BUDUĆNOST WEBA Marko Štefelić: 'Ne mislim da će društvene mreže pokopati portale'

Krenuvši s prvim koracima na Radio Studentu, sada već davne 1999. godine, na prvoj godini studiranja novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Štefelić iza sebe ima više od 20 godina iskustva rada u raznim medijima i novinarskim područjima. Od Radio Studenta, preko tadašnjeg radija Plavi 9, početkom novoga tisućljeća stigao je na HRT. Tamo je honorarno radio kao novinar i urednik na Hrvatskom radiju u Obrazovnom i dječjem programu, kao urednik "noćnih vijesti" na svim programima Hrvatskoga radija. Odlazi s HRT-a 2008. u privatni sektor, priključuje se sportskoj redakciji portala Index.hr gdje je "ispekao zanat" internetskog novinarstva. Na Soundset radijsku mrežu dolazi 2010. gdje je bio novinar i urednik do 2017. Nakon rada na portalu Direktno.hr, 2019. se vraća na HRT gdje već četiri godine radi kao novinar i urednik u Webu i multimediji.

U intervjuu za Generaciju Štefelić je otkrio koja je uloga internetskih portala danas, koje su mu posebnosti, kako funkcionira web redakcija, jesu li mladi u Hrvatskoj dovoljno medijski pismeni i koja je budućnost internetskih portala kao medija.

Koja je uloga i značaj internetskog novinarstva? Što je specifično za internetske portale?

S obzirom na to da se danas sve, više manje, vrti oko interneta i društvenih mreža, svakako da je internetsko novinarstvo malo pomalo preuzelo primat u svijetu medija. Jedan je od najbržih medija, a često je "podrška" drugim medijima, kao što je i u medijskoj kući u kojoj ja radim. Web portal HRT-a zajedno s društvenim mrežama, produžena je ruka onome što objavljuju i programi Hrvatske televizije, kao i radijski programi. Ono što je emitirano u eter u tim medijima, dobiva na neki način, "trajni pečat" upravo putem naših internetskih platformi, jer kao što znamo, internet pamti sve.

Posebnost je svakako da se vijesti objavljuju kako pristižu. Doduše, ne najvećom brzinom, u čemu radio kao najbrži i najjednostavniji medij za objavljivanje, i dalje drži prvu poziciju, ali mi na internetskim portalima smo tu negdje, odmah iza. Naravno, najvažnije se držati novinarskih standarda koji vrijede praktično otkako je profesije. Istinitost i točnost informacije, jasna slika za čitatelja o onome što se dogodilo/događa itd. U slučaju objavljivanja na webu, tu je i ljepota što se tiče kreativnosti jer autori članaka, a onda i njihovi urednici, imaju priliku članke opremiti dodatnim sadržajima. Primjerice, upečatljivim fotografijama, videima, objavama na društvenim mrežama, anketama i slično.

Kako izgleda rad na portalu, to jest, kako funkcionira redakcija?

U pravilu, svaki portal ima neku svoju hijerarhiju. Od najodgovornijih, do dnevnih urednika koji rade planove što će se i kada objavljivati, koji novinarima daju zadatke što napraviti itd. Sami novinari imaju slobodu iskazati svoju kreativnost. Naravno, barem u našem slučaju na HRT-u, uz stroga pravila oko etičkih normi, izbjegavanja žutila i pravovremenog i istinitog informiranja javnosti. Na portalu imamo smjenski rad. Jutarnjeg urednika od 7 do 15 sati s ekipom novinara, potom ljude u srednjoj smjeni koji rade obično od 12 do 20 sati. Tu je i popodnevna smjena koja kreće u 15 sati, a završava u drugom danu, sa zadnjim objavama koje su na našem portalu u 1 sat iza ponoći. Naravno, ovisno o aktualnim događajima, ostaje se i duže, sve ovisno o potrebi informiranja javnosti.

Tu su recentni primjeri gdje se HRT, prema mnogima, iskazao svojom relevantnošću i kvalitetom prilikom izvještavanja proteklih godina o velikim krizama, migrantima, Covidu, potresima, ratu u Ukrajini, kao i najnovije, ogroman posao koji smo, kako na samom portalu, tako i na društvenim mrežama, odradili vezano uz Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru. Uostalom, o tome svjedoče i statistike gdje HRT-ov web te platforme poput HRTi-a i društvenih mreža iz dana u dan rastu. Ljudi, kada su neke krizne situacije ili važni događaji, znaju da ono što mi objavljujemo nije žutilo ili 'fake news', već da se radi o informacijama koje su višestruko puta provjerene prije nego li su plasirane u javnost.

Što je važno da djeca i mladi znaju o radu internetskog portala?

Dosta teško pitanje. Mislim da djeca i mladi danas imaju jako težak zadatak razlikovati što je stvarnost i istina, u odnosu na lažne vijesti i sve što im se plasira putem portala te društvenih mreža. “Bombastični” naslovi kod brojnih portala potpuno iskrivljuju ono što doista u tekstovima piše. Površno napisani članci iskrivljuju, po mojem mišljenju, njihove poglede na svijet i događaje. A kada se svemu tome priroda zatrpavanje objava putem društvenih mreža, vjerujem da im nije lako razlikovati što je istina, a što laž.

Otac sam dvojice tinejdžera, pratim što i kako percipiraju te ukazujem na negativnosti te savjetujem da razmišljaju i kritički promišljaju o sadržajima na koje nalaze. Ako je nešto objavljeno i svi o tome pričaju, ne znači da je potpuna istina, može biti i potpuna laž… Rekli bi mi novinari, "važno je čitati između redaka".

Ima li na portalima prikrivenog oglašavanja?

O da, itekako. Prikriveno oglašavanje je sveprisutno, samo ga treba razotkriti. Najbolje se plaća od strane oglašivača i najbolje dopire do publike jer ga publika ne doživljava kao oglašavanje. Ovdje je velika odgovornost na medijskim kućama i samim novinarima i urednicama, da jureći za profitom ne krše etičke norme i ne dovode publiku u zabludu. Krajnji korisnik i točnost informacije za njega trebali bi biti prioritet i zbog njih se i moramo odgovorno baviti ovim poslom. Nažalost, u današnje vrijeme teško je to sve pomiriti.

Smatrate li da su djeca i mladi u Hrvatskoj dovoljno medijski pismeni?

Znanja nikada dosta. Svakako bi trebalo poraditi na osmišljavanju kolegija u našim obrazovnim ustanovama, a koji bi išli u smjeru medijskog opismenjivanja djece i mladih. Od osnovne preko srednje škole pa do fakulteta. Edukacija, raspravljanje o negativnim pojavama i zamkama u medijskom sadržaju, svakako bi bilo korak naprijed. Dakle, razvoj kritičkog razmišljanja kod djece i mladih krucijalno je u tom pogledu.

Kao pozitivne primjere moram navesti SAD i Veliku Britaniju, u kojima zapravo svaka škola ima neke svoje male medijske projekte, novine, radijske emisije i slično. To je tamo doista na visokoj razini, a onda se kod mladih rađa ljubav za to zanimanje te dobivaju jednoga dana kvalitetne ljude za ovaj vrlo odgovoran posao. Posljedično, to utječe i na razvoj društva i pluralnost neke zemlje u cjelini.

Što biste savjetovali budućim novinarima vezano uz pravila novinarske struke i njihov rad na portalu?

Savjetovao bi im da krenu u te vode što je prije moguće. Od školskih listova, preko prvih poslova tijekom studiranja i slično. Apsolutno nije dovoljno završiti fakultet i reći – ja sam sada novinar. Učite od starijih kolega, čitajte knjige raznih autora o novinarskoj struci. Što se portala tiče, čitajte, čitajte, čitajte, analizirajte koji mediji su relevantni, a koji ne. I naravno, provjeravajte informacije koje objavljujete.

Nažalost, u posljednje vrijeme, sve smo više svjedoci objava razno raznih sadržaja koji nemaju veze s istinom, a posljedično mogu dovesti do velikih posljedica, utjecati na ljudske sudbine i osjećaje. Najplastičniji su primjer razni članci koji se objavljuju, primjerice, kod prometnih nesreća gdje se često neprovjereno tvrdi ovo ili ono, a na kraju se ispostavi da se radilo o nečemu sasvim drugom. Ne zaboravite, izvještavate o stvarnim ljudima, koji imaju stvarne osjećaje. Uvijek se nastojte postaviti u poziciju kao da ste vi ta osoba.

Koje osobine su potrebne za dobrog web novinara?

Dobar web novinar mora imati široko znanje. Mora puno čitati i analizirati druge medije kako bi postao bolji. Njegovi uradci trebaju biti mala "remek djela". Članak nije samo tekst, već je to i naslov, oprema članka itd. Dobar web novinar mora biti brz, pismen, kreativan, poznavatelj najmanje jednog, a poželjno je i više stranih jezika. Ako sve to ima, a uz to je oprezan i objavljuje točne informacije u kratkom vremenu, naći će svoje “mjesto pod suncem” u internetskom novinarstvu. A tu je i ona stara – čovjek uči dok je živ. Treba pratiti što se događa, koji su novi trendovi i slično. No, najvažnije, kao i u svim drugim medijima, osnovni novinarski postulati i poštivanje etičkih normi.

Koja je budućnost internetskih portala kao medija?

Ovo je zanimljivo pitanje. Kada je MTV počeo s radom 1. kolovoza 1981. objavljivanjem video spota grupe The Buggles, "Video killed the radio star", počele su priče o smrti radija i slično. Kao zastarjeli medij koji će otići u povijest…Naravno, to se nije dogodilo. Danas, 41 godinu kasnije, radio je i dalje najbrži medij, omiljen među mnogima. Ima veliku prednost, možeš štošta raditi, a usput dobivati informacije. Čak ni internet to ne može na takav način. Govorim iz iskustva novinara i urednika koji je većinu karijere proveo upravo na radiju te na portalima.

Isto tako, neki predviđaju i da će društvene mreže zasjeniti i pokopati internetske portale. Mislim da se to neće dogoditi. Ljudi koji promišljaju svojom glavom, žele čitati tekstove, analizirati ih i dublje promišljati. Danas to na kavama čine čitajući tiskana izdanja novina, koja također imaju svoje prednosti, ili čitajući članke putem pametnih telefona, tableta, računala… Navike ljudi, dobre ili loše, teško se mijenjaju.

*Tekst je objavljen u sklopu projekta „(Pro)Čitaj medije – mladi i medijska pismenost danas“ kojeg financira Agencija za elektroničke medije.