Bandićeva glasnogovornica o šefu: Zašto mijenjati bilo što na nekome tko je već dva desetljeća tako uspješan?

Prenosimo dio intervjua koju je Bebek dala za portal 100posto.

Bili ste zaista omiljeno i prepoznatljivo televizijsko lice te je mnoge iznenadila vaša odluka da odete 's one druge strane'. Kako ste je donijeli? Je li bilo teško napustiti HRT? Jeste li imali strahova pred tako veliku odluku?

Odluka jest bila velika, ali za mene u tom trenutku jedina logična. Bila sam u stalnom radnom odnosu na HRT-u i voljela sam i novinarski i urednički i voditeljski posao koji sam radila s lakoćom. Tako da sam na televiziji mogla dočekati mirovinu. Pa se pitate u čemu je kvaka! Upravo u tome da sam pomislila da ću na istom radnom mjestu dočekati mirovinu, a to mi je bilo neprihvatljivo.

Što vas je tjeralo? Izazov?

Ništa me nije tjeralo. Privlačio me izazov, a HDZ je u tom trenutku to bio. I to istinski, s rejtingom od 18 do maksimalno 20 posto, u još relativno friškoj post-sanaderovskoj stvarnosti. Pamtim da stranka nije bila aktivna na društvenim mrežama, a dužnosnici su davali izjave kako se tko sjeti bez usuglašavanja stavova. Politički odnosi su bili poseban izazov i tu su mi na početku kao i u mnogočemu drugom prethodna glasnogovornica Silvana Oruč Ivoš i kolega Andrej Rora puno pomogli svojim savjetima.

Kako pamtite dane u HDZ-u? Kakav je šef bio Tomislav Karamarko, što vas je možda najviše iznenadilo u odnosu na ono što ste prije radili?

Pamtim ih po odličnoj suradnji sa svim dužnosnicima stranke, napornom terenskom radu i uzastopnim pobjedama koje su došle zahvaljujući sinergiji svih u stranci, medijskom proboju, posjetu vodstva stranke svakom kutku Hrvatske i mobilizaciji birača. Bilo je zahtjevno i fizički iscrpljujuće zbog gotovo svakodnevnih putovanja. Najmanje se vremena provodilo u središnjici stranke, a najviše na terenu od Prevlake do Dunava pa uz to još i u Bosni i Hercegovini. Ali bilo je uspješno. I to je jedino bitno. Pamtim zajedničke uspjehe.

Koliko vam je novinarstvo i to temeljito poznavanje medija pomoglo u poslu? Što vam je u poslu glasnogovornice možda najteže, a s obzirom na to da znate iz koje pozicije novinari polaze?

Pomoglo mi je to što otprije poznajem novinare koje i dalje susrećem kroz PR-ovski posao i što su mi jasne zadanosti medijskog izvještavanja. Sigurno mi je pomoglo i što sam kao televizijski novinar imala priliku vidjeti onaj tehnički dio posla i u TV studiju i na terenu, pogotovo kod prijenosa uživo. Smatram da je poželjno prije upuštanja u politički PR izbrusiti se kao novinar. Jer novinari poznaju politiku. Više nego pojedini političari. Također, politički PR i marketing ozbiljna su i posebna disciplina. Kao što mi je jedan kolega nedavno na kavici rekao - ne možeš politiku raditi kao i reklamu za šampon. Ali najopasnije od svega je ako si umislite da puno ili ne daj Bože sve znate. I savjetnici trebaju savjet.

Kako ste donijeli odluku o napuštanju HDZ-a? Slovili ste za možda i najboljeg HDZ-ova glasnogovornika dotad, mnoge je stoga odluka iznenadila.

Zahvaljujem na tom komplimentu jer kad spominjete prethodne glasnogovornike i glasnogovornice tu se radi o konkurenciji sastavljenoj od ponekih zaista vrsnih doktora PR-a. Nakon što su izlazne ankete (koje su se u drugom krugu predsjedničkih izbora osim za kandidate radile i za stranke) pokazale da HDZ ima daleko iznad 30 posto potpore, kao i obično počeli su se javljati i neki s novim PR idejama. A ja sam u tom trenutku dobila interesantnu poslovnu ponudu. Budući da sam smatrala da stranka još samo treba pričekati parlamentarne izbore i sigurnu dvotrećinsku pobjedu, otišla sam bez grižnje savjesti. Nakon podnošenja ostavke javili su mi se skoro svi članovi predsjedništva da mi se osobno zahvale na suradnji. Mnogima je u stranci bilo žao što odlazim jer smo imali već uhodanu odličnu suradnju. Na kraju se s onom poslovnom ponudom sve oduljilo, neočekivano smo zapeli u pregovorima i počela sam se baviti konzaltingom kada je objavljen natječaj za radno mjesto višeg stručnog savjetnika-glasnogovornika u Uredu gradonačelnika. Javila sam se na natječaj i nisam imala neka posebna očekivanja, ali sam primljena na to radno mjesto za koje sam i položila državni stručni ispit.   

Mnogi će vaši kolege reći da radite zahtjevan posao, obzirom na temperament i radne navike Milana Bandića?

S obzirom na to - posao jest izazovan, ali je baš zato dinamičan i interesantan.

Kakav je Milan Bandić kao šef? Poznato je da ustaje vrlo rano i liježe jako kasno, a vrijeme između provodi na terenu. Sam je za sebe svojedobno rekao da bi terensku politiku mogao predavati bilo gdje na svijetu. Kako je vama pratiti taj tempo?

Kao šef daje maksimum i očekuje izvrsnost od svojih suradnika i nitko nema popust kod gradonačelnika. Ali to je logično jer njegov je posao prije svega menadžerski.

Imate šefa koji je često na meti kritika, a on nema dlake na jeziku i komunikacijski je drugačiji od ostalih političara u zemlji, čini se da je zaista izazov raditi za takvog čovjeka. Jeste li mu udijelili poneki savjet - da bi negdje mogao nešto prešutjeti, negdje biti smireniji? Kako reagira na sugestije i savjete, posluša li ih?

I sami ste rekli da je on potpuno drugačiji, a složit ćemo se da je i najuspješniji i najdugovječniji u politici. Zašto mijenjati bilo što na nekome tko je već dva desetljeća tako uspješan?!