TAEKWONDO HEROINA 'Roditelji su mi ranjeni u ratu u Vukovaru. Kada se toga sjetim...'

Moji su roditelji Vukovarci i za vrijeme opsade su bili ranjeni. Mamu je pogodio šrapnel tako da je i danas invalid i šepa od svoje 18 godine. Rekli su joj da možda neće moći ni hodati ni rađati, no ona je sve to uspjela prebroditi. Tata je pak branitelj i on je bio ranjen u borbama pa i danas ima ožiljak na licu. Kada se svega toga sjetim, kada znam što su prošli, onda je to uvijek dodatni motiv i rezervoar nadahnuća.

'Mi joj baš i ne govorimo puno o tome, da ju ne zamaramo, niti sami volimo na to podsjećati' kazuje hrabra mama Ivanka, koja ima osobni “podsjetnik” na razaranje Vukovara. – 'Ostala sam bez tri kralješka, no glavno je da hodam', piše Večernji list.

Ne samo da hoda nego je osoba izrazito vedre, dok je tata Mijo pomalo suzdržaniji: 'Naša kći o tome što smo mi prošli više sazna od drugih nego od nas. Ne želimo je time opterećivati. Ponekad, kada zajedno odemo u Vukovar, neka lokacija nas potakne da joj prepričamo neko naše iskustvo'.

O ratnom putu obitelji Pole, tata Mijo (umirovljeni branitelj i policajac) kazao je tek ovo:  'Nakon ranjavanja, supruga je završila u osječkoj bolnici, a potom je išla u Italiju na rehabilitaciju i na koncu u Njemačku, k mojim roditeljima koji su tamo živjeli i radili 40 godina i gdje nam se 1992. rodio sin Mihael. Ja sam u Vukovaru bio sve do 30 dana prije pada, a tada sam, temeljem zapovijedi, otišao u Osijek po zadatku, za osnivanje vojne policije. No to je već priča o kojoj ne bih dalje. Nakon rata, nisam htio u mirovinu, već sam diplomirao i radio kao kriminalist u MUP-u'.

'Ako nastavi raditi kao i do sada, može ona biti i više od svjetske prvakinje', kazala je trenerica Lidija, a Doris je dodala: 'Ako sam na svom prvom svjetskom prvenstvu osvojila broncu, zašto ne bih mogla biti najbolja na svijetu. Ja neću prestati sanjati o svjetskom zlatu'.