VIDEO Zašto Novaka Đokovića ne voli publika, mediji, a ponekad ni suci?

Novak Đoković je s peharom u rukama i sam priznao novinarima: "Kad su skandirali 'Roger, Roger', ja sam zamišljao da čujem 'Novak, Novak'."

Iako su na tribinama najslavnijeg teniskog terena sjedili i brojni pripadnici plemstva, čak ni prekaljeni televizijski komentatori nisu mogli prešutjeti ponašanje publike u Londonu. Doduše, koristili su eufemizme, govorili da se publika ponašala "nepristojno" iako bi bilo prikladnije reći "primitivno".

Pljeskali su čak i na Đokovićeve pogreške, što se u tenisu nikad ne radi. Teško da se u povijesti tenisa može pronaći tako genijalan igrač, a tako omražen među teniskom publikom kao što je to Novak Đoković. Ovim fenomenom bave se razni mediji već godinama, otkako je ovaj srpski igrač počeo svoj put prema vrhu.

Zapravo u posljednjih desetak godina samo su tri imena koja se smjenjuju na pobjedničkim postoljima najvećih turnira. To su Roger Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković. Ali za zapadne medije Novak kao da ne postoji iako, pa iako je upravo Novak trenutačno prvi igrač na svijetu, on za zapadne medije kao da ne postoji. Kao da ni njegovih 12.415 bodova na ATP ljestvici, u odnosu na Nadalovih 7.945 i Federerovih 7.460, ne znače baš ništa.

Pojavio se kad su Federer i Nadal već bili poznati. Federer sa svojim aristokratskim ponašanjem, elegantnom igrom i pomalo klasičnim stilom kakvog obožavaju pravi ljubitelji tenisa. Kako je rekao bivši teniski as Jimmy Connors: "Živimo u eri tenisača koji odlično igraju samo na travi ili samo na zemljanim terenima ili pak samo na tvrdim podlogama ili ste jednostavno - Roger Federer".

Nasuprot profinjenom Švicarcu stajao je temperamentni Španjolac Rafael Nadal sa svojom moćnom igrom s osnovne linije, svojim ubojitim brzim i agresivnim kretanjem po terenu, spreman se boriti do posljednjeg gema.

A onda se tu pojavio neki krakati klinac s Balkana. S besprijekornim ubojitim backhandom, s nevjerojatnom preciznošću, koji je u stanju pretrčati od osnovne linije do mreže poput munje, te obraniti neobranjive loptice, a pritom osvajati gomilu bodova servisom, nimalo ne mareći za eleganciju i suzdržanost na terenu. S ovakvim protivnikom ne pali ni Federerova finoća i elegancija, ni Nadalova moć i temperament.

Đoković je imao sve to zajedno i svojski naljutio brojne Nadalove i Federerove fanove kad bi se na terenu drsko radovao i slavio svoje pobjede. Širio bi ruke, okretao se publici s prkosno uzdignutim reketom, što se aristokratima i bogatašima, koji su sjedili na tribinama, nimalo nije sviđalo.

Munjeviti uspjeh iznenadio je vjerojatno i samog Đokovića. Bio je balavac koji je sa 16 postao profesionalni igrač, a s 21 osvojio Australian Open i pobijedio Tsongu. Tri godine kasnije pobijedio je prvi put Nadala i osvojio Wimbledon, a idući put, 2014., pa opet 2015. oteo ga je Federeru. Mediji su ga počeli razapinjati, kao i protivnici. Nisu mu mogli zaboraviti kako je Novak baš u trenucima kad bi se lomio meč, tražio liječničku pomoć, stenjao i jaukao zbog bolnog mišića.

Kako bi odustao od meča zbog iznenadnih zdravstvenih problema. Njegove simpatične šale i spremnost da zabavlja publiku, druženje sa sakupljačima loptica, imitiranje protivnika – sve to postalo je odjednom antipatično i nepoželjno.

Umjesto da ga zovu 'dečkom iz susjedstva', mediji su stvorili sliku prijetvornog, častohlepnog, antipatičnog i lažno skromnog tipa.

Publika je to jedva dočekala iz čiste osvete čovjeku koji se usudio s trona zbaciti njihove ljubimce – Rogera Federera i Rafaela Nadala, piše Express.hr.