Nastavljeno suđenje Redžepiju, vještak: 'Taj razgovor bila je samo nelagoda i čista nula u odnosu na ono što sam prošao sa Severinom'

Redžepi je optužen za trgovanje utjecajem, točnije da je pokušao utjecati na vještaka u postupku dodjele skrbništva u procesu između pjevačice Severine Vučković i poduzetnika Milana Popovića pa je Grošić, u nešto blažoj verziji nego u USKOK-u, opisao ono što je prošao, a nekih se stvari koje je ispričao tužiteljstvu nije mogao sjetiti.

"U ljeto 2020. rješenjem Općinskog suda u Zagrebu u predmetu Severine Vučković Kojić, Milana Popovića i njihova sina, vještačio sam treći put kome će pripasti maloljetno dijete, sam obim skrbi i njihove susrete. Bio je to početak mog forezničkog djelovanja i ta vještačenja su vrlo osjetljiva jer je jedna strana uvijek frustrirana i nezadovoljna.

Kad mi je dodijeljen taj predmet, bio sam zamjenik ravnatelja bolnice koja je kasnije postala klinika, a moj ravnatelj mi je rekao kao i uvijek do tad da 'Grad zove, gazda zove, trebamo te, ideš sa mnom', ali i da bi mi kožu oderao jer sam se involvirao u taj predmet. Na zakazani sastanak u polikliniku Apnea, radi eventualne poslovne suradnje naše klinike s tom, išao sam opterećen vještačenjem, a na putu do tamo ravnatelj mi je rekao da Milan Bandić neće doći, nego da ćemo se susresti s osobom od njegova povjerenja Redžepijem koji nas je proveo kroz polikliniku i potom pozvao u svoju sobu", rekao je.

Potom nastavlja:

"Redžepi se hvalisao što je napravio i što planira napraviti. Spominjao je novi projekt, razne ljude iz svog okruženja pa tako i Milana Popovića da je dobar čovjek i otac. Doživio sam manji stres jer sam na slovo 'M' imao već trzaje, ludio sam i to sam odmah povezao s vještačenjem koje nitko nije htio treći put napraviti, a meni je to bio zamah u karijeri. No razgovor je tu završio i rekao mi je da razmislim o svemu o čemu smo razgovarali i da se čujemo za nekoliko dana. Osim te pričice o Popoviću, nije bilo ni spomena o vještačenju. Ništa od mene Redžepi nije tražio ni nudio, niti mi je prijetio. Taj razgovor tad je bila samo nelagoda i čista nula u odnosu na ono što sam prošao sa Severinom Vučković, a to su strah, nemoć, nesigurnost, prijetnje...".

Nakon nekoliko dana javio se Redžepiju kako bi mu priopćio svoju odluku.

"Na jesen sam na Općinskom sudu urudžbirao zahtjev za svojim izuzećem iz predmeta jer su mi se zaredale stvari u životu tako da mi je profesionalno bilo preteško i presloženo, a znajući što me još čeka u vještačenju, odlučio sam se povući. O tome sam obavijestio i sutkinju, usmeno i pisano te sam mislio da sam se tog predmeta tad i riješio. No, onda mi je od Severine stigla poruka na mobitel da se nađemo. A toj poruci, da pojasnim, prethodila su tijekom ljeta vrlo iscrpljujuća vještačenja nje, Popovića i sina u KBC Zagreb. A taj susret nije htjela da bude u bolnici, pa niti na javnom mjestu, tako da sam joj rekao da navečer trčim po Maksimiru. Našli smo se na ulazu u park, sjeli smo na klupicu kod jezera. Ona je odmah iz ruksaka vadila neke dokumente kao nove dokaze. Rekao sam joj da više nisam u predmetu i da te papire preda na sud. Ona to nije znala i rasplakala se", opisao je dalje Grošić.

Tvrdi da se pokušavao izvući iz tog razgovora, ali da se ona nije dala.

"Vadim se iz razgovora, a ona navaljuje. Gurala mi je te papire, govorila da je puno očekivala od mene i suvještakinje. Ne znam što je bilo u tim papirima. Severina je mršava k'o kuga, stalno plače i vidim da joj treba psihološka pomoć. Ja nju ne vidim kao Severinu, nego kao moj krug svakodnevnih ljudi. Hodala je za mnom. Najednom se njezina ruka našla na mom koljenu. Imao sam kratke hlače, bilo je vruće, a to mi je značilo kao da sam dotaknuo jednu letvicu na klupi, nikakvi osjećaji. Bila je to meni bomba. Rekao sam joj da kvari moju zonu komfora, da meni sve to ne treba. Ona je u taj park došla s jednom zamisli, a ja s drugom i objašnjavao sam joj da taj predmet za vještačenje više nije moj. Sve je to u parku trajalo 15-ak minuta možda, a meni se činilo kao vječnost. Taj njezin slučaj je vrlo jednostavan, ali je medijski napuhan. Ima na tisuće stranica jer je puno dopisa i prepiski, a nalaz je vrlo jednostavan i branio bih ga do kraja života", prisjetio se vještak.