'ZAOBIĐITE GRAČANE, JELENOVAC, LJUBIJSKU...'

Hebrang: U Zagrebu hodamo po kostima, a kao katolički narod vjerujemo da svaka žrtva ima pravo na obilježeni grob

Autor

Andrea Latinović, dipl. povjesničarka

Na dan 8. svibnja 1945. godine, jedinice tadašnje Jugoslavenske armije ušle su u Zagreb, glavni grad Hrvatske, koji je bio pod njemačkom okupacijom. Dvije brigade 45. divizije Druge armije toga dana kod Jakuševca Savu i oko 11 sati umarširale u Zagreb, a istoga su dana prijepodne prodrli u sam centar grada i borci Turopoljsko-posavskog odreda, iz sastava Desetog korpusa zagrebačkog te zajedno s borcima 45. divizije zauzeli radio stanicu.  

08.05.2019. u 12:54
Ispiši članak

Nešto poslije 13 sati objavljen je putem radio-stanice proglas da je Zagreb oslobođen. 

U borbama na prilazu Zagrebu i u samom gradu poginula su iz jedinica Druge armije 183 borca, dok ih je 646 bilo ranjeno, a podaci govore da je poginulo više od 3000 i zarobljeno više od 6000 njemačkih vojnika.

Grad je praktički bio pust, jer su dva dana ranije poglavnik Ante Pavelić i ustaška vlada pobjegli prema Austriji, ponijevši sa sobom novac i zlatne rezerve. Potom su za njima krenuli dijelovi ustaških i domobranskih postrojbi, ali i civilno stanovništvo koje se plašilo odmazde partizana. Građani koji su ostali u Zagrebu toga su se dana zaključali u svojim kućama, ne znajući što ih čeka, stoga su partizanske jedinice ušle u poluprazan grad.

Povijesni je fakt da su partizanske jedinice koje su ušle u grad bile sastavljene uglavnom od boraca koji nisu bili iz Hrvatske, a ključna im je zadaća bila odmah pronaći ''protunarodne elemente'' i uhititi ih. I tako je započela velika tragedija - već u prvim satima nakon preuzimanja Zagreba došlo do pripremljenog preuzimanja svih značajnih ustanova i masovnih uhićenja, ali i likvidacija.

Sljedećega dana, 9. svibnja, u grad je ušao i 10. zagrebački korpus, u čijem sastavu su bili Zagrepčani i stanovnici okolnih područja. Tek tada građani su izišli na ulice pozdravljajući vojsku, jer je u tom korpusu bilo mnoštvo njihovih rođaka, susjeda i prijatelja.

Zatim u Zagreb dolazi i vlada Federalne Države Hrvatske na čelu s Vladimirom Bakarićem, a za njima i članovi ZAVNOH-a  (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske), na čelu s Vladimirom Nazorom.

Nakon toga održan je masovni skup na trgu koji je još nosio ime bana Josipa Jelačića, a na kojem je, kako kazuju tadašnji podaci, nazočilo praktički cjelokupno stanovništvo Zagreba, koje je slavilo uspostavu tzv. narodne vlasti.

Nadalje, ukoliko su podaci točni, oni kazuju da je oko 50.000 Zagrepčana sudjelovalo u ratu na partizanskoj strani, od čega je oko 20.000 poginulo, ali samo dio njih bili su članovi Komunističke partije.

O ovom povijesnom događaju željeli smo čuti i drugu stranu priče, onu o brojnim masovnim grobnicama koje se i danas nalaze pod tlom našega glavnoga grada, a brojne su kosti i dalje neotkopane.

Stoga smo razgovarali s prof. dr. Andrijom Hebrangom, nekadašnjim ratnim ministrom zdravstva, kasnije i obrane, bivšim potpredsjednikom Vlade i HDZ-a, ali i čovjekom koji već godinama javno progovara o ovoj bolnoj temi, o kojoj se u medijima često šuti.

''Ulaz partizana u Zagreb 1945. godine koje obilježavamo ovih dana krije još i danas velike tajne pogubljenja nenaoružanih civila bez suda. Po tome Zagreb simbolizira poslijeratna zbivanja 1945. godine u cijeloj Hrvartskoj. Policijskim istragama postavljena je sumnja na 940 skrivenih grobnica u kojima su poubijani civili i razoružani vojnici i to je najveći mirnodopski pokolj u povijesti Europe. U novoj, po mnogočemu slobodnoj hrvatskoj državi, nije oslobođena tajna tih žrtava, jer nije ekshumirano ni jedan posto grobova. Sljednici komunističke i zločinačke jugoslavenske ideologije i danas dobro štite počinitelje i istinu drže zakopanu pod zemljom. Kao i po cijeloj Hrvatskoj i u Zagrebu hodamo po tim kostima, iako kao katolički narod vjerujemo da svaka žrtva ima pravo na obilježeni grob'', navodi dr.  Hebrang.

Zašto se namjerno zaustavlja otkopavanje grobnica i to sustavno, godinama?

Podsjeća da u Zagrebu postoji 46 utvrđenih lokaliteta s ukupno više tisuća posmrtnih ostataka.

''Jedino što je do sada otkopano tri su lokaliteta od 17 postojećih u Gračanima i djelomično grobnica u Savskoj. Nakon stravičnih otkrića oba otkapanja su zaustavljena! Najtočnije podatke imamo o Gračanima, gdje nam je podatke o 17 skrivenih grobnica ostavio tadašnji higijeničar g. Miroslav Haramija. Bio je određen provoditi dezinfekciju pobijenih od strane XIII. proleterske brigade pod zapovjedništvom generala Đoke Jovanića. Po komunističkoj proceduri ubijeni nisu imali suđenje, a grobovi su zatajeni. Hrabri g. Haramija popisao je 17 lokaliteta sa 783 ubijena i čuvao cijeli život, sve do uspostave toliko željene slobodne Hrvatske. Tada je, 1990. godine popis objavio u dnevnim novinama i svi smo očekivali otkopavanje, popis i dostojno pokapanje žrtava'', ogorčen je Hebrang.

Kaže kako je prošlo više od 20 godina bez ikakva otkopavanja i smatra da je ''to namjerno daljnje skrivanje grobova najveći mirnodopski zločin nakon njegova počinjenja. Na moj prijedlog teškom smo mukom osnovali Ured za pronalaženje skrivenih grobova žrtava komunističkih zločina. U samo godinu dana postojanja Ureda obradili smo 30 lokaliteta i otkopali prva tri u Gračanima. Pronašli smo ubijene civile, dijelom maloljetne osobe, njih 30. Svi su bili vezani žicom i s rupom na zatiljku. Ovo hrabro djelo 'osloboditelja' potaknulo je Vladu Zorana Milanovića na ukidanje Ureda. Vodio sam Ured kao volonter i zamolio Milanovića da me primi kako bih mu predao dokumentaciju i pomogao u daljnjim otkopavanjima s timom koji se je naučio tom poslu. Odgovor čekam još i danas, ukupno sedam godina. Odgovor na isti zahtjev čekam i od tadašnjeg ministra Predraga Matića, u čiju je nadležnost prešlo daljnje otkopavanje. On je na mjesto odgovornog za nastavak otkopavanja postavio bivšeg visokog dužnosnika UDBA-e Ivana Grujića. Jasno je da je daljnje otkopavanje uspješno zaustavljeno''.

Dr. Hebrang ističe i sljedeće:

''Današnja Vlada obavlja otkopavanja po tada donesenom SDP-ovom zakonu i to desetak lokaliteta godišnje. Po toj dinamici svi pobijeni na području Hrvatske mogu ostati skriveni sljedeća tri stoljeća. Ističem da su zahtjev za održanjem ureda tada podržali predsjednik Europske pučke stranke g. Robert Daul kao i Hrvatska biskupska konferencija. I oni već osam godina čekaju Milanovićev i Matićev odgovor''.

I za kraj, emotivno poručuje:

''Na današnji dan preporučam Zagrepčanima da u znak pijeteta prema nesuđenim žrtvama ne hodaju po lokalitetima njihovih grobova i tako odaju počast žrtvi ubijenoj bez suda. Dakle, molim danas zaobići Gračane, Jelenovac, Ljubijsku ulicu, Gospočak, Miroševac, Remete, područje Pedagoške akademije u Savskoj, Šestine kod Lagvića, Dubravkin put na Tuškancu, Kučane u Sesvetama, Mirogoj pokraj Krematorija... i još ukupno 46 poznata, ali neotkopana lokaliteta. Na taj način odali bi priznanje nevino pobijenima, iako Šprajc, Pusićka i slični tvrde da za krivicu ne treba presuda. Oni znaju da su to zločinci! Umjesto da otkopamo istinu skrivenu u grobovima, mi potkopavamo hrvatsku državu ustrajanjem na lažima i dubokim podjelama koje može ispraviti jedino istina. A ona leži pod zemljom 940 grobnica kao i Jasenovca. Poručujem drugovima koji uporno brane iskopavanja da nas Rezolucija 1481 (2006.) Vijeća Europe o zločinima komunizma uči: Bez istine nema pomirbe!''.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.