'TAKO JE, ČARAM BARAM Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva!' Jedan detalj s utakmice govori da je nogomet uistinu više od sporta

U Adleru, nedaleko od ruskog grada Sočija, Hrvatska nogometna reprezentacija 'gostovala' je na Olimpijskom stadionu Fištu gdje se odvijala prava nogometna drama.

Hrvatska je krenula u susret u popriličnom grču i to je kaznio Denis Cheryshev u 31. minuti susreta prekrasnim udarcem s 25 metara. Odgovor naše reprezentacije stigao je ekspresno. Mario Mandžukić probio je s lijeve strane i ubacio u sredinu, a Andrej Kramarić glavom posprema loptu u mrežu u 39. minuti. Utakmica je završila 1-1 pa su se igrali produžeci. Domagoj Vida doveo je Hrvatsku u vodstvo, zanimljivo, točno kada je semafor pokazao 100 minuta i nula sekundi. Tada se činilo da ćemo se spasiti od drame međutim, koban slobodni udarac u 115. minuti sjeo je ravno na glavu ruskog Brazilca Marija Fernandesa koji neometan vraća rezultatski egal i ponovno nas dovodi do očaja.

Kao i protiv Danske, nismo uspjeli dovršiti utakmicu unutar 90, a niti 120 minuta iako smo imali dobre prilike za to. Ubrzo nakon toga krenuli su penali. Kod Rusa sigurni su bili Denis Cheryshev, Sergei Ignashevich te Daler Kuzyayev. Promašili su Fyodor Smolov te Mario Fernandes. Sjećamo se tada i legendarnih riječi HRT-ovog Drage Ćosića koji je za promašaj Fernandesa rekao: "Zabio je iz igre, ne mora i iz penala, Fernandeeees... tako jeeeeeee... čaram baram!” 

U našim redovima zabili su Marcelo Brozović, Domagoj Vida, Luka Modrić te Ivan Rakitić. Također, sjećamo se vrlo dobro udarca Luke Modrića čiju je loptu Akinfeev odbio u vratnicu i završila je u maloj mreži na suprotnoj strani gola. Sreća se i tada malo osmjehnula nama. Zadnji udarac pri raspucavanju, kao i protiv Danske, imao je Ivan Rakitić. Sve je bilo isto. Izbornik Zlatko Dalić sjedio je na svom mjestu, Raketa je bio posljednji izvođač, pucao je u istu stranu i mjesto kao i protiv Danske te sigurnim pogotkom plasirao Hrvatsku u polufinale Svjetskog prvenstva.

Tog dana vladao je izraziti optimizam. Uspio sam pribaviti kartu, koja je na žalost bila za ruski dio tribine. Našao sam se tako među 10 tisuća ruskih navijača i očajnički sam pokušao pronaći barem neke navijače u kockastim dresovima. Uspio sam doći do jednog starijeg gospodina koji je bio s maloljetnim sinom na istoj tribini. Prihvatili su me u svoje društvo da zajedno popratimo utakmicu. Rapsodija emocija bila je u rasponu od tuge, frustracije i očaja, do veselja, ushićenosti i sreće. Kada je Rakitić plasirao loptu u donji desni kut Akinfeevog gola kriknuli smo od sreće. Potekle su i prve suze na toj tribini, a bile su kulminacija neopisive sreće i radosti u našim srcima.

Nismo se bojali slaviti pored brojnih ruskih navijača, a imali smo i pravo za to. Po završetku susreta mnogo nam je ruskih navijača prilazilo ususret, pružalo ruku i čestitalo. Jedan od ruskih navijača nakon poraza prišao mi je i rekao: "Slušaj, pustite politiku i što mediji pišu da ne volimo Hrvate, vi ste naša braća. Bili ste bolji u ovoj utakmici i zaslužili prolaz dalje. Navijat ćemo za vas u polufinalu”. To su bile riječi koje su pokazale da nogomet kao sport spaja ljude, različite rase, vjere, nacionalnosti ili životnih uvjerenja. Nije bilo teško zaključiti dobro poznatu izreku da je nogomet puno više od igre, ali bilo je uistinu jako teško povjerovati da je Hrvatska u polufinalu svjetskog nogometnog prvenstva. Trebalo je nekoliko dana da se osvijesti taj podatak.