U Zagrebu opet 'nepodobni' ostaju bez ulica: I partizani su 1945. mislili da povijest počinje s njima

U studenom 2022. godine, skupštinski Odbor za imenovanje naselja, ulica i trgova na inicijativu Svjetskog židovskog kongresa (WJC) i udruge Documenta – Centra za suočavanje s prošlošću pokrenuo je postupak za brisanje imena ulica u Zagrebu koje su prema njihovu mišljenju nazvane po osobama koje su "civilizacijski neprihvatljive".

"Davanje počasti ustaškim dužnosnicima može se shvatiti kao glorifikacija zločinačkog pokreta, nepriznavanje patnje svih stradalih u ustaškom teroru kao i osporavanje zločina nad Židovima, Srbima, Romima te političkim neistomišljenicima u vrijeme Drugog svjetskog rata", upozorili su WJC i Documenta u dopisu upućenom u veljači 2022. godine.

Tako je Ulica Franje Nevistića od srpnja ove godine preimenovana u Ulicu Mije Oremović, Ulica Ivana Oršanića dobila je ime Ulica Božene Begović koja je bila i književnica i prva spikerica Radio Zagreba, Ulica Srećka Karamana preimenovana je u Ulicu Božene Kraljeve, a Ulica Branka Klarića u Ulicu Elize Gerner.

Foto: Nikola Vilic / CROPIX

Tko su bili ljudi čija su imena izbrisana

Franjo Nevistić bio je hrvatski novinar, esejist i tajnik u kabinetu ministra tajnik pravosuđa NDH. Ivan Oršanić bio je profesor, novinar, publicist, prvi tajnik katoličke organizacije Hrvatski orlovski savez (1923) te državni tajnik za promidžbu u NDH. Srećko Karaman bio je pisac katoličkog nadahnuća, kulturni i društveni djelatnik, koji je za vrijeme NDH radio u upravnoj službi u Dalmaciji.

Pjesnik Branko Klarić bio je hrvatski pjesnik. Rada Borić za hrvatske je medije tada izjavila kako navedena imena ničime nisu zadužila Zagreb, jer i da ne znamo što su bili u NDH, njihov doprinos kulturi bio je nikakav da bi uopće dobili ulicu. Zanimljivo je da sva navedena imena vlastima nisu smetala prije 1995., ali zato smetaju 2022. 

Preimenovane su i, ili će to uskoro biti, i ulice Vladimira Arka, Filipa Lukasa, Ivana Šarića i Antuna Bonifačića. Ivo Goldstein i Hrvoje Klasić te odvjetnik Erol Šehu tad su ih jednostrano okvalificirali kao zločince, čime su grubo prekršili ne samo povjesničarsku etiku nego i onu općeljudsku. Inače,  Arko je bio ugledni zagrebački poduzetnik, osnivač novčanih i industrijskih poduzeća, koje su mu poslije komunisti oduzeli, koji je sudjelovao u osnivanju Zagrebačke burze. Spočitava mu se prodaja proizvoda ustaškom režimu jer je politički pripadao HSS-u.

Foto: Damjan Tadic / CROPIX

Goldsteinu smeta predsjednik Matice hrvatske 

Ugledan hrvatski intelektualc Filip Lukas, najdugovječniji predsjednik Matice hrvatske, povjesničar, geograf, teolog, kulturni djelatnik. "Kao predsjednik Matice hrvatske Filip Lukas je izravno pridonio stvaranju atmosfere progona u kojoj će genocid nad Srbima, Židovima i Romima u NDH uopće biti moguć, a za vrijeme rata otvoreno je podržavao ustašvo i nacizam i njihove genocidne politike", izjavio je svojedobno u svom stilu Ivo Goldstein. 

Nepobitna je istina da Lukas nikad nije pripadao prijeratnoj ustaškoj organizaciji niti ratnom ustaškom pokretu, niti je obnašao bilo kakvu dužnost u sustavu vlasti NDH ili u sustavu spomenutog pokreta, kao i to da se otvoreno i javno distancirao od Pavelićevih poteza, što znači da je Goldsteina na pisanje ridikuloznog pamfleta motivirala osobna nesnošljivost, samo se pitamo prema kome: prema Lukasu ili možda prema Matici hrvatskoj?

Bilo bi dobro znati kojom je točno logikom predsjednika najuglednije i najstarije nacionalne kulturne ustanove jednostrano okvalificirao kao zločinca?  Za nadbiskupa Vrhbosanske nadbiskupije i pisca Ivana Šarića piše da je za vrijeme NDH objavio nekoliko pjesama o poglavniku, dok je književnik i novinar Antun Bonifačić radio u Odjelu za kulturne veze pri Ministarstvu vanjskih poslova NDH, a bio je i potpredsjednik Društva hrvatskih književnika.  

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Na udaru još jedno ime

Na popisu nepoćudnih našao se i književnik, publicist, profesor te kulturni djelatnik Petar Grgec, istaknuti čllan Hrvatskog katoličkog pokreta, čiji je krimen taj što je bio suradnik Hrvatske enciklopedije (1941-1945), a za vrijeme NDH surađivao je u dnevnom i tjednom tisku. No, od preimenovanja njegove ulice odustalo se. Istodobno, u istom gradu postoji ulica koja nosi ime po Vladi Ranogajcu, za koju je Trpimir Goluža podnio zahtjev da se preimenuje u Ulicu Dragutina Šurbeka.

Riječ je o ulici koja se nalazi na području Jaruna, u dijelu u kojem su ulice nazvane imenima zaslužnih hrvatskih sportaša i sportskih radnika. Dragutin Šurbek svojedobno je bio jedan od najboljih svjetskih stolnotenisača. S druge strane, Ranogajec nije u povijest ušao niti kao izniman nogometaš niti kao sportski djelatnik, već kao sudac Vojnog suda Komande grada Zagreba koji je 1945. godine izrekao velik broj smrtnih osuda.

Njima su bez ikakva obrazloženja likvidirani ne samo ustaše i domobrani nego i civili, starci i žene kojima je jedina krivica bila da nisu bili zagovornici obnove Jugoslavije i uspostave komunističke diktature, kako je to pojasnio i Goluža. Prema svemu navedenom, jasno je da je posrijedi samo demonstracija moći i pokušaj zatiranja ne samo osnovnih demokratskih principa nego i kolektivnog sjećanja na istaknute zagrebačke inteletualce, poduzetnike i društvene djelatnike koji su zasmetali 1945. godine

Foto: Vlado Kos / Cropix

Tko je bio Ranogajec

Jedan od glavnih aktera mučenja i ubijanja bez suda nakon Drugog svjetskog rata bio je partizanski kapetan Vlado Ranogajec, koji je na Zagrebačkom vojnom sudu dnevno potpisivao desetke smrtnih presuda. Neke do njih su: Germogenu Maksimovu, patrijarhu Hrvatske pravoslavne crkve; Kerubinu Šegviću, svećeniku i znanstveniku, promicatelju teze o gotskom porijeklu Hrvata; Ismetu Muftiću, muftiji u Zagrebu; Radoslavu Glavašu, franjevcu, profesoru i piscu te mnogim drugima. 

Osim nekoliko spomenutih, Ranogajec je presudio i Ljudevitu Juraku, kojega je OZNA uhitila 15. svibnja 1945., najvjerojatnije po nalogu NKVD-a. Nikada se nije bavio politikom, za NDH štitio je svoje suradnike ljevičarskih sklonosti. Kao "ratnom zločincu sudio mu je Vojni sud Komande grada Zagreba te je strijeljan. 

Bio je vlasnik tvornice dok mu je komunisti nisu oduzeli: Tomašević mu sada oduzima i ulicu

Ranogajec je poznat i po suđenju Đuri Vranešiću koji je štitio i spašavao Miroslava Krležu, Krstu Hegedušića, skladatelja Milana Sacha  i mnoge druge.  Ranogajec je u početku sudjelovao i u saslušanju zagrebačkoga nadbiskupa Alojzija Stepinca.