Centar za ženske studije: 'Predrasude i kršenje ljudskih prava žene svakodnevno osjećaju i proživljavaju na svojoj koži'

U intervjuu za Generaciju Šušak je otkrila više o samom radu Centra, programima i projektima koje provode poput najnovijeg “Žena i tehnika”, aktualnim ženskim temama, femicidu koji je postao globalan problem, ali i predrasudama prema ženama i nejednakostima koje su i dalje prisutne u društvu te planovima Centra za dalje.

Kada i s kojim ciljem je osnovan Centar? Koliko žena i kojih struka sudjeluje u radu Centra?

Nevladina organizacija Centar za ženske studije, osnovana je 1995. godine kao reakcija aktivistkinja, feministkinja, znanstvenica, umjetnica i djelatnica u kulturi na recentna društvena zbivanja i previranja te na prije svega, ratnu i poratnu stvarnost. Između ostalog, Centar za ženske studije, osnivačice su osmislile kao mjesto humanističke misli, edukacije o ljudskim pravima žena i pacifizmu, kao mjesto susreta, dijalektike i izdavaštva. Civilnoj sceni tada nije bilo lako, a na drugačije joj načine nije lako ustrajati u naumu, ciljevima ili postojanju niti danas. Međutim, dvadeset i sedam godina od osnutka, možemo reći da su uspjele.

Uspjele su u naumu da desetke i desetke generacija žena različitih dobi, profesija i mišljenja, osnaže za djelovanje i promišljanje vlastite stvarnosti kroz dvosemestralne programe Ženskih studija. Uspjele su progovoriti o rodno-uvjetovanom nasilju, ratnom nasilju, pacifizmu, pravu na tijelo, seksualnost i reprodukciju. Uspjele su nas izložiti do tada neprevođenom teorijskom i literarnom korpusu suvremenog feminizma. Uspjele su pokrenuti renomirani feministički časopis Treća koji svake godine istraje u izlaženju unatoč teškim financijskim okolnostima i uvjetima i koji ove godine progovara o odnosu feminizma i vizualne umjetnosti. Zbog svih tih, a i mnogih drugih razloga, čast mi je naslanjati i nastavljati se na uspjehe tih žena.

Centar za ženske studije od 2009. godine upravlja i djeluje u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke te time brine i progovara i o ostavštini naše važne autorice, novinarke i borkinje za ženske prava na adresi Dolac 8 u Zagrebu. Centar danas okuplja preko 80 aktivnih i podržavajućih članica koje prepoznaju njegovu vrijednost te ju i same izgrađuju u ulozi sveučilišnih nastavnica, kustosica, znanstvenica, umjetnica, itd. Sretna sam što mogu reći da imam sjajan suradnički tim koji se međusobno podržava, ohrabruje i nadopunjuje. To su naše Martina Findrik, Suzana Komušar i Ana Zbiljski. Zajedno činimo uredski tim Centra i nisam mogla poželjeti bolje suradnice i prijateljice. Zajednička vizija i energija, iznimno su važni u radu civilnog društva koji se ne iscrpljuje na dugoročnim ishodima, već mora biti prisutan svojom reakcijom u zajednici i kad je najteže. Recimo u trenutcima traumatskih događaja koji su obilježili regiju ovih dana. 

Koje sve programe provodite? Iz kojih vam sve krajeva dolaze studentice?

Prije svega, tu je dvosemestralni program Ženskih studija. Posljednje dvije generacije imaju priliku pohađati hibridni program što nam omogućuje da uključimo osobe različitih mjesta življenja, dobi ili struka. Ove godine, ponosno možemo reći da naše studentice dolaze iz različitih gradova, mjesta i otoka diljem RH, ali i iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i drugih zemalja.

Izuzev Ženskih studija, kao i rada Memorijalnog stana Marije Jurić Zagorke te izdavačke djelatnosti i časopisa Treća, tu je i niz ESF i Erasmus+ projekata koje provodimo u ulozi nositelja ili partnera.

Predstavite nam projekt "Žene i tehnika".  Koji mu je cilj?

ESF projekt "Žene i tehnika: Prema rodno uključivom muzeju", Centar je za ženske studije provodio tijekom 2021. i 2022. godine u suradnji s partnerom Tehničkim muzejem Nikola Tesla u Zagrebu te pridruženim partnerom SKD Prosvjeta. Samim se projektom poticalo uključivanje osoba mlađih od 25 godina u kulturnoumjetničke sadržaje kroz aktivno participiranje u webinarima i online radionicama te sukreiranje virtualnog muzejskog postava koji promiče rodno inkluzivni pristup. Prema istraživanju UNESCO-vog ureda za statistiku provedenom 2019. žene u "svijetu istraživača" čine manjinu te nisu dovoljno zastupljene. Regionalni prosjek udjela istraživačica, prema istom izvoru, u Centralnoj i Istočnoj Europi iznosi 39.3%, a u Hrvatska 47,7%.

Muzeji kao javne institucije mogu doprinijeti razbijanju predrasuda i postizanja ravnopravnijeg omjera. Voljela bih ovim putem i javno zahvaliti glavnim suradnicama na projektu, a to su svakako Kosjenka Laszlo Klemar i Barbara Blasin. Izuzev navedenih, važno je izdvojiti i druge umjetnice, kustosice, povjesničarke i novinare koji i koje su provodili/e i osmislile/i aktivnosti: Ana Rajković Pejić, Ana Zbiljski, Dragana Modrić, Kata Mijatović, Neli Ružić, Tea Kantoci, Renata Poljak, Srđan Sandić.

Kojim se sve ženskim temama i problematikom bavite u Centru? Kako izgleda suradnja koju imate s platformom 'Žene i mediji'?

Bavimo se ženskostudijskim obrazovanjem, zagovaračkim radom u polju ljudskih prava žena, očuvanjem i reinterpretacijom ženske baštine, poticanjem i kontekstualizacijom socijalno angažiranih umjetničkih praksa.

Izuzev časopisa Treća koji izlazi s jednim velikim tematom svake godine te do sada objavljenoj i prevođenoj literaturi svjetskog feminizma, trudimo se biti prisutne i elaborirano reagirati na aktualna socijalna zbivanja. Odatle i vrlo uspješna suradnja s platformom 'Žene i mediji' koja uvijek rado prenese vijesti o našim aktivnosti i socijalnom angažmanu. Trudimo se biti prisutne i na društvenim mrežama.

Koji su vam planovi za dalje? Uskoro će vam u fokusu biti femicid. Provest ćete i istraživanje na temu ubojstva žena. Koliko je ova tema danas aktualna u Hrvatskoj, ali i svijetu?

Plan je ustrajati u naporima za pravedniju zajednicu i društvo koje ravnopravno uvažava ženske snage, potrebe i prava. Jedna od kardinalnih tematika koje nam predstoje jest i bavljenje medijskom reprezentacijom ‘femicida’, kao najradikalnijeg oblika rodno-uvjetovanog nasilja te njegovim pravnim i socijalnim tretmanom. Riječ je o globalnoj te kod nas nerijetko zapostavljenoj problematici pa me silno raduje što ćete uskoro moći čuti više o našim aktivnostima na tom polju.

Je li jednakost nedostižna? Smatrate li da su žene i dalje u nepovoljnijem položaju od muškaraca? Koji sve problemi i predrasude i dalje postoje u našem društvu, vezano uz prava i položaj žena?

Jednakost nije dostižna, ali ravnopravnost među ljudima itekako mora moći biti dostižna te ne mislim da se kao građanke i građani u 21. stoljeću, smijemo zadovoljiti s bilo čim ispod toga. Predrasude i dalje postoje, kao i kršenje ljudskih prava žena, a navedeno žene svakodnevno osjećaju i proživljavaju na svojoj koži. Vidi se to u obiteljskom nasilju, seksualnom zlostavljanju u obiteljskom okruženju ili na radnom mjestu ili pak u zdravstvenom sustavu. Žene diskriminaciju doživljavaju i pri zapošljavanju ili u sklopu pojava kao što je ‘ageism’ ili pak razlika u plaćama zaposlenica u odnosu na zaposlenike. No, neke se stvari ipak mijenjaju i moramo ustrajati svakodnevno jer niti jedno izboreno pravo nije imanentno ili nedodirljivo samo po sebi.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta "Žene u 21. stoljeću- je li jednakost nedostižna?" kojeg financira Agencija za elektroničke medije.