Vatreni su uspjeli ono što Jugoslavija nikad nije mogla, evo zašto

S tim na umu, nije čudo da je bivša Jugoslavija na papiru predstavljala silu. Kako i ne bi, kada na recimo pet Hrvata i tri Srbina idu još po jedan dobar Crnogorac, Bosanac ili Slovenac.

Pa je tako momčad iz 1990. imala Dragana Piksija Stojkovića, Davora Šukera, Safeta Sušića, Roberta Jarnija, Dejana Savičevića, Predraga Mijatovića, Roberta Prosinečkog i mnoge druge. Ukratko – Dream Team. Čak su i uspjeli ostvariti solidan rezultat dolaskom u četvrtfinale i ispadanjem od Argentine. No, to je bila iznimka jer su sve ranije reprezentacije bivše države bile jake, ali i ispadale rano. Problem je bio mentalitet i tzv. "nacionalni ključ". Nikada nisu igrali najbolji, jer je tu trebalo biti mjesta za igrača iz svake države, da se netko ne naljuti. Pa je opet bilo bitno koje je nacionalnosti izbornik, jer je on gurao više "svojih". Kad se pobjeđivalo, svi su bili super, ali kad se gubilo onda su svađe razdirale svlačionicu i to svađe po nacionalnom ili vjerskom ključu.

Sve to nije se događalo u našoj vlastitoj reprezentaciji, jer Hrvatska je uvijek bila jedinstvena i kada je tako, onda je tu i rezultat uz neizbježni talent. Nismo slučajno u pet nastupa na svjetskim prvenstvima uzeli srebro i broncu, te i na europskim prvenstvima imamo dva četvrfinala i jednu osminu finala. Kada naši igraju za reprezentaciju, ne gleda se tko je za Dinamo ili Hajduk, tko je Slavonac, Ličanin, Istrijan ili Purger. Svi su Hrvati, svi su nabrijani i to se vidi.

Srbi imaju veliki problem sa tim, jer je kod njih nacionalni naboj puno manji i u suštini nasljedili su sve probleme bivše države. Tek sada u zadnje vrijeme malo bolje rezultate, ali slutim da će biti tako do prvog poraza, a onda opet kreću optužbe tko je Grobar, a tko Delija i slično. Talent kod Srba nije jak kao kod nas, ali je značajan. No njima nedostaje naboja i zajedništva.

Slovenija i Crna gora nemaju dovoljan uzorak stanovnika da bi bili kompetitivni, kao ni Makedonci. Pojavi se naravno tu i tamo poneki Jan Oblak, Josip Iličič, Mirko Vučinić ili Goran Pandev, ali sve je to slabo.

Što se BiH tiče, tu je podjela najveća i to isključivo po etničkim i vjerskim linijama. Za BiH ozbiljno navijaju samo Bošnjaci, odnosno Muslimani, a Hrvati i Srbi u pravilu navijaju protiv “Zmajeva”. Ista je priča kada je pitanje za koga igrati. Svaki iole dobar Hrvat ili Srbin prvo bira svoju domicilnu državu, a tek ako nema kvalitetu, onda BiH. Ima tu i tamo koja iznimka, ali samo kod Srba, recimo Zvjezdan Misimović ili Rade Krunić. Kod Hrvata toga nema, jer ne pamtim nekog top igrača koji je izabrao BiH ispred Hrvatske.

Tako da zapravo BiH počiva na talentu Bošnjaka koji nije naročit, istina pojavi se tu poneki Edin Džeko ili Miralem Pjanić, ali to je slabo. Daleko od toga da je BiH slaba momčad, jer nije, ali je po imenima vrlo tanka i nema neku perspektivu niti u mlađim kategorijama.

Što se Hrvatske tiče, perpektiva je velika i kako vrijeme odmiče i infrastruktura se poboljšava, to će se još popravljati.