Zar nam treba još jedan Čustić: Scena iz Rovinja pokazala koliko smo udaljeni od nove tragedije

Gotovo svake godine 3. travnja Danijel Subašić sa suzama u očima govori o tom kobnom ispucavanju lopte koje je završilo tako da se Hrvoje Čustić, tadašnji suigrač i veliki prijatelj naše bivše vatrene jedinice zabije u betonsku ogradu Stanova i potom nekoliko dana kasnije zbog komplikacija od udara - izgubi život.

Čustić je kroz godine postao simbol Zadra i neizostavni motiv svih Subašićevih uspjeha, jer ga Daniel na svakoj utakmici nosi uz sebe ispod dresa kao motiv na majici.

Danas, 15 godina kasnije, gledamo nažalost slične stadione, stare probleme i ovog puta srećom, za dlaku izbjegnutu tragediju koja je mogla zadesiti Dinamovog Maura Perkovića.

Za dlaku izbegnuta tragedija na susretu protiv Celja

Mladi stoper je na pripremnoj utakmici u borbi s protivničkim suigračem izgubio ravnotežu i punom snagom udario u ogradu koju je srećom i probio, pa silina udarca nije učinila veliku štetu i ozljedu koja bi ga udaljila s terena. Ipak, pomnija analiza same scene ledi krv u žilama.

Iako je u ovom dvoboju sve završilo bez posljedica, teren u Rovinju ima svega dva metra udaljenu ogradu od samog terena, a ona je postavljena na za Čustića smrtonosnim, betonskim temeljima. Da je Mauro pao koji centimetar niže i primjerice glavom udario u beton, možda bismo danas pisali o novoj tragediji i gubitku mladog života. 

Na današnji dan prije 15 godina preminuo je Hrvoje Ćustić: 'Zadarska dica pamtit će ti ime'

Teren u Rovinju se pokazao neadekvatnim, i pravo je pitanje kako je HNS dopustio da se igraju utakmice na ovakvim terenima. Premda je riječ o pripremnim susretima, HNS bi morao dati više pažnje pri inspekciji stadiona i igrališta. S jedne strane, ako je ovakva udaljenost po život opasne konstrukcije po pravilniku, pravilnik valja mijenjati. Ako nije, netko za ovo mora odgovarati.