Svatko je nevin dok mu se pravomoćnom presudom ne dokaže krivnja

Mnogi komentatori i analitičari su puko podizanje optužnice prilazali kao smak svijeta, kao da se Modrić mora maltene povući iz reprezentacije, ali i javnosti, skloniti na Sjeverni pol i ne oglasiti nikad više.

Realnost je ipak malo drugačija, jer postoji nešto što se zove presumpcija nevinosti. U slučaju Luke Modrića i Dejana Lovrena to je još važnije jer je jedna ranija optužnica za istu stvar već odbačena. Nekakva zdrava logika nalaže da bi i druga, odnosno ponovljena optužnica, opet prije mogla biti odbačena nego prihvaćena.

Nakon odbačene optužnice iz 2017., reprezentacija je uzela svjetsko srebro i broncu, te srebro u Ligi nacija, a sam Modrić uzeo je Zlatnu loptu i službeno je proglašen najboljim nogometašem svijeta. Možda nekome to smeta, pa koristi ovu sad situaciju da što više ocrni našeg kapetana? O razlozima medijske hajke na Modrića i Lovrena možemo samo nagađati, ali vrlo je indikativna žestoka reakcija iz nekih krugova.

Nogometaši nisu bezgrešna bića, već ljudi od krvi i mesa, pa ako su i krivi, onda će za to odgovarati. Ali dok zaista ne bude tako, oni su nevini, a uz dužno poštovanje, imaju i malo kredita, ne u pravosudnom smislu, nego u smislu kako bi ih neki mediji trebali tretirati.

Ne ulazimo u to jesu li ili nisu krivi, ali se uočava očito likovanje u pojedinim medijima i nedostatak poštovanja prema, primarno, Luki Modriću.

Ipak, to je manjina, a većina misli potpuno suprotno, pa je baš to možda ono što iritira manjinu? Kada se na to pridoda nevjerojatna uspješnost Modrića i Lovrena u klupskom i nacionalnom dresu, ta iritacija raste i raste.

Kod stranaca su stvari ipak malo drugačije. Kod njih predsjednik Bayerna Uli Hoeneß utaji porez, odradi zatvor i vrati se na čelo Bayerna bez da ga itko išta pita. Messi i Ronaldo utaje porez i nikome ništa. Jedino se očito kod nas od buhe pravi slona.