Za navijače Dinama poraz od Arsenala je dobar: Neće se ponoviti Spašavanje vojnika Ryana

Objektivno, Arsenal je prejak i za mnogo bolje klubove od Dinama, a ako znamo kako su Modri prošli na gostovanju kod kluba slične snage u istom natjecanju (Bayern), onda ovih 3:0 još i djeluje prihvatljivo. Možemo govoriti o blago kukavički postavljenoj taktici, ali realno, kakvu god da je taktiku postavio Fabio Cannavaro, poraz se ne bi mogao izbjeći.

Ako nešto zna, nekada vrsni talijanski branič sigurno zna postaviti obranu, pa računam da će se to valjda negdje kasnije i vidjeti. To se nije vidjelo u Londonu, jer je momčad puštala ofenzivce Arsenala da rade što hoće. Posebno su se u tome isticali nesigurrni Samy Mmaee i Maxime Bernauer. Dok jedan očigledno nema kvalitetu za ovu razinu (Mmaee), drugi je serijski kikser u važnim susretima, nešto kao sunarodnjak mu Kevin Teophile-Catherine.

Za svakog navijača Dinama ovaj poraz zapravo je dobar, dopustite da pojasnim. Ako Dinamo slučajno pobijedi Milan u zadnjem kolu kod kuće, vjerojatno prolazi dalje u Ligi prvaka, a to bi bila katastrofa za ostatak sezone jer bi momčad i dalje igrala na dva kolosijeka, a za to nema potrebnu širinu. Isto bi se dogodilo da je Dinamo slavio u Londonu, pa stoga, sasvim paradoksalno, Dinamo mora ispasti iz Europe ako želi išta napraviti u prvenstvu.

Spašavanje dvije sezone u nizu nije realno

Dinamo ne može opet izvesti onakvo "spašavanje vojnika Ryana" kao što je bilo u prošloj sezoni i čini se da je ovaj put opasnost puno veća. Hajduk konačno djeluje posloženo i vrlo opasno, a ni Rijeka nije daleko od toga, bez obzira što im je Dinamo "uzeo" glavnog obrambenog igrača, Niku Galešića.

Rekao bih da su Hajduk, Rijeka i Dinamo, u ovom trenutku, klubovi podjednake snage, ali dva kluba imaju po sedam bodova viška ispred trećeg, a taj treći još uvijek igra na dvije strane, potpuno rastegnutih resursa.

Ukratko, gubitak naslova ozbiljno prijeti Dinamu, a to bi bila prava katastrofa za novi "narodni Dinamo", odnosno za klub sasvim lišen utjecaja Zdravka Mamića i njegovih satelita. Zapravo, može se reći da je odstranjivanje Mamića donijelo kratkoročni podstrek i jedan "boost", ali sada ispada da nije sve tako ružičasto. Klub je navikao na titule i gubitak naslova pogubno bi djelovao na financije, reputaciju, koeficijent i tko zna što još.

FOTO: Ronald Goršić/CROPIX

Marić i društvo zasad nisu pokazali ništa

Ono što ne ulijeva optimizam sigurno su potezi vodstva kluba, ponajprije sportskog direktora Marka Marića. Nisam previše uvjeren da se Velimir Zajec puno miješa u dnevnu operativu, pa je taj posao ponajprije povjeren Mariću, Zvonimiru Manenici i Sanjinu Španoviću, formalno desnoj ruci Zajeca, ali i čovjeku kojega se očito za sve pita.

Mnogi ne podržavaju odluke sportskog sektora, poput kupovine Mmaeea, povratka poprilično lošeg Marka Roga, revitalizacije vidno onemoćalog Arijana Ademija i nekakve vječne potrage za pravom špicom koja je predugo trajala. Sigurno je samo jedno, Dinamo mora do naslova, a kako - e to je drugi par rukava.

Novi trener Dinama nikoga nije impresionirao

Očekuje se doprinos Brune Petkovića, povratak u punu formu Josipa Mišića, pa i eksplozija mladih snaga kao Luke Stojkovića i Lukasa Kačavende, ali sve to djeluje slabo. Potpisnik ovih redova dva i više desetljeća prati Dinamo i rekao bih da ovako teška situacija nije dugo viđena. Bilo bi zaista tragično da već u prvoj sezoni pod novim rukovodstvom Hajduk ili Rijeka dođu do naslova, ali takav scenarij zasad je sasvim realna stvar.