Andrija Jarak priznao što ga je rasplakalo: 'Slomio me razgovor sa Zvonimirom Hodakom'

Andrija Jarak na svoj način obrađuje slučajeve koji su uzdrmali Hrvatsku: Atentat na Ivu Pukanića u srcu Zagreba, ubojstvo Ivane Hodak, a bit će toga još. Atentat na Ivu Pukanića i Niku Franjića teroristički je čin u srcu Zagreba. Njihove obitelji i danas traže odgovor na pitanje tko je naručitelj njihovog ubojstva.

"Razgovarao sam s Ivinom kćeri Sarom, njegovom sestrom, ali razgovor s ocem ubijene Ivane Hodak, Zvonimirom Hodakom, slomio me. Kada je on počeo plakati i ja sam počeo plakati, ne sramim se toga. Ispred mene je bio čovjek koji je izgubio sve u životu. Zahvalan sam što je pristao biti sugovornik, mjesecima sam ga nagovarao. Ja sam vidio barem 50 mrtvih ljudi što u ratu što u miru, mene ništa ne bi trebalo iznenaditi, ali ja sam počeo plakati. Nemam problem s tim, to je ljudski", kazao je. 

Ljudski i novinarski mu je, priznaje Jarak, upravo to bio najteži slučaj. No puno je još zanimljivih priča pred nama.

"Bavim se i slučajem generala Ivana Koradea koji je od heroja postao persona non grata. Nitko mu nije pomogao s liječenjem. Volio bih odraditi i Dragana Paravinju, osim toga posebno sam vezan za Kornatsku tragediju", otkrio je. 

Ne krije kako sve priče koje radi i osobno proživljava.

"U Vukovaru mi je žena ispričala kako su joj silovali 16- godišnju kćer, a ona je morala gledati dok je siluju. Kada sam krenuo u Zagreb, nisam mogao pogoditi ključ u bravu automobila. Ženi na benzinskoj sam umjesto kartice dao osobnu iskaznicu, vjerojatno je mislila da sam drogiran. Tijelo mi je par puta poslalo ozbiljna upozorenja, prije nekoliko godina imao sam infarkt i bakterijsku upalu pluća. Tada sam odlučio usporiti", kazao je Andrija. 

Obitelj je trpila 

Bez obzira na to što je novinarstvo poziv, a ne posao, čvrsto je odlučio kako će u njegovom životu konačno obitelj biti na prvom mjestu. Priznao je kako osjeća ogroman dug prema supruzi Ivani i djeci. 

Andrija Jarak zbog posebnog razloga pokazao suprugu: 'S rukom u ruci i osmijehom u očima'

"Ivani sam najzahvalniji na strpljenju, nikada me nije bilo doma. Preskočio sam sve rođendane, fešte i okupljanja. Teško je to nadoknaditi, ali imam taj osjećaj duga. Najgore je kada si doma dužan. Ja bih bez nje bio nula", rekao je emotivni Jarak. 

Prisjetio se i jedne obiteljske anegdote. 

"Vozeći se za Zenicu, nazvala me kći Anamarija, tada je bila drugi osnovne, da me pita dolazim li na njezinu predstavu kako sam i obećao. Ja sam bio u filmu Tihomir Purda izlazi iz zatvora i apsolutno zaboravio na predstavu. Pokušao sam nešto slagati. Rekla mi da nema veze, da ona razumije i da zna ja imam posla i kao bit će još predstava. Opalio sam telefonom u šajbu. Taj slučaj pamtim, a bilo ih je. Neću ja raditi žrtvu od sebe, ali moja djeca su svjedoci da nisam bio na rođendanu, nekom važnom obiteljskom događaju. Nikada više neću staviti posao ispred obitelji, nikada", poručio je. 

O Šprajcu i Bagi 

Otkrio je i kako se slaže s kolegom Zoranom Šprajcom, ali koja mu je uspomena na pokojnog kolegu Bagu. 

"Sa Šprajcom se dobro slažem, imamo dobar odnos. Ja sam mlađi i zgodniji od njega, on je možda ljubomoran na mene, ali dobri smo si, popijemo kavu i smijemo se. Bage mi je žao. Ja ću ga pamtiti kao fanatika novinarstva koji je život podredio tome i kao dobrog kolegu, nismo išli skupa na večere, ali smo se poštovali kao kolege", otkrio je. 

Koliko je Jarak poznat u hrvatskom novinarstvu govori i činjenica da je osmišljena i poznata kletva "Ne dao Bog da ti se Andrija Jarak javlja iz dvorišta", a novinar je priznao da ga ta izreka često živcira.