Nižu se nelogičnosti Tomaševićevog boksograda; biznis ponovno cvijeta 'kralju tužbi', a našli smo i poveznicu s aferom koju je otvorila Maja Đerek

"Izaći ćemo s nekim rokovima za ovo prijelazno razdoblje, u kojem neki predstavnici suvlasnika nisu poduzeli niti jedan korak, odnosno nisu uklonili spremnike s javnih površina, niti naručili bokseve", istaknuo je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević na konferenciji za medije prošli utorak.

Prema sadašnjim podacima koje je iznio, oko 50 posto suvlasnika uklonilo kontejnere s javnih površina, a izdano je tek 300 rješenja za postavljanje standardiziranih bokseva.

Radovi na prvi dan škole

Prije nego se krenemo baviti metodom naručivanja i postavljanja boksova, napomenimo da smo prvo upit poslali Zagrebačkom holdingu, koji je naš upit proslijedio nadležnom Uredu u Zagrebu, koji nam pak odgovor nije dostavio.

Zanimalo nas je koliko je do sada izdano rješenja kojim se odobrava korištenje površine javne namjene za gradnju građevine gotove konstrukcije za smještaj spremnika za komunalni otpad i koliko je do sada izgrađeno spremnika ispred zgrada. Koliko ih po njihovim  projekcijama još treba biti sagrađeno te na koje probleme su do sada naišli prilikom procesa gradnje boksova? Također smo ih tražili informaciju, tko je gradio spremnike ispred škola i javnih ustanova/tvrtki u vlasništvu Grada i tko je iste financirao te koliko je takvih spremnika do sada postavljeno.

Iako odgovor nismo dobili, iz fotografije koju prilažemo i koja je snimljena drugi dan početka škole u rujnu, vidljivo je da su ispred jedne zagrebačke osnovne škole izašli radnici Zagrebačkog holdinga koji su javni prostor uredili, a potom i na njega postavili boks kojeg je izradila tvrtka Kova d.o.o.

Napominjemo još jednom, radovi su započeli prvi tjedan kada i nastava pa su roditelji s djecom i sama djeca na ionako omanjem parkingu, gurali uz automobile i strojeve Holdinga, iako se već prije ljeta znalo da će novi sustav uvesti se na jesen. Tada iz Holdinga na naš upit kojom logikom se ovakvi radovi izvode u vrijeme početka nastave ugrožavajući tako sigurnost djece kod škole, nisu odgovorili. Uostalom kao ni sada kada smo ih pitali tko to financira.

Cijene boksova lete u nebo

Krajem listopada, Gradsko stambeno-komunalno gospodarstvo (GSKG-a), objavilo je cijene tipskih boksova koje je moguće napraviti samo iz tipskih projekata čije skice su objavljene na njihovoj web stranici te je strogo definirano da se samo prema tim projektima mogu graditi boksovi. Između ostalog, objavljeno je 10 tvrtki od kojih suvlasnici zgrada mogu naručiti boks, a cijena je paprena. Iako je navedena s PDV-om, treba reći da u tu cijenu nisu uključeni radovi na pripremi podloge, a jasno je da će stanari, sve morati platiti iz "vlastitog džepa", što za ionako preopterećene pričuve u gradu u kojem većinu zgrada čine one iz starogradnje nije nimalo maleni iznos. Ova činjenica, uz onu da se vjerojatno ovaj sustav mogao uvesti i bez toga da se milijunski poslovi daju raznim tvrtkama pa ćemo kante zamijeniti kavezima za kante, najveća su boljka Tomaševićevog sustava.

Tako najmanji boks za četiri kante od 250 litara po najnižoj cijeni može se dobiti po 16.596 kn, a najviša cijena iznosi čak 30.375 kn. Taj najmanji boks je četvrtastog oblika u koji bi se trebale nagurati četiri kante od 250 l, kojima je kroz vrata teže pristupiti pa najvjerojatnije neće biti prvi izbor stanarima. 

Tipski projekt NS1-1 je ipak optimalniji, jer je riječ o boksu u dužini većoj od tri metra i visini 195 cm, koji zaprema malo više od pet četvornih metara. Takav boks može se naručiti po cijeni od 24.250 kn do 35.200 kn. Zanimljivo je da je prema tipskom projektu za taj boks (NS1-1) ukupna procijenjena vrijednost investicije 16.000 kn, što ukazuje da na tržištu vladaju zakoni "divljeg Zapada", jer su cijene "napumpane" zbog potražnje koja se očekuje, pisao je energetika-net. 

Nižu se nelogičnosti

Veće zgrade morat će platiti više, ali tu je dosta nelogičnosti, jer ispada da su manji spremnici (koji će biti i traženiji) po četvornom metru bitno skuplji od većih. Stanari zgrada koji trebaju boksove za spremnik dva kontejnera platit će od 26.250 kn do 41.500 kn, a oni koji trebaju boks za četiri kontejnera (615x165x195 cm) nude im se cijene od 47.147 kn do 69.875 kn. U većim tipskim projektima uopće se ne spominje projicirana vrijednost tih radova, kao za manje spremnike. 

Negativnost je što su predstavnici stanara odluku o odabiru spremnika, koju donosi Grad, trebali donijeti iz tipskih projekata, bez mogućnosti da uživo vide jedan ili više takvih izgrađenih boksova. To ukazuje da grad nije razmišljao o promociji njihove gradnje, niti se spremio za to, dok se dosta izgovorilo o kaznama za nepropisno odlaganje u 'krivim vrećicama'. 

Pošto je poznato da zgrade u Zagrebu nisu nimalo bogate te da znatan dio ima minimalnu zakonom dopuštenu pričuvu od oko dvije kune, jasno je da će suvlasnici za izradu boksova trebati tražiti i kredite.

Tu je i pitanje pristupa radnika Čistoće zaključani boksovima, ali i spremnicima gdje su stanari pospremili svoje boksove. Kako nam je kazao jedan predstavnik stanara, Holding traži da se na brave ugradi ključ na senzor ili šifru, koja prema procjenama našeg sugovornika košta oko 3000 kuna, što je za budžet njegovog ulaza, kaže, preskupo. "Za sada ćemo probati da se vrata ne zaključavaju pa ćemo vidjeti", komentirao je kratko.

Osim toga tu je i činjenica da su neke od tvrtki koje sada izrađuju bokseve, radile s Gradom i za vrijeme bivšeg gradonačelnika Milana Bandića.

Bandić i Tomašević: Kao jaje jajetu

"Da, sve više sliče kao jaje jajetu. Prozivao je Bandića za toliko toga što sada radi isto, da je popis nevjerojatno dugačak. Transparentnost, otvorenost, javna nabava, stil upravljanja gradskim tvrtkama itd. Tomašević krši nevjerojatan broj svojih predizbornih obećanja!", upozorio je nedavno za portal Direktno gradski zastupnik SDP-a Renato Petek.

"Evo jedan primjer iz javne nabave. Obećanje je bilo postići veću kompetitivnost, povećati tržišno natjecanje kako bi se postigle uštede. A način provođenja je skoro isti s istim ljudima iz starog sustava, suradnja s Pripuzom i dalje je standard, ali i ostalim tvrtkama koje su punile stupce sumnjivih poslova za vrijeme Bandića. I dalje često imamo po jednu prijavljenu tvrtku na ključnim natječajima, pa već sada pojedini provedeni poslovi izazivaju ozbiljne sumnje, npr. onaj za podzemne spremnike u centru grada.

A obećali su i smanjiti izdvajanje (outsourcing) usluga za sve poslove koje mogu obavljati gradske tvrtke, dakle Grad sa svojim kapacitetima. I tu vidimo identičnu nabavku službenih vozila, održavanje odlagališta otpada Jakuševca je opet dobila zajednica ponuditelja uključujući tvrtke Petra Pripuza i Milana Penave", ustvrdio je tada.

Od tvrtki s popisa, "u oči bode" Constructum inženjering osnovana u svibnju 2020. godine. Njegovi osnivači su Marko Vilenica i Zvonimir Škegro. Ovaj potonji poznat je i kao "kralj tužbi", a priča o njemu stara je više od desetljeća. Naime, Škegro je kupovao zemljišta od grada, koje potom Grad iz nepoznatog razloga nikada nije uknjižio zbog čega su uslijedile tužbe teške milijune kuna.

'Kralj tužbi'

Evo samo jednog primjera, Naime, Škegro je bivši direktor tvrtke Stambeno-graditeljska zadruga (SGZ) Stanograd koji je u travnju 2011. pokrenuo ovršni postupak protiv Grada Zagreba na osnovi presude Županijskog suda u Zagrebu koji je Škegri dodijelio 22.122.887,51 kunu proračunskog novca. Tvrtka Stanograd dobila je parnicu protiv Grada jer Gradska uprava nije poštovala ugovor o prodaji zemljišta u Ulici baruna Filipovića 14, a blokada računa metropole izbjegnuta je jedino dobrom voljom vjerovnika koji je pristao na obročnu otplatu duga.

Sve je počelo 1993., pisao je Večernji list, kada je Škegro od Grada kupio zemljište u Ulici baruna Filipovića. Tada je potpisivanjem ugovora bilo definirano da Grad treba zemljište prepisati na Stanograd, što nisu učinili. Naknadu štete koju je Škegro tražio iznosila je 3,8 milijuna kuna, no zajedno sa zateznim kamatama u proteklih 19 godina svota je narasla na 22 milijuna kuna.

Ista stvar dogodila se sa zemljištem u Borovju gdje također zbog "šlampavosti" Grada nije uknjiženo vlasništvo na tvrtku, ali i na Svetom Duhu gdje je Grad prodao Stanogradu zemljište koje se nalazi na klizištu što nije bilo evidentno u trenutku kupnje pa je podignuta nova tužba. Ukupna cifra koja se tada spominjala popela se i do 70 milijuna kuna.

Zanimljivo,  2004. godine Grad je objavio Zaključak o o kupnji stanova za potrebe programa socijalnih stanova na području Grada Zagreba, i to, pogađate, upravo od Stanograda. Ukupno je bilo predviđena kupnja 80 stanova, po 10 u svakoj od osam zgrada. Mediji su tada pisali da se radi o poslu teškom 43 milijuna kuna. Zaključak je potpisao tadašnji gradonačelnik Milan Bandić u čijim mandatima su se vodili i sporovi sa Stanogradom, a u isto vrijeme, kako je pisao Večernji, Škegro je gradonačelniku darivao dječje igralište vrijedno više od 300 tisuća kuna. U jeku sudskih ročišta zbog 70-ak milijuna kuna duga Grada upravo je njima darovao zemljište u Stenjevcu (šest milijuna kuna) na kojemu se danas nalazi Stenjevački trg.

Poveznica i s aferom s državnim nekretninama

Tu poveznica sa skandalima za ovu tvrtku ne staje. Marko Vilenica, bivši vlasnik konobe Burin, iza sebe ima već nekoliko propalih tvrtki, a uz Constructum projekte, jedina aktivna je Mikas Group gdje je u njega, osnivačica i Karla Rodić, kćer Žanete Rodić, tzv. kraljice parfema, vlasnice luksuzne parfumerije Flores, u međuvremenu također propale, koja je bila smještena u zagrebačkom Dežmanovom prolazu, za što, prema tvrdnjama zviždačice Maje Đerek, godinama nije plaćala zakupninu, a kojoj je navodno pogodovao ministar obrane Mario Banožić.

Žaneta i njezin suprug Branimir Rodić koristili su tri nekretnine u državnom vlasništvu, a uz navedenu, tu su i nekretnine u Petrićevoj ulici i Tomićevoj ulici. Oni su se našli u središtu afere nakon što je Đerek početkom godine ustvrdila kako ju je svojedobno aktualni ministar obrane i nekadašnji ministar državne imovine Mario Banožić pozvao na sastanak i galamio nakon što je zapečatila poslovne prostore obitelji Rodić u Zagrebu. 

Mikas projekti se nalaze na adresi na kojoj se nalazila i parfumerija Žanete Rodić, na Dolcu, a uz samu kćer Rodić vezuje se adresa u Tomićevoj ulici, vjerojatno ista ona koju je spominjala Đerek u svojim optužbama. Uz ovu, Karla Rodić povezuje se u Sudskom registru s još šest tvrtki, zajedno sa svojom majkom, a svih šest su brisani iz registra.

Sam Vilenica bio je vlasnik spomenute konobe u Heinzelovoj ulici, međutim zbog dugova je tvrtka ušla u stečaj, a sama konoba našla novog vlasnika te se iz dalmatinske, prometnula u istarsku konobu. 

I uz njega se veže nekoliko tvrtki koje su sve u međuvremenu ugašene.

Čini se da uz sve afere koje su obilježile Tomaševićevu vladavinu proteklih godinu i pol, i projekt gradnje boksova, nije mogao proći bez kontroverzi.