Škare Ožbolt: 'Zašto se još uvijek nije sastala Gradska skupština, već sve odluke ovise o Bandiću, simbolu političke prljavštine u Hrvatskoj?'

Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:

''Točno je mjesec dana otkako je Zagreb i okolicu pogodio jak potres. Ovaj veliki potres ogolio je slabu pripremljenost gradskih vlasti na iznenađenja, pokazao lošu organizacijsku sposobnost, praznu blagajnu, tromu administraciju, ali i slabu opremljenost uređajima koji bilježe potrese. Većina zgrada u centru grada posebno bolnice, škole kao ni spomenici kulture nisu se u proteklim godinama protupotresno ojačavali. Umjesto ojačavanja zgrada u Zagrebu usporeno su se radile fasade i termalne izolacije. Račun je sada došao na naplatu i sva slika o lijepim fasadama, energetskoj učinkovitosti, fontanama i glamuru raspala se kao pjena od sapunice. Da nije bilo samoorganiziranosti volontera statičara, vatrogasaca, alpinista, arhitekata i dr. koji su umjesto gradske administracije građanima priskočili u pomoć sve bi i danas izgledalo beznadno.

Još uvijek mi nije jasno zašto se u ovom najgorem trenutku u proteklih sto godina za Zagreb, gradska skupština još nije sastala. Toliko važnih odluka treba donijeti, a oni - ništa. Sve je prepušteno gradonačelniku, kojem više nitko ne vjeruje i koji je već dugo vremena simbol najgore političke prljavštine u Hrvatskoj.

Država je najavila izradu Zakona o obnovi koji je još daleko od usvajanja. Prijedlog zakona je pripremljen na brzinu i loše strukturiran. Javnost ne zna ni tko su autori zakona, niti tko su članovi radne skupine. Država je u Zakonu predvidjela Savjet koji bi trebao voditi obnovu grada i okolice. I gradonačelnik je ovih dana formirao svoj Savjet za obnovu grada pa se postavlja pitanje što će nam dva savjeta? Mogu li uopće savjeti riješiti pitanje kvalitetne i brze obnove? Može li obnova biti prepuštena samo Vladi i resornom ministarstvu ili samo gradu Zagrebu? Mišljenja sam da samo jasan organizacijski i financijski okvir kao i jasna strategija u odlučivanju mogu rješavanje ove situacije pomicati prema naprijed. Iz tih razloga sam već napisala kako je potrebno osnovati poseban Zavod za obnovu grada Zagreba koji će zajednički biti vođen i financiran od Države i grada Zagreba u omjerima 55/45 posto i koji će na organiziran, sustavan i stručan način voditi obnovu oštećenih građevina.

Privatnu imovinu građana treba obnavljati odmah kroz postojeće zakone i građanima omogućiti da sami svojim sredstvima obnavljaju imovinu uz jasnu poruku da će im se uložena sredstva u određenom vremenu vratiti. Građanima odmah i jasno treba reći što će im se priznati kao trošak sanacije, kako će im se uloženi novac vraćati i u kojem vremenu.

Naravno preduvjet za to je da znamo sve razmjere štete, a prava procjena još nije napravljena.

Također treba naći načina kako da građani u starim zgradama što brže dođu do izvora financiranja. Jedan od načina je da se u funkciju stave prazni zajednički prostori zgrada poput tavana ili podruma. Razrušeni krovovi zgrada u centru su najviše stradali i ako stanari nemaju financijske mogućnosti obnoviti svoje u potresu oštećene zgrade treba im omogućiti da mogu prodati svoja suvlasništva na potkrovlju i od tih novaca sanirati svoju zgradu. Takav vid obnove zahtijevao bi izmjenu zakonske regulative, prenamjenu prostora, brže izdavanje dozvola i sl.

Sada je više nego jasno da država nema ozbiljnijih novaca za sanaciju šteta od potresa jer je opterećena teškom gospodarskom situacijom zbog corona virusa. Također je više nego jasno da novaca u gradu Zagrebu već odavno nema i da je gradska blagajna prazna. Dakle na proračunska sredstva u većem iznosu teško da se može računati. Nitko do danas nije pozvao hrvatsku dijasporu da se organizirano uključi u pomoć oko financiranje obnove stradalih u potresu škola, bolnica ili povijesnih spomenika Zagreba. Gotovo četiri milijuna Hrvata živi u svijetu i sigurno bi većina njih ponovo, kao što su nesebično pomogli u ratu, pomogli glavnom gradu svoje Domovine. Treba ih samo organizirano pozvati i konkretno pokazati što će se obnavljati i kakva je sve pomoć potrebna…i krenuti…. školu po školu, bolnicu po bolnicu, spomenik po spomenik. Međutim, danas, za razliku od ratnih vremena, financijska pomoć treba biti transparenta i mora se znati za svaki uloženi iznos, ali i napraviti javnu bazu svih donatora i malih i velikih. Ovako će se najbrže prikupiti sredstva za obnovu potresom pogođenog Zagreba.

Zašto? Zato što za razliku od birokratskih europskih fondova i proračunskih sredstava, ovaj način prikupljanja pomoći od Hrvata iz svijeta ima – srce, koje tuče za Zagreb''.