Čileanka hrvatskih korijena skrasila se na Korčuli: 'Kvaliteta života na otoku je bolja'

Prema procjenama Ministarstva vanjskih poslova Čilea, u toj južnoameričkoj zemlji danas živi više od 200.000 osoba hrvatskog podrijetla, što čini gotovo 1,3 posto ukupnog broja stanovnika. Riječ je većinom o trećoj, četvrtoj, pa čak i petoj generaciji potomaka hrvatskih doseljenika. U usporedbi s devedesetim godinama 20. stoljeća, kada se spominjalo između 130.000 i 140.000 pripadnika hrvatske zajednice, ova brojka pokazuje značajan porast. Ipak, važno je istaknuti kako mnoge od tih osoba s Hrvatskom povezuje tek jedno prezime, dok su kulturno i društveno u potpunosti integrirani u čileansko društvo, piše na stranicama Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. 

Prvi Hrvati na čileansko tlo stigli su početkom sedamdesetih godina 19. stoljeća, privučeni valom “zlatne groznice” na Ognjenoj zemlji. Posebno ih je privuklo otkriće nalazišta zlata na otoku Lennox, koje je probudilo nadu u brzu zaradu i bolji život. No, kako se potraga za zlatom ubrzo pokazala razočaravajućom i neuspješnom, većina se doseljenika okrenula sigurnijim poslovima i stabilnijem načinu života. Nastanili su se u gradovima Punta Arenas i Porvenir, gdje su na prostranim imanjima – poznatim kao estancias – pronašli posao u ekstenzivnom stočarstvu, najviše u uzgoju ovaca i goveda. Upravo tada započinje gospodarski procvat najjužnijeg čileanskog kraja, u kojem su Hrvati svojom marljivošću i upornošću ostavili dubok trag, što se i danas prepoznaje.

FOTO: Privatna arhiva. Pamelini preci koji su s Hvara odselili u Čile

Bolest vinove loze natjerala je Dalmatince na iseljavanje

Novi val hrvatskih iseljenika u Čile dogodio se početkom 20. stoljeća, kada je filoksera, opasna bolest vinove loze, poharala dalmatinske otoke, posebno Brač, i uništila vinograde. Propast loze značila je i propast egzistencije mnogih obitelji, pa su tisuće Dalmatinaca bile prisiljene potražiti novi život u dalekom svijetu. Takvu sudbinu doživjeli su i Mateo i Antica Kovačević (djevojački Ljubić) iz Starigrada na Hvaru, pradjed i prabaka Pamele Andree Kovačević Orellana iz Santiaga. Oni su 1911. godine napustili domovinu i otisnuli se u Čile, u potrazi za boljom budućnošću.

"Moj pradjed bio je vinogradar i kada se pojavila bolest vinove loze, izgubio je sve što je imao. Budući da je već imao rođaka u Čileu i znao da su ondje uvjeti povoljniji, odlučio je povesti obitelj i započeti novi život. Stigli su u Antofagastu, gdje je pradjed radio u tvornicama salitre kao trgovac. Imao je petero djece, a jedan od njih bio je moj djed Drago Kovačević Ljubić. Iako su živjeli daleko od domovine, obitelj je uvijek održavala kontakt s rodbinom u Starigradu", priča nam Pamela obiteljsku povijest.

FOTO: Privatna arhiva. Pamela s djecom u Zagrebu. 

Radi kao psihologinja na otoku

Pamela danas već gotovo dva desetljeća živi u Hrvatskoj. Ovdje je zasnovala obitelj i skrasila se sa suprugom i dvoje djece u mirnom mjestu Prižba, desetak kilometara udaljenom od Blata na otoku Korčuli. "Prvi put sam posjetila Hrvatsku 2001. godine sa svojom obitelji. Tada smo upoznali našu rodbinu na Hvaru. Nakon što sam završila studij psihologije u Čileu 2004. godine, preselila sam se u Split kod rođaka kako bih bolje naučila jezik i ondje sam upoznala svog supruga Pava Nadila, koji je podrijetlom iz Blata na Korčuli. Krajem 2005. vjenčali smo se u Čileu, a početkom 2006. preselili u Blato. Od tada živim u Prižbi, malom i tihom mjestu pored Blata koje je savršeno za obiteljski život", govori Pamela.

Carla iz Bolivije doselila se u Split: 'Ostvarila sam snove svog pradjeda Bračanina'

Nakon što je nostrificirala diplomu psihologinje, od 2008. godine radi u sustavu javnog zdravstva na otoku, gdje pomaže stanovnicima svojim stručnim znanjem. Ponosna je majka sina Pabla (16) i kćer Mije (11)  koja odrastaju u sigurnom i zdravom otočkom okruženju. "Nikada nisam ozbiljno razmišljala o povratku u Čile, osim možda na odmor. Smatram da je kvaliteta života ovdje, posebno na otoku, daleko bolja nego u Santiagu. Upravo ta mirnoća i povezanost s prirodom ono su što mi se ovdje najviše sviđa", zaključuje Pamela, koja je svojim podrijetlom, a sada već s "godinama staža" života na Korčuli, prava domaća otočanka. 

*Tekst je nastao u okviru projekta 'Tko će ostati?' kojeg je financijski podržala Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.