SVJETSKA PRVAKINJA Lena Stojković o fantastičnom uspjehu u taekwondou: 'Veseli me što je ovo tek početak!'

"Osjećaj je dobar, nadala sam se zlatu. Vjerujem da uz ovakav rad i trud mogu postići još puno toga", rekla je Lena Stojković (20), mlada hrvatska reprezentativka i aktualna svjetska prvakinja u taekwondou, u svom intervjuu za Generaciju.hr.

U sjeni hrvatske nogometne reprezentacije ova sjajna mlada sportašica pokazala je veliku hrabrost i samopouzdanje, i to uz pomoć trenera Veljka Laure. Lena je od svoje četvrte godine u ovom sportu koji joj je, ističe, dao puno i neizmjerno ju i dalje ispunjava. U intervjuu za Generaciju Lena je otkrila kako je sve krenulo, koliko joj znači svjetsko zlato, priželjkuje li nastup na Olimpijadi i tko joj je najveća podrška.

Kako se osjećate nakon osvajanja zlata? Jeste li se nadali ovakvom uspjehu?

Nadala sam se uspjehu, jer za to sam i trenirala. Osjećaj je dobar. Mislim da je to dodatni vjetar u leđa. Ponosna sam na ovo što sam dosad postigla i veseli me što je u mojoj glavi ovo tek početak. Vjerujem da uz ovakav rad i trud mogu postići još puno toga.

Kako komentirate samu borbu za zlato, i to s 11 godina starijom protivnicom?

U sebi sam išla po zlato, a i trener je vjerovao u mene. Oboje smo vjerovali u zlato. Nije mi bilo bitno tko mi je protivnica. Dobro je što sam se već ranije borila s njom pa smo znali njezinu taktiku. Vjerovali smo u našu taktiku i pokazalo se da je bila dobra.

Dvostruka ste prvakinja Europe. Koliko je teško obraniti jedan ovakav naslov?

Istina je da je teže obraniti naslov nego ga osvojiti po prvi put. No nekako u mojoj glavi je bilo da je to moje zlato i nisam dala nikome da mi ga uzme.

Kada ste se počeli baviti ovim sportom? Od kuda ljubav prema taekwondou?

Počela sam se baviti od malih nogu. To mi je bio prvi i jedini sport koji sam trenirala. Počela sam ga trenirati od svoje četvrte godine. Prvo je bio vrtić taekwondo pa je krenulo sve ozbiljnije. Dvorana mi je bila blizu i brat je također trenirao pa sam sve radila kao i on. Tako je sve krenulo.

Tko vam je najveća podrška u vašoj sportskoj karijeri i životu?

Najveća podrška su mi moja obitelj i trener, koji je praktički moja druga obitelj. Obitelj ima puno razumijevanja za ovakav stil života i ovakvu vrstu pritiska, treninga i ulaganja. Trener pak sve vidi na meni i poznaje me bez da puno pričamo te zajedno rješavamo probleme.

Kako to da studirate fizioterapiju? Je li teško usklađivati studij s treninzima i nastupima?

Fizioterapiju studiram jer sam vidjela koliko mi je važan taj dio, jer nije sport samo trening fizički već se sastoji od više raznih komponenti od kojih je jedna rehabilitacija, pogotovo poslije treninga, velikih turnira i putovanja poput ovog zadnjeg u Meksiko. Kako želim dugo ostati u ovom sportu, smatram da moram uložiti sve da mi tijelo ostane zdravo.

Obaveze dobro usklađujem, no odlučila sam 'zalediti' godinu na fakultetu jer trenutno želim dati sve sportu. Ne želim da zbog toga fakultet pati pa trenutno pauziram.

Koji su vam planovi za dalje? Što biste još voljeli ostvariti u svojoj sportskoj karijeri?

Želim nastaviti trenirati dok me sve ovo ispunjava, a ispunjava me jako. Također, želim davati sve nazad ovom sportu jer je on meni jako puno dao i pružio. Bliži se Svjetsko prvenstvo u svibnju te želim obraniti naslov svjetske prvakinje. Sljedeća godina je pak jako bitna za skupljanje bodova za Olimpijske igre. Veselim se Parizu 2024. godine. Želim se kvalificirati i uzeti olimpijsku medalju. San svakog sportaša je osvojiti zlatnu olimpijsku medalju. No, volim ići korak po korak pa mi je prvo cilj kvalificirati se.

Bronce me u početku kada sam bila mlađa nisu veselile, no sada samo želim u kontinuitetu uzimati medalje. Svjesna sam da je nemoguće osvajati samo zlato, ali što god da pokažem i osvojim vjerujem da će biti dobar pokazatelj rada.

Što biste za kraj poručili mladim sportašima koji se tek počinju baviti ovim sportom?

Želim im poručiti da ne odustanu jer će biti uvijek teških trenutaka. Imala sam i ih te sam sigurna da ću ih imati još u karijeri, ali najvažnije je samo ići dalje i vjerovati u sebe.