Obitelj se žali na Tomaševićevu odluku: 'Arka stavljaju u isti koš s ustašama, a u NDH je robijao'

Ovih je dana zagrebački Odbor za imenovanje ulica donio odluku o preimenovanju četiriju ulica koje su, kako se tvrdi, "nazvane po suradnicima NDH". Među spornim imenima tvrda kako se nalaze ljudi koji su iskazivali nedvojbenu podršku ustaškom režimu i bili njegovi suradnici. Tu su se našli sarajevski nadbiskup Ivan Šarić , Filip Lukas, predsjednik Matice hrvatske,  književnik Antun Bonifačić i poduzetnik Vladimir Arko.

Među spornim ulicama je i ona nazvana po Vladimiru Arku (Zagreb, 16. IX. 1888. — Zagreb, 6. VI. 1945.), industrijalcu, izuzetno školovanom čovjeku koji je u Zagrebu završio trgovačku akademiju, u Klosterneuburgu kod Beča polazio Višu školu za pomologiju i enologiju, a u talijanskom mjestu San Michele agrarnu školu. U Zagrebu je Arko izgradio tvornice za špirit, kvasac, likere, bio je jedan od osnivača Zagrebačke burze, predsjednik centrale industrijskih korporacija u Beogradu, a 1939. i prvi predsjednik samostalne Industrijske komore u Zagrebu.

Njegov je krimen u ovoj priči što je, kako se navodi, nacističku vojsku opskrbljivao svojim proizvodima. Kada su ga partizanske vlasti uhitile, u svojoj je tvornici počinio samoubojstvo ispijanjem otrova, prema navodima komunističke literature.

FOTO: Nera Simic / CROPIX

Nije imao potomaka

Arko nije imao potomaka, supruga mu je bila Josipina Bogomila Tavčar, poznatija kao Pipa, iz vrlo ugledne slovenske obitelji. Vladimir je imao četiri brata: Branka, Ivana i Milana te Vojka, zagrebačkog ljekarnika. Unuka tog čovjeka, umirovljena liječnica mr. sc. Milica Krstić Burić, dr. med., ogorčena je spominjanjem brata njezinoga djeda u kontektstu ustaštva ili bilo kakve podrške Paveliću:

"Pa Vladimira Arka su ustaše hapsile! On je robijao radi otpora ustaškom režimu! U familiji su svi bili HSS-ovci, radićevci. Optužuju ga da je opskrbljivao vojsku... A kako bi sačuvao živu glavu da je odbio prodavati svoja pića Nijemcima", pita se zagrebačka liječnica, pa se za 24sata prisjeća scene u kojoj Vladimir Arko, nekoliko tjedana prije oslobođenja Zagreba, dolazi u posjetu svom bratu Vojku, njenom djedu.

Bio je vlasnik tvornice dok mu je komunisti nisu oduzeli: Tomašević mu sada oduzima i ulicu

"Ja sam bila mala curica, ali sjećam se kako su me poslali po čašu vode kad je započinjao ozbiljan razgovor. No čula sam Vladimirove riječi koje je uputio mom djedu, svome bratu, nakon izlaska iz ustaškog zatvora. Rekao mu je: - Znaš, ja v rešt više ne bum išel!" Iskustvo iz ustaškog zatvora, gdje je robijao od 22. studenoga 1943. do 6. svibnja 1945., dakle punih godinu i pol dana , bilo je za Arka odveć traumatično, a pomisao da bi ga i nova vlast mogla uhititi - nepodnošljiva. Prema navodima iz komunističke literature, u trenutku kada su došli po njega, Arko je u tvornici ispio otrov – cijankalij. No, okolnosti njegove smrti nikada nisu u potpunosti razjašnjene, a dio povjesničara smatra da je ta verzija događaja upitna. Detaljnije o Vladimiru Arku pročitajte ovdje.