Ususret nogometnom spektaklu u Katru: Donosimo pregled povijesti svjetskih prvenstava od 1930. - 1974.

Ideja je rođena 1920. kada se grupa francuskih nogometnih stručnjaka, pod vodstvom nekadašnjeg predsjednika FIFA-e Julesa Rimeta, dosjetila dovesti sve najjače nogometne momčadi svijeta na jedno mjesto kako bi odmjerili svoje snage. Plan se ostvario deset godina poslije, a francuski kipar Abel Lafleur dizajnirao je prvi pehar.

Prvom svjetskom prvenstvu domaćin je bio Urugvaj zahvaljujući dvjema uzastopnim pobjedama na Olimpijskim igrama i slavljenju stogodišnjice neovisnosti.

Za SP se nisu održavale kvalifikacije, već su reprezentacije dobile pozivnice. Velik broj europskih reprezentacija odbilo je sudjelovati zbog dugačkog puta brodom. Isto tako, vladalo je veliko nezadovoljstvo među europskim reprezentacijama jer su smatrali da Europa kao kolijevka nogometa ima pravo na prvo prvenstvo.

1. SP URUGVAJ 1930.

Poredak: 1. Urugvaj, 2. Argentina, 3. SAD, 4. Jugoslavija

Finale: Urugvaj - Argentina 4:2

Broj sudionika: 13

Prvo SP je održano 1930. godine u Urugvaju. Premijerni SP je odigran prvi i do sada jedini put u jednom gradu, Montevideu na tri stadiona. Sudionici nisu igrali kvalifikacije, već je to bio pozivni turnir. Nastupilo je 13 reprezentacija - sedam iz Južne Amerike, četiri iz Europe (Belgija, Francuska, Jugoslavija i Rumunjska) i dvije iz Srednje i Sjeverne Amerike. Prvi pogodak u povijesti svjetskih prvenstava postigao je Grancuz Lucien Laurent u pobjedi protiv Meksika 4:1.
Obje polufinalne utakmice završile su neuobičajeno visokim rezultatom 6-1. Urugvaj je bio bolji od Jugoslavije, a Argentina od SAD. 

Zanimljivost finala bila je da su Urugvajci i Argentinci inzistirali da se utakmica igra s njihovom loptom, pa je belgijski sudac Jan Langenus donio odluku da se svako poluvrijeme igra s drugom loptom. Utakmica za treće mjesto se nije igrala, a reprezentacija SAD-a je bila treća zbog bolje razlike pogodaka.

Najbolji strijelac na prvom prvenstvu svijeta bio je Argentimnac Guillermo Stabile s osam golova.

2. SP ITALIJA 1934.

Poredak: 1. Italija, 2. ČSSR, 3. Njemačka, 4. Austrija

Finale: Italija - ČSSR 2:1 (produžeci)

Broj sudionika: 16

Na drugom SP-u održanom u Italiji nastupilo je 16 reprezentacija, no nije bilo branitelja naslova Urugvajaca. Branitelji naslova su odbili sudjelovati na europskom tlu u znak nezadovoljstva što je većina europskih momčadi odbila putovati u Urugvaj četiri godine ranije. Zanimljivo, Talijani su kao domaćini morali igrati kvalifikacije, što je FIFA odmah nakon SP-a promijenila pa se domaćin od 1938. u Francuskoj automatski kvalificirao.

Prvenstvo je igrano u osam gradova, a finale u Rimu na stadionu Nazionale. Odmah se igralo na ispadanje, a u četvrtfinalima se dogodila prva ponovljena utakmica u povijesti svjetskih prvenstava. Nakon remija između Italije i Španjolske (1:1) u kojoj ni produžeci nisu odlučili pobjednika (tada još nije bilo jedanaesteraca) dan kasnije su odigrali još jednu utakmicu u kojoj je Italija pobijedila 1:0.

Italija je u finalu je nakon produžetaka pobijedila Čehoslovačku 2:1, a strijelac pobjedničkog gola bio je Angelo Schiavio u 95. minuti. Najbolji strijelac prvenstva bio je Čehoslovak Oldrich Nejedly s pet postignutih golova.

3. SP FRANCUSKA 1938.

Poredak: 1. Italija, 2. Mađarska, 3. Brazil, 4. Švedska

Finale: Italija - Mađarska 4:2

Broj sudionika: 15

Prvenstvo je ponovo odigrano na ispadanje, a bilo je to posljednje SP bez natjecanja po skupinama. Fifina odluka da se prvenstvo održi u Francuskoj izazvala je nezadovoljstvo u Južnoj Americi. Urugvaj je po drugi put uzastopce odbio nastupiti na SP-u, a njemu se pridružila i Argentina. Španjolska reprezentacija postala je prva momčad u povijesti svjetskih prvenstava koja je morala odustati od nastupa zbog rata. Trebalo je nastupiti 16 reprezentacija, međutim Austrija se povukla s turnira nakon pripajanja nacističkoj Njemačkoj.

Ovo prvenstvo prvo je u povijesti u kojem su se domaćin (Francuska) i pobjednik prijašnjega turnira (Italija) automatski kvalificirali.

Igralo se na deset stadiona u deset gradova. Prvo mjesto je osvojila Italija pobijedivši u finalu Mađarsku (4:2), obranivši tako svjetski naslov. Najbolji strijelac bio je Brazilac Leonidas sa sedam golova.

4. SP BRAZIL 1950.

Poredak: 1. Urugvaj, 2. Brazil, 3. Švedska, 4. Španjolska

Finale: (finalna skupina - ključna utakmica) Brazil - Urugvaj 1:2

Broj sudionika: 13

Zbog II. svjetskog rata svjetska prvenstva nisu se održavala 12 godina, zbog toga su Talijani bili na krovu svijeta čak šesnaest godina. Na turniru u Brazilu po prvi put pehar dodijeljen pobjedniku je nazvan Trofejem Julesa Rimeta obilježavajući 25. godinu Rimetovog predsjedništva Fifom. Nastupilo je 13 reprezentacija jer su Austrija i Francuska u zadnji trenutak odustale, dok FIFA nije odobrila Indiji igranje bosih nogu.

Pobjednik je postao Urugvaj koji je preokretom pobijedio Brazil s 2:1 u posljednjoj utakmici završne skupine i to pred 200.000 navijača na Maracani u Riju. Bilo je to jedino izdanje svjetskih prvenstava bez klasničnog finala. 

SP u Brazilu donijelo je i jedno od najvećih iznenađenja u povijesti SP-a. Amerikanci su u skupini pobijedili jednog od favorita natjecanja Englesku 1:0. Kada se rezultat o porazu protiv SAD-a pojavio u engleskim novinama, većina je stanovnika vjerovala da se radi o tiskarskoj grešci. Najbolji strijelac bio je Brazilac Ademir s devet golova.

5. SP ŠVICARSKA 1954.

Poredak: 1. Njemačka, 2. Mađarska, 3. Austrija, 4. Urugvaj

Finale: Njemačka - Mađarska 3:2

Broj sudionika: 16

Bilo je to prvenstvo koje je obilježila senzacionalna pobjeda Nijemaca u finalu protiv mađarske "Lake konjice" (3-2). U finalu se dogodilo veliko čudo jer su u dvoboju tih istih suparnika u skupini Mađari slavili sa 8:3, a i nakon prvih 10 minuta finala rezultat je bio 2:0 za Mađarsku koja do tog susreta četiri godine nije izgubila. Prvi put utakmice su prenošene na televiziji. 

Prosjek golova na utakmicama je bio preko pet golova i do danas je to rekordno prvenstvo po prosjeku golova na utakmicama. Najbolji strijelac bio je Mađar Sandor Kocsis sa 11 golova.

6. SP ŠVEDSKA 1958.

Poredak: 1. Brazil, 2. Švedska, 3. Francuska, 4. SR Njemačka

Finale: Brazil - Švedska 5:2

Broj sudionika: 16

Brazil je tek na petom svjetskom prvenstvu došao do prve od ukupno pet titula. Svijet je u Švedskoj upoznao Pelea. Tada je kao 17-godišnjak stigao na prvenstvo u statusu zamjene, no kada se ozlijedio Jose Altafini dobio je priliku koju je iskoristio uskoro postavši nogometni kralj.

SP u Švedskoj je obilježio i Francuz Just Fontaine, s 13 golova najbolji strijelac prvenstava. Fontaine je i danas rekorder po broju postignutih golova na jednom turniru. U Švedskoj nije bilo Italije i Urugvaja, vlasnika četiri od prvih pet naslova svjetskog prvaka. Zanimljivo, po prvi put na SP su se plasirale četiri britanske ekipe - Engleska, Škotska, Wales i Sjeverna Irska, a prvi put pojavio se i SSSR.

7. SP ČILE 1962.

Poredak: 1. Brazil, 2. ČSSR, 3. Čile, 4. Jugoslavija

Finale: Brazil - ČSSR 3:1

Broj sudionika: 16

Brazil je u Čileu obranio naslov i tako se izjednačio s Italijom i Urugvajem sa po dva naslova. Brazil je bio superioran i praktički se prošetao do titule. U šest susreta upisao je pet pobjeda i remi uz razliku pogodaka 14:5. Iznenađenje prvenstva bila je Čehoslovačka. Kroz skupinu se provukla, a potom preko Mađarske i Jugoslavije stigla do finala.

Reprezentacija Jugoslavije je zauzela četvrto mjesto, a od Hrvata važnu ulogu su imali Dražan Jerković, Vlatko Marković, Josip Skoblar i Petar Radaković, a igrali su i Andrija Anković i Željko Matuš. 

SP-u u Čileu ostalo je upamćeno i po možda i najgrubljoj utakmici u povijesti svjetskih prvenstava. Bio je to ogled Čilea i Italije (2:0) koji je kasnije nazvan 'bitka za Santiago'. Momčadi su trebale policiju da ih isprati s terena zbog sigurnosnih razloga, a nekoliko igrača je napustilo igru sa slomljenim nosevima, rebrima.

Najbolji strijelci su bili Dražan Jerković, Florian Albert (Mađarska), Valentin Ivanov (SSSR), Leonel Sanchez (Čile), Garrincha i Vava (Brazil) s po četiri gola.

8. SP ENGLESKA 1966.

Poredak: 1. Engleska, 2. Njemačka, 3. Portugal, 4. SSSR

Finale: Engleska - Njemačka 4:2 (produžeci)

Broj sudionika: 16

Englezi su svoj najsvjetliji nogometni trenutak dočekali 1966. godine osvojivši prvi i jedini svjetski naslov i to pobjedom protiv "najvećih neprijatelja" Nijemaca. Finalnu utakmicu je prelomio gol za koji se niti danas ne zna je li bio ili ne. No udarac Geoffa Hursta koji se od grede odbio u tlo suci su u 101. minuti okarakterizirali kao gol za 3:2. Hurst je postigao još jedan gol za 4:2. 

Bilo je to prvenstvo na kojem je Italiju izbacila Sjeverna Koreja, a Pelea su Bugari u prvom kolu "polomili", te zbog toga nije mogao igrati do kraja prvenstva. Najbolji strijelac bio je Portugalac Eusebio s devet golova.

9. SP MEKSIKO 1970.

Poredak: 1. Brazil, 2. Italija, 3. SR Njemačka, 4. Urugvaj

Finale: Brazil - Italija 4:1

Broj sudionika: 16

Brazil je obilježio i ovo prvenstvo upisavši svih šest pobjeda s prosječnom razlikom od tri gola po utakmici. Glavna zvijezda ponovo je bio Pele, no sjajni su bili i Jairzinho, Rivelinho i Gerson. Brazilu je tada zauvijek pripao trofej Julesa Rimeta, jer je to bio njihov treći naslov. Mjesec dana kasnije pokal je ukraden i nikad nije pronađen.

SP je igran u Meksiku na 2000 metara nadmorske visine pa su prvi puta u povijesti nogometa dozvoljene po dvije izmjene igrača. Najbolji strijelac bio je Nijemac Gerd Mueller sa 10 golova.

10. SP SR NJEMAČKA 1974.

Poredak: 1. SR Njemačka, 2. Nizozemska, 3. Poljska, 4. Brazil

Finale: SR Njemačka - Nizozemska 2:1

Broj sudionika: 16

U Njemačkoj je po četvrti put na prvih deset SP-a slavio domaćin. Premda su prognoze u prvi plan gurale Nizozemce i njihov "totalni nogomet", naslov je po drugi put pripalo "elfu". Po prvi put na jednu SP-u su jedna protiv druge igrale dvije Njemačke - SR i DDR, u tom je susretu bolja bila Istočna Njemačka sa 1:0, no Zapadna Njemačka je kasnije otišla do vrha. Najbolji strijelac bio je Poljak Grzegorz Lato sa sedam golova.

Slijedi i nastavak ovog povijesnog pregleda.