban naučiti govoriti

Dječakovo ponašanje bilo je nevjerojatno slično vukovima među kojima je živio. Bio je navikao na sirovo meso, a opirao se kuhanoj hrani. Njegovi oštri instinkti, poput pojačanih osjetila i brzih refleksa, bili su karakterističniji za životinje nego za ljude. Komunicirao je režanjem i gunđanjem i imao je poteškoća s prilagodbom na nošenje odjeće ili uspravno stajanje. Iako je sada bio okružen ljudima, zadržao je mnoga ponašanja tipična za vukove, što je zaintrigiralo one koji su ga proučavali.

Jedan od najzagonetnijih aspekata u životu Dine Sanichara bila je njegova nesposobnost da nauči govoriti. Unatoč tome što je nekoliko godina bio izložen jeziku, Dina nikada nije u potpunosti razvio verbalnu komunikaciju. Istraživači su u to vrijeme nagađali da su ga njegove formativne godine provedene s vukovima tijekom kritične faze učenja jezika spriječile u usvajanju govora. Ovo je i dalje uobičajena osobina među divljom djecom, koja često ne uspiju razviti normalne jezične vještine nakon što su tako dugo izolirana.

Naime, usvajanje jezika zahtijeva rano izlaganje ljudskoj interakciji. Djeca počinju učiti jezik jednostavnim gestama, zvukovima i na kraju riječima. Dina Sanichar, poput druge divlje djece, propustio je ove razvojne prekretnice. U vrijeme kad je otkriven, njegov se mozak već prilagodio životu bez govornog jezika, što mu je otežalo, ako ne i onemogućilo, naučiti kako verbalno komunicirati. Odrastanje u divljini ima značajan psihološki utjecaj na divlju djecu.

I dalje preferirao društvo životinja

Često pate od kašnjenja u razvoju i pokazuju nedostatak društvenog razumijevanja. U Dininom slučaju, dječak je poteškoća u stvaranju emocionalnih veza s ljudima. Unatoč zbrinjavanju u sirotištu, ostao je distanciran i povučen, naizgled preferirajući društvo životinja. Divlja djeca poput Dine Sanichar često pokazuju ponašanje koje se smatra životinjskim. Mogu hodati četveronoške i umjesto da govore i jako preferiraju sirovu hranu. Ovakva ponašanja odražavaju njihov odgoj u divljini, gdje oponašaju životinje koje su ih odgojile. Za Dinu je glodanje kostiju sirovog mesa bila druga priroda, a unatoč godinama međuljudske interakcije, te se navike bilo gotovo nemoguće riješiti.

Priča o Dini Sanichar možda vam zvuči poznato, pogotovo ako ste čitali Knjigu o džungli Rudyarda Kiplinga, a po knjizi je snimljen i istoimeni film u Disneyevom studiju. Mnogi vjeruju da je Dinin neobičan život inspirirao upravo lik Mowglija, dječaka kojeg su odgojili vukovi u džungli. Iako Kipling nikada nije eksplicitno naveo da je Dina bila inspiracija, teško je zanemariti paralele između Mowglija i Dine Sanichar. Obojica su pronađena u Indiji, obojicu su odgojili vukovi i obojica su se borila da se potpuno integriraju u ljudsko društvo.

Iako možda nikada nećemo sa sigurnošću znati je li Kipling temeljio Mowglija na Dini Sanichar, postoje neporecive sličnosti između njih dvojice. Mowglijev lik utjelovljuje mnoge od istih osobina koje je Dina pokazivao, životinjsku prirodu, poteškoće u prilagodbi ljudskom životu i blisku povezanost sa stvorenjima iz džungle. Bilo izravno ili neizravno, jasno je da su priče o divljoj djeci poput Dine Sanichar oblikovale stvaranje Knjige o džungli.

FOTO: Screenshot

Otpor promjenama

Inače, kako je već spomenuto, nakon što su ga odveli iz džungle, Dina Sanichar smještena je u sirotište u Agri. Misionari su ga pokušali naučiti osnovnim ljudskim navikama, poput jedenja kuhane hrane, oblačenja i uspravnog hodanja. Unatoč njihovim naporima, Dina nikada nije u potpunosti prihvatio ljudsku kulturu. Njegov otpor promjenama i sklonost životinjskom ponašanju učinili su njegov život u sirotištu izazovnim i za njega i za njegove skrbnike.

Nesposobnost dječaka da verbalno komunicira također je ometala njegove odnose s drugom djecom u sirotištu. Ostao je izoliran i često je pokazivao malo interesa za druženje. Unatoč njegovim borbama, misionari su nastavili s naporima da mu pruže brigu i zaštitu, prepoznajući da je on više proizvod svoje okoline nego pravi odraz njegovog potencijala.

FOTO: Screenshot

Živio je veoma kratko

Dina Sanichar živio je relativno kratko, preminuo je u dobi od 34 godine 1895. Unatoč tome što je puno godina proveo među ljudima, nikada se nije u potpunosti prilagodio ljudskom društvu. Nikada nije naučio govoriti, nikada nije uspostavio duboke ljudske odnose i nastavio je pokazivati ​​divlje ponašanje koje je naučio u džungli. Njegov život služi kao dirljiv podsjetnik na utjecaj okoliša na ljudski razvoj, piše portal Hystorien.

Problem s kojim se bore mnoga djeca sve je rašireniji: Država je morala reagirati

Život Dine Sanichar ostavio je neizbrisiv trag u svijetu. Osporavao je ideju o tome što znači biti čovjek i prisilio je društvo da se suoči s ograničenjima ljudskog razvoja kada je osoba odgajana izvan normalnih društvenih struktura. Njegova priča i dalje je predmet insteresa, nudeći uvid u ljudski um i duboke učinke izolacije. Priča o Dini Sanichar pruža vrijedne lekcije o ljudskom razvoju, posebice o važnosti interakcije u ranom djetinjstvu. Dinina nesposobnost da nauči jezik i društvene vještine naglašava značaj djetinjstva kao prijelomne točka u djetetovu razvoju. Jednom kada se određene stepenice preskoče, povratka više nema.