I 'skidanje' Tita je reforma; Tito mora pasti! Smrt totalitarizmu!

Kao uvod u ovaj tekst navest ću izjavu jednog dragog prijatelja, inače vozača ZET-ovog tramvaja, a koja mi je uvijek onako simpatična jer je prikaz mišljenja velikog broja Zagrepčana, ali još više ostalih građana Hrvatske:

„Znaš, ja kad sam vozio rutu s tramvajima brojeva 12, 13, 14 ili 17 preko Trga maršala Tita, uvijek sam stišavao onu našu što govori imena stanica. Za mene je taj Trg sramota za Hrvatsku državu, a i oni moji stalni putnici sa simpatijama su doživljavali taj moj mali oblik bunta kad bi odjednom umuknula teta na toj tramvajskoj stanici.“

Tramvajska stanica naziva Trg maršala Tita danas zapravo više i ne postoji jer je „preseljena“ na Rooseveltov trg, ali sam Trg itekako tamo stoji i danas, na izmaku 2016. godine. Jedan od najvećih i po nekima najljepši zagrebački trg, na kojem još od 1895. poglede plijeni zgrada Hrvatskoga narodnog kazališta, nosi naziv osobe koja je (povijesno dokazano) kriva za tisuće protjeranih, bez suđenja osuđenih i smaknutih, na Goli otok zatvorenih i iz vlastitih domova izbačenih nesretnika. Kako je to moguće u godini 2016., u vrijeme slobodne demokracije i dok je Republika Hrvatska članica institucija popute Europske unije koje se zasnivaju na vrijednostima demokracije, vladavine prava i poštivanja ljudskih prava, upravo ono što je u potpunoj suprotnosti s osobom koja nas dan danas nadgleda kad prolazimo jednim od najljepših trgova zagrebačke metropole!?

Socijalistička doktrina koči svaku reformu

Vrlo malenim i teškim, ali važnim koracima grabimo prema izlasku iz gospodarske krize i smanjenju javnog duga. Porezna reforma je među stručnjacima proglašena kao premalen zagriz problema koji muče malo i srednje poduzetništvo te suočavanje s problemom neefikasnog javnog sektora, ali opet kao dobar korak unaprijed.

Najveći broj onih koji su digli glas neslaganja, izuzev stručnjaka poput Velimira Šonje koji uvijek argumentirano navede pozitivne i negativne strane svake ekonomske politike, su upravo nasljednici bivšeg socijalističkog sustava od kojeg i dan danas vrlo dobro žive, a na teret svih poreznih obveznika.

Hrvatska ljevica, predstavnici sindikata, ali i mnogi predstavnici desnice najveći su kočničari svake reforme u zadnjih 20-ak godina, a to je najvećim dijelom iz razloga što ih je bivši sustav naviknuo da će drugi obaviti njihov posao, a onaj koji nas još uvijek gleda s trga da se „ne smiju držati zakona kao pijani plota“.

I zato kad od većine današnjih kandidata za predsjednika Socijaldemokratske partije čujete izjave poput: „Desnica ponovno u 2016. o ustašama i partizanima“, „Oni bi skidali Tita, a održavaju mise za Pavelića“, „HDZ prikriva nesposobnost vladanja pokušajem podjela u društvu“, ili pitanja poput „Kako bi micanje Tita iz naziva trga pomoglo Hrvatskoj u 21. stoljeću?“, slobodno im kažite da to okače mačku o rep.

Promjena naziva trga, u bilo koji od prijedloga određenih zagrebačkih stranaka ili kandidata, zaista će pomoći Hrvatskoj u 21. stoljeću. Upravo se oni koji koče svaku reformu, još uvijek uzdaju u ime i djelo tog lika i provode tekovinu njegove vladavine. Zato je promjena naziva trga u ovom slučaju jedno od posljednjih načina odmicanja od bivšeg totalitarnog sustava, a koji bi vjerojatno u nekoj budućnosti vodio prema odmicanju i od svih simbola pod kojim su Hrvati, ali i svi neistomišljenici bili zatvarani, diskriminirani, pogubljivani i istrebljivani. A zato bi na koncu, što je u 21. stoljeću najvažnije, i ekonomski sustav pomalo izašao iz ralja socijalizma.

Zato, palac gore za reformu skidanja druga Tita sa svih ustanova, ulica, institucija i trgova! Smrt totalitarizmu, sloboda demokraciji!