SLATKA PRAZNINA Kakva je kakvoća fritula na zagrebačkome Adventu? Provjerili smo

Oboružan bilježnicom, pozamašnim apetitom i s nekoliko plastičnih kutija za onaj višak koji se na licu mjesta ne može pojesti, u ponedjeljak nešto prije podneva upustio sam se u šetnju užim centrom Zagreba, od prije nekoliko dana poprištem europskim priznanjima ovjenčanog zagrebačkog Adventa.

Moj zadatak bio je gastrokritičarskog, kušačkoga tipa – odrediti ponajbolje fritule iz adventske ponude i provjeriti glasine koje kruže društvenim mrežama o njihovoj ispodprosječnoj kakvoći.

"Ja nisam tipičan ljubitelj ovakvih događanja, zapravo ih više nastojim izbjegavati", rekao mi je stariji građanin N. U., aludirajući na Advent, kad sam ga upitao za mišljenje o fritulama. "Nisam oduševljen nijednom fritulom, mislim da je to jedno dosadno jelo".

Domaćica K. Č. voli fritule i kaže kako traga za najboljim omjerom  cijene i količine. "Mislim da je dvadeset kuna puno i previše za fritule", dodaje, ispravno uočavajući da je to gotovo pa standardizirana cijena na cijelome Adventu – one kućice koje nude fritule za manje od dvadeset kuna možemo izbrojati na prste jedne ruke.

Što god netko mislio o Adventu u Zagrebu, činjenica je kako se broj štandova s hranom, pićima, igračkama i inim sitnicama iz godine u godinu povećava, da privlači rijeke turista te da se već razgranao mnogim dijelovima gradske jezgre.

Ruta kušača fritula u ponedjeljak je izgledala ovako: Europski trg – Trg bana Jelačića – Zrinjevac – Tomislavac – Gajeva, Bogovićeva, Cvjetni trg – Gornji grad – Trg Republike Hrvatske.

Prve vrlo ukusne fritule dobio sam u drvenoj kućici s natpisom Slatka bajka.

Za razliku od klasičnog, okruglastog oblika fritule, koji prevladava i na Adventu, Slatka bajka nudi 'rupičaste' fritule, obličjem pomalo nalik lignjama iz studentske kantine.

Nakon što je prodavačica stala nabrajati sve umake za fritule, a Slatka bajka ih nudi čitavo mnoštvo, opredijelio sam se za šumsko voće... No nije ga bilo."Imamo sve, ali katkad nemamo ništa", glasio je njezin komentar.

Unatoč nedostatku tog umaka, fritule su bile svježe, upravo pripremljene, po teksturi, toplini, mekoći i veličini blizu idealnima, a alternativan umak (od jagode) bio je posve zadovoljavajuć, možda malčice presladak.

Sljedeće ukusne fritule okusio sam na Zrinjevcu, kupivši ih na štandu nazvanome Bar 45. 

Naizgled manje masne od većine drugih, neobično hrskave i jeziku podatne, te fritule teško da će ikada opteretiti želudac ijednoga sladokusca, što se za mnoge druge danas kušane fritule baš i ne bi moglo reći.

Mnoge od njih opterećene su prevelikom masnoćom, hrskavošću ili prepečenošću; u ustima djeluju gumeno, a pod zubima žilavo. Ponajlošije fritule koje sam okusio prodaju se na platou Gradec, u kućici imena Milky.

Krivica je djelomice i moja, u groznici prevelike konzumacije beskrajnog niza fritula te u želji za isprobavanjem nekog novoga umaka, zaželio sam da mi prodavači Milkyjeva štanda fritule preliju medom.

No unatoč tom rubno ekstravagantnom odabiru, fritule su bile najkrupnije i najmasnije među svima s kojima sam se susreo na ovoj gastro-odiseji, i pojesti samo jednu Milkyjevu fritulu u slast postao je odviše izazovan zadatak.

Začudo, u prosjeku najjeftinije fritule, to jest najveći broj štandova s njihovom nižom cijenom – nalazi se na samoj 'špici', u Bogovićevoj ulici.

Među njima ponajviše vrijedi spomenutiYeti fritule, koje se prodaju na samome kraju Bogovićeve, to jest prije Preradovićeva trga.

Dok sam ih kupovao ("Famozne su", pozivala me je kuharica) neki je čovjek izronio iz gomile i poručio osoblju Yeti fritula: "Fritule su vam fenomenalne".

I zbilja, oduševljeni prolaznik nije bio daleko od istine, a jedna od prednosti Yeti fritula jest i u njihovoj majušnosti  i stanovitoj lakoći s kojom ih se može pojesti velik broj.

Manje ukusne, no spomena vrijedne fritule prodaju se i na štandu s natpisom Nadine fritule, a jedne od najkvalitetnijih adventskih fritula mogu se naći u Petrićevoj ulici, na štandu imena Blato 1902. d. d. koji nudi ponajbolji omjer cijene, kvalitete i količine.

U Bogovićevoj ulici se nalazio i demografski stručnjak Stjepan Šterc, koji je priznao da i nije neki stručnjak za fritule, no pun je hvale za Advent u Zagrebu.

"Nikada nisam vidio takvu gužvu, tako puno ljudi u Zagrebu", kaže Šterc. "Moram priznati da je to novina i otkriće i vrlo pozitivna priča za Zagreb. Možemo biti ponosni".

Najinovativnije fritule s kojima sam se susreo mogu se pronaći pokraj klizališta na Tomislavcu. Iza preizravnog naziva Erupcija užitka krije se ponuda vrlo ukusnih fritula s čvarcima i prženim lukom, ali i onima sa svježim sirom, špinatom i čilijem.

Jedne od najukusnijih fritula koje sam tijekom dana imao prigodu okusiti mogu se nabaviti blizu Milkyja, također na platou Gradec. Štand se zove Porcus, fritule su bile iznimno svježe, štoviše i napravljene preda mnom, sočne, mekane i tople.

To su kriteriji koji su, kako se čini, ponajvažniji većini Zagrepčana i drugih posjetitelja Adventa.

"Očekujem fine, tople i mekane", odgovorio je na pitanje o fritulama tehničar cestovnog prometa A. M., dok smo se nalazili ispred Svijeta kobasica u Gajevoj, koji također prodaje i (ne pretjerano kvalitetne) fritule. "Pozovite me kad se bude kušalo vino", dodao je.

Pojesti previše fritula nikako nije poželjno. One su paradoksalna slastica: kad ju pojedeš, puniš se prazninom, i nakon nekog vremena počneš žudjeti za nekim konkretnijim, sadržajnijim obrokom. 

Većina fritula s Adventa prosječna je i zapravo ih se i ne isplati kupovati, s obzirom na cijenu koja je prije samo nekoliko godina bila znatno niža. Pa ipak, neki štandovi nude zaista kvalitetne fritule, i na njih se pri zimskoj, blagdanskoj šetnji gradom ponajviše vrijedi namjeriti.