Tri boda jedino su što se pamti!

Gledali smo dosta slabu i rastrganu utakmicu većim dijelom susreta, a pravih prilika je čak i bilo, ali je realizacija zakazala. 

Treba reći da je paklena vrućina uzela svoj danak, pa je sudac morao raditi pauze za osvježenje. To je sigurno utjecalo na naše više nego na goste, koji su se većinom branili i nadali se da će Bale nešto napraviti.  Što se našeg sastava tiče, nije bilo iznenađenja, Dalić je odlučio igrati na sigurno i staviti Livakovića na gol, Barišića na lijevog beka, Brekala na krilo, te Kovačića u vezu. 

Poveli smo rano, iz akcije koja je i ranije mogla biti završena, a na koncu loptu je u svoju mrežu pospremio Lawrence. Imali smo još nekoliko poluprilika do kraja poluvremena, ali ništa specijalno. 

U drugom poluvremenu Perišić je povećao vodstvo nakon što je završio akciju poslije ubačaja s boka. Doduše, zabio je i Kovačić, ali mu je gol neopravdano poništen. Dojma sam da je sudac tu pogriješio i da je gol čist. 

I taman kako se približavao kraj susreta i kad se već sve privodilo kraju, a Wales je zabio. Brooks je puknuo iz očaja, Vida odbio loptu glavom i Livaković je svladan. 
Šteta zbog toga, jer se uvukla nervoza i dobro je da nismo dobili još jedan gol, kako to obično biva na 2:1. Imao je Kramarić dvije dobre šanse, ali ih je upropastio slabim udarcima i sebičnošću, koja mu je već zaštitni znak. 

Sve u svemu, rekao bih da je ovaj susret doslovno - odrađen, a svakako treba pohvaliti kulisu u Osijeku. Za razliku od nekih drugih gradova, reprezentacija je u Osijeku uvijek dočekana kako i dolikuje, ugođaj je bio odličan, a Gradski vrt ispunjen da 17 tisuća navijača. Takvu atmosferu uvijek želimo gledati, a druga reprezentacija svijeta to i zaslužuje.