Na raspravi o komemoraciji Holokausta iznesene brojne kritike na politiku sjećanja u Hrvatskoj, ipak pozitivne ocjene spomeniku u Zagrebu

Predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u RH Ognjen Kraus podsjetio je da je židovska zajednica bila protiv nedavnog postavljanja spomenika žrtvama Holokaustu u Zagrebu jer je neprihvatljiv konceptualno, izvedbeno i samim napisom, ali se, kaže, odazvao pozivu aktualne vlasti u Zagrebu koja je naslijedila taj spomenik da njegovo otvaranje "ipak na nešto liči".

Ne bih htio da spomenik u Zagrebu zamjeni Jasenovac, kazao je Kraus i dodao da su uložili velike napore da ožive učeničke posjete spomen području Jasenovac.

Voditeljica Documente Vesna Teršelič složila se s Krausovom ocjenom spomenika Holokaustu i predložila da se razmisli kako bi održavanje sjećanja "išlo bez spomenika". Oni s vremenom postaju neprimjetivi, dok bi se nizom praksi na mjestima stradanja, kao što to dobro rade brojni nastavnici, udruge i umjetnici, moglo održavati živo sjećanje, kazala je i dodala da te prakse mogu postati dio razvojne politike u lokalnim zajednicama.

Povjesničar iz Arhiva Srba u Hrvatskoj Milan Radanović smatra da tekst na spomeniku Holokustu, u kojem stoji da je posvećen "žrtvama Holokusta i žrtvama ustaškog režima" ostaje nejasan i nedorečen, te kao da nehotice uvodi "gradaciju žrtava".

Zagreb apsolutno zaslužuje spomenik Holokaustu jer je iz njega i u njemu pobijen veliki broj Židova, ali u NDH su počinjena tri genocida: nad Židovima, Srbima i Romima, podsjetio je i dodao da su iz SNV-a pokušali ukazati na to, ali da se nije uvažavalo.

Povjesničar iz Instituta Ivo Pilar Danijel Vojak ocijenio je da je spomenik žrtvama Holokausta činjenica, i da sada može samo biti predmet kritika.

Razlog za to, kao i u većini sličnih slučajeva, jest što se nisu konzultirani stručnjaci povjesničari, smatra.

Polovica spomenika je uništena, a novi stvaraju dihotomiju u spomeničkoj baštini

Voditeljica rasprave, povjesničarka umjetnosti sa Instituta za povijest umjetnosti Sanja Horvatinčić, navela je rezultate istraživanja prema kojima je polovica spomenika naslijeđenih iz socijalizma uništena, te da su samo rijetki od njih obnovljeni.

Novi koji se podižu od devedesetih stvaraju dihotomiju u spomeničkoj baštini, te često izjednačavaju fašizam, antifašizam i revizionizam, kazala je.

Vesna Teršelič je kao posebno neprihvatljiv primjer takve prakse navela Glinu. Ondje su, kazala je, u pravoslavnoj crkvi ustaše tijekom Drugog svjetskog rata likvidirale veliki broj Srba, a crkvu porušile. Na mjestu stradanja je nakon Drugog svjetskog rata izgrađen spomen dom, koji je nakon devedesetih preimenovan u Hrvatski dom.

U slične prakse, kazala je, spada i imenovanje ulica po pripadnici ustaškog režima. Documenta je zbog toga pisala lokalnim vlastima, ali je od malog broja njih dobila odgovore, kazala je Vesna Teršelić i zauzela se za nastavak zagovaračkih pristupa na lokalnim razinama.

Ognjen Kraus smatra da o odnosu prema komemoracijama žrtava Holokausta najbolje govori činjenica da vlast nije obilježila Dan pobjede. Kako je kazao, veliki broj i dalje misli da je to bio dan poraza, što potvrđuje činjenica da lokalna vlast u Splitu sudjeluje u obilježavanju dana NDH.

Dva puta smo pokušali obilježiti mjesto logora Slana na Pagu, ali je oba puta sljedećeg jutra spomen-ploča završila u moru, a lokalni ljudi su izraelskoj televiziiji rekli da ondje nikad nije bilo logora, kazao je Kraus.

Radanović je naveo sudbinu spomenika Dušana Džamonje u Jošanima u Lici, gdje su ustaše 1942. ubile 338 mještana, mahom žena, djece i staraca. Spomenik je razbijen, a u obližnjoj Udbini se obilježava komemoracija pripadnicima ustaškog pokreta, koji su počinili taj zločin. To je skandalozno i o tome u se Hrvatskoj javnost malo zna, zaključio je.

Vojak je kazao da su stradanja Roma bila prešućivana i u socijalizmu, a njihove žrtve ponekad pripisivane drugim narodima. Stanje je danas bolje, kazao je Vojak poručivši da "nema natjecanja među žrtvama".