'DOGODIO SE SKANDAL' Komora istražuje je li Bajakićeva sestra, javna bilježnica i donatorica platforme Možemo!, prekršila zakon

Ne samo platforme Možemo! kojoj je zatajila rodbinsku vezu, ako je istina kad gradonačelnik Tomislav Tomašević i zastupnica Sandra Benčić tvrde da nisu za nju znali, nego postoji osnovana sumnja da je prekršila i Zakon o javnom bilježništvu.

I to po dvije osnove: kao javna bilježnica, za koju vrijede ista pravila igre kao i za suce, nije vodila računa da joj je zabranjeno političko djelovanje kad je 15. svibnja uplatila dvije tisuće kuna donacije za Tomaševićevu kampanju. Zaboravila je i da na toj sjednici Skupštine kao članica uže obitelji Ratka Bajakića nije smjela sudjelovati. Isti režim, koji obavezuju suce da ne sude u postupcima u koje su uključeni njihovi najbliži srodnici vrijedi i za javne bilježnike, iz čega se nameće zaključak da Čaklović uopće nije smjela ovjeravati spomenuti zapisnik i trebala je tražiti izuzeće kao sestra.

Presedanski primjer

Članak 36. spomenutog Zakona propisuje da se "na izuzeće javnog bilježnika na odgovarajući način primjenjuju pravila o izuzeću suca u izvanparničnom postupku". Suci i bilježnici su u javnoj funkciji, predstavljaju zakone i državu, bilježnici, doduše u specifičnoj poziciji privatnika, i zato im se ne tolerira da im stranke budu članovi obitelji jer to dovodi u pitanje nepristrano obavljanje posla. Članak 38. pak definira da se "glede političkog djelovanja javnog bilježnika na odgovarajući način primjenjuju pravila o zabrani političkog djelovanja sudaca". Doista, u novijoj povijesti još nije zabilježen niti jedan slučaj suca koji je donirao kampanju jer se načelno smatra, iako nije u zakonu izrijekom navedeno, da je davanje donacija političkim strankama političko djelovanje. Utoliko je slučaj Ljubice Čaklović presedanski primjer.

Novoj je gradskoj vlasti u potrazi za osobom od povjerenja promaklo da su javni bilježnici zakonom definirani kao takvi, svi, ne samo jedna od 72. Člankom 37. određeno je da je "javni bilježnik dužan čuvati kao tajnu ono za što je saznao u obavljanju svoje službe, osim ako iz zakona, volje stranaka ili sadržaja pravnog posla ne proizlazi što drugo". Dapače, dužnost čuvanja tajne ostaje im i kad im stranke prestaju biti stranke. Povjerenje kao razlog angažiranja Ljubice Čaklović nije jasan javnom bilježniku s kojim smo neslužbeno razgovarali: "To bi značilo da postoje javni bilježnici od povjerenja ili od nepovjerenja, a postoje samo valjani i nevaljani. Mi smo zakonom definirani kao osobe od povjerenja. Ako to nismo onda smo u zoni kaznenog djela."

Saborska zastupnica Sandra Benčić priznala je da je angažiranje sestre Ratka Bajakića bila greška. I ona i Tomašević tvrde da u trenutku kad su je angažirali "zaista nismo znali za njenu rodbinsku povezanost, hitno nam je trebala javna bilježnica, dobili smo preporuku za nju a bilo nam je važno da ranije nije radila s Gradom Zagrebom." Tomašević je na pressici rekao da iako zakon to ne nalaže "ona neće raditi javnobilježničke poslove s Gradom" i poručio: "Ja nemam nikoga kome sam obećao neku funkciju nakon izbora.”

Odvjetnik Anto Nobilo smatra da je za posebnu analizu što spada u političko djelovanje, ali nema dvojbe je li se javna bilježnica trebala izuzeti: "U varijanti kad brat faktički predstavlja stranku u postupku svaki sudac bi se izuzeo." Bivši šef Vrhovnog suda, sada odvjetnik Krunislav Olujić, smatra da je "neki oblik financiranja stranaka kao javno izražavanje simpatija određenoj političkoj opciji protivno načelima neovisnosti na kojima je ustrojen javnobilježnički posao. Korektnosti radi, da bi izbjegli sve sumnje, javna bilježnica je trebala odbiti sudjelovanje na toj Skupštini.", tvrdi Olujić.

Politički analitičar Žarko Puhovski kategorički tvrdi da je doniranje poilitičko djelovanje: "Ljudi svoje političke preferencije mogu iskazati vremenom, novcem, svojim intelektualnim doprinosom. Skandal je da sestra jamči za potpis svog brata, to nije dopustivo po Zakonu o javnom bilježništvu", procjenjuje Puhovski koji ovaj gaf nove vlasti tretira kao "dječju bolest, glupost koja se mogla izbjeći", ali i kao posljedicu suočavanja s time da uspjeh nije lagan. To što je Tomašević tražio osobu od povjerenja Puhovski tumači "psihologijom opsade u kojoj se gradonačelnik osjeća okružen neprijateljskim snagama pa zbija redove u kojima su familijarne veze najpouzdanije." Zabrinjava ga što se o cijelom slučaju nije oglasila Hrvatska javnobilježnička komora jer je to "atak na njihovu profesiju".