EKSKLUZIVNI INTERVJU

Zlatko Škorić za Direktno: Živjeli smo za Zagreb, nogomet i navijače

Autor

Direktno.hr

Dinamo ove godine obilježava 50. obljetnicu osvajanja Kupa Velesajamskih gradova. Odlučili smo popričati sa Zlatkom Škorićem, najboljim vratarom u povijesti modrog kluba. Za Dinamo je nastupao od 1960. do 1969. godine, s klubom je osvojio dva Kupa Jugoslavije, ali i Kup Velesajamskih gradova 1967. Gol Dinama čuvao je na 221 službenoj utakmici. Rođeni Zagrepčanin, osim Dinamov, branio je gol Stuttgarta, Bayerna te Olympiquea.

 

20.06.2017. u 15:43
Ispiši članak

U velikom intervjuu za Direktno Škorić govori o anegdotama na putu do ispisivanja Dinamove slavne povijesti. Otkrio nam je i kakav je bio odnos navijača i publike, što misli o današnjem nogometu, hrvatskoj reprezentaciji, tko mu je bio idol te koga bi izdvojio kao najboljeg nogometaša svijeta.

Obilježavamo 50. godina od Dinamovog osvajanja Kupa velesajamskih gradova (nekadašnji Kup EUFA, a današnja Europska liga), po čemu je ta generacija bila posebna?

"Imali smo trenere, ali najveći dobitak bio nam je dolazak trenera Branka Zebeca, bez obzira što smo bili prva momčad koju je on trenirao. On je bio toliko naprijed s vizijom da su treneri Milana, Nereo Rocco ili Heriberto Herrera, došli i pitali ga: "Kaj vi to radite da tak dobro igrate i kaj trenirate?", a on im je odgovorio: "Mi treniramo onoliko koliko ovo natjecanje traži", rekao je pa nastavio.

"Bili smo momčad koja je svakoga poštovala, ali je cijenila sebe. Bili smo momčad prije svega. Voljeli smo se družiti s navijačima, na treninge nam je dolazilo preko 3.500 navijača. Toliko ih danas na stadion ne dođe gledati utakmicu. Zato smo ostali u sjećanju brojnim generacijama. Ima još onih koji su živi i kažu: "Vama svaka čast", dodao je.

Dinamov put prema trofeju išao je preko Spartaka iz Brna, škotskog Dunfermlinea, rumunjskog Dinama iz Piteștija, Juventusa iz Torina, u polufinalu Eintrachta iz Frankfurta te u finalu Leeds Uniteda. Kakav je bio osjećaj istrčati pred punim tribinama i osvojiti trofej, možda se i ne nadajući tome? Ili ste kao generacija znali da ćete to uspjeti?

"Imali smo fantastičnu kompoziciju momčadi. Skoro svi igrači bili su univerzalni. Zebec je točno znao kvalitetu svakog pojedinca i tu kvalitetu uklopio je u igru kolektiva, tako da smo postali jaka momčad. Imali smo pojedinaca, ali nikada nitko od njih nije govorio: "Ja sam napravio ovo", nego: "Mi smo napravili", a to je u nas usadio baš Zebec", prisjetio se pa nastavio.

"Bio je poseban tip, fajter i nije trpio poraz i to je usadio u nas. Mi smo bili jedna od rijetkih momčadi koja u tom natjecanju doma nije primila ni jedan gol, a vani smo sve nadoknađivali. Izgubili smo od Dunfermlinea, za kojega je tada igrao Sir Alex Ferguson i zabio dva gola. Tamo smo izgubili 4:2, ali smo ih doma dobili 2:0 i išli smo dalje", izjavio je.

Prisjetio se i polufinalne utakmice s Eintrachtom iz Frankfurta...

"Zabili su nam tri gola, a nakon te utakmice u svlačionici smo komentirali: "Kakvi frajeri su nam zabili tri pogotka?". Na toj rečenici je Zebec planirao uzvratnu utakmicu. U Zagrebu smo ih dobili 4:0", dodao je.

Zanimljiva je i anegdota iz prijateljske utakmice sa Celticom u Glasgowu u kojoj su pobijedili s 1:0.

"Celtic prije toga na domaćem terenu nije izgubio pet godina ni bod. Vođa zapisnika toga susreta je tada došao u svlačionicu i rekao: "Treneru, oni nam nude 30.000 dolara za tri dana i sve nam plaćaju za revanš", na što je Zebec odgovorio: "Ne dolazi u obzir, primili bismo pet pogodaka i onda ovaj rezultat nema vrijednost. Mi ćemo to drugdje naplatiti", rekao je.

Družite li se s nekim od bivših suigrača?

"Sa svima. Cijela generacija se druži dva puta mjesečno. Jednom smo kod Rude Belina koji je nepokretan (nema jednu nogu do koljena), a drugi puta gdje nas pozovu. U jednom trenutku Zdravko Mamić je rekao: "Pa vas zovu više nego nas", na što ja kažem: "Pa valjda smo nešto napravili kada nas zovu i sjećaju nas se!", dodao je.

Spominjali ste poseban odnos s navijačima. Publika danas ne živi toliko za nogomet...

"Publika je živjela s nama, a mi s publikom. Ako želite da vas netko poštuje, morate i vi poštovati druge. Stvarala se posebna atmosfera i sinergija s navijačima. Tada je postojalo i nešto čega danas nažalost nema. Špica na Trgu bana Jelačića, gdje su se družili i sastajali svi sportaši. Znalo se komentirati poslije utakmica, bilo je po 50 ljudi u krugu. Uvijek se nakon utakmica raspravljalo, što je tko napravio, zašto je tako bilo, što je moglo bolje", izjavio je pa dodao.

"Navijači su u nama - za ono vrijeme, vidjeli svojevrsno rasterećenje socijalnih problema kojih je bilo puno manje nego danas. Kada se išlo na utakmice to je bila prva fešta. Znam po svome tati. Kada je išao na utakmicu ručak je morao biti u 12 sati, onda se na trgu našao s prijateljima i od kafića do kafića pješice su išli do stadiona na utakmicu", zaključio je.

Osim drugačijih vremena i nogomet je bio drugačiji?

"Nas je u momčadi bilo osam Zagrepčana. U ono vrijeme, velika prednost je bila što igrači prije 28. godine nisu smjeli igrati vani. Sada već s 18. godina odu i "nestanu". U pravim profesionalnim ligama i momčadima možda se brže napreduje, ali to nije isto. Mi smo od 23 do 28 godine sazrijevali, kumski smo se vezali, družili se, stalno bili zajedno (ručak, kartanje poslije treninga). To je bilo ono što nas je zbližavalo, a to su ljudi, odnosno publika cijenili - da mi živimo za Zagreb, nogomet i navijače. Iako smo tada (kao i današnja mladež tulumarili), poslije srijede nije bilo izlazaka", dodao je.

Igrači danas više zarađuju, nego što se to moglo u Vaše vrijeme. Kada čujete da, primjerice, jedan Gareth Bale vrijedi 80 milijuna eura, kako Vam to zvuči? Mnogi nogometaši iz Vaše generacije su bili klasa i možda bi jednako toliko vrijedili da danas igraju?

"Lampard je imao tjednu plaću od 185.000 funti. Toliko nitko od mojih igrača nije zaradio u cijeloj svojoj karijeri. On je to zaradio u tjednu. Novac je izmijenio cijeli sistem i društvo. Nema poštovanja, ne cijeni se rad, što više znaš, to više smetaš", rekao je.

Imali smo Vašu generaciju koja je dominirala 1967., nakon toga legendarnu iz 1982. predvođenu Ćirom pa generaciju Vatrenih iz 1998. Nakon svakih 10-15 godina imamo generaciju koja nas oduševi. Sada čekamo generaciju koja će ponovno ostvariti veliki rezultat, bilo da je riječ o Dinamu ili reprezentaciji...

"Rijetko koja zemlja ima toliko vrhunskih igrača u klubovima kao što ima Hrvatska. U finalu Lige prvaka imali smo četiri igrača. Znate li što je to za zemlju koja ima 4 milijuna stanovnika?", zaključio je.

U čemu je tajna? Jesmo li talentirani, imamo li dobre nogometne škole, iako nam je infrastruktura loša?

"Nedostaje nam organizacije, ali smo jako talentirani sportaši. Rijetko možete vidjeti da je netko tko je iz ugledne obitelji dobar nogometaš, onaj tko je siromašan da. Siromašan želi doživjeti nešto i afirmirati se. Pogledajte našu generaciju. Bili smo obrazovani, bili smo prijatelji i zajedno smo pobjeđivali i gubili", izjavio je.

O reprezentaciji... Čine li ju dobri pojednici koji ne djeluju kao momčad?

"Ne bih to mogao tvrditi. Ali Modrić zna da je igrač Reala, da je među deset najboljih na svijetu, Mandžukić u Juventusu zna da je visoko rangiran, Lovren u Liverpoolu, Subašić u Monacu... Ova generacija je zaslužila da bude prva. Postoji nekoliko igrača koji su vođe - Modrić, u obrani Vida, Ćorluka, na golu Subašić. To su igrači koji su puni samopouzdanja, ali i poštovanja od svojih suigrača. Nije isto igrati kada na golu imaš Subašića koji ima drugačiji status, nego kada imaš Kalinića koji je dobar golman, ali tek dolazi, još je mlad i nema velike utakmice", rekao je pa nastavio.

"Oni znaju što treba raditi, sjećam se generacija koje su vani robovale, a ovdje su se došle odmarati. Nisam nikada čuo da netko ne želi igrati za reprezentaciju, osim dva košarkaša (to sam pročitao u novinama). Dobro im je rekao Rađa, ne žele igrati, a kandidati su za medalju", dodao je.

Najbolji nogometaš na svijetu?

"Treba to znati cijeniti. Luka je veliki igrač, međutim Ronaldo zabija, a bilježe se golovi. Ne možemo zaobići Messija koji je fenomen ovoga vremena. Iskreno, nemam simpatije. Kada igraju Real i Barcelona, navijam za nogomet, a ne za klubove. Želim vidjeti nešto što ne vidim cijeli dan, želim nešto naučiti, prihvatiti to i imati u nekim svojima idejama", izjavio je.

Da ste trener, biste li mogli složiti idealnu momčad (bilo da je riječ o nogometašima koji više nisu aktivni igrači)?

"To je teško pitanje. Moj idol i po meni najbolji vratar svih vremena je Lav Jašin. Pokušao sam od njega sve vidjeti i od njega sam doživio najveće zadovoljstvo. Na utakmici između Jugoslavije i Rusije (1:1), došao sam do njega da ga pitam možemo li zamijeniti dres, na što je rekao: "Ne, stani, ja moram do tebe, ti si danas bio bolji od mene"...

"Ne bih mogao sastaviti idealnu momčad jer je teško usporediti igrače iz toga doba s današnjima. Živjeli smo u vrijeme Jugoslavije, ali podcjenjujemo tu ligu koja je bila jako visoko rangirana u Europi. Imali smo kvalitetne momčadi, bili smo na Svjetskim prvenstvima... Međutim, danas je Hrvatska ispred svakoga", zaključio je za kraj.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.